Rusija je u subotu, 28. travnja, porinula u more plutajuću nuklearnu elektranu “Akademik Lomonosov” koja bi energijom trebala opskrbljivati ruska naselja i vojne baze na Arktiku i pretpostavlja se da će takva plutajuća nuklearna elektrana biti od velike pomoći cijelom ruskom sjeveru i Dalekom istoku.
Brod “Akademik Lomonosov” isplovio je iz brodogradilišta u St. Peterburgu, prijeći će preko Baltik i Norveško more do ruske luke Murmansk, gdje će dva reaktora ove ploveće elektrane trebala dobiti nuklearno gorivo, rekao je Pavel Ipatov iz Rosenergoatoma. Jedinstveni projekt u svijetu, čija je konstrukcija trajala više od deset godina, nakon čitavog niza problema je konačno spreman za rad. U ljeto 2019. će brod iz Murmanska krenuti u Arktičko more i opskrbljivati strujom i toplinom ruski sjever, a vršit će i desalinizaciju morske vode. Elektrana može pokrivati potrebe za energijom gotovo 200 000 ljudi. Prva odredišna luka mu je Pevek u Sibiru, što sugerira da neće prvo služiti isključivo ruskim bazama, ali o tome malo kasnije.
Kritike Greenpeacea i zapadnih medija
Odmah po objavi vijesti su zapadni, ali i hrvatski mediji koji ih citiraju, naveli “kako je plutajuća nuklearna elektrana “Akademik Lomonosov” kontroverzan projekt, kritiziraju ga navodni “aktivisti za zaštitu okoliša”, koji nemaju uvid u projektnu dokumentaciju, a “Greenpeace” je nedavno upozorio da postoji mogućnost “Černobila na ledu”.
Zašto Černobila, a ne japanske nuklearne elektrane u Fukushimi, koja je proizvela ekološku katastrofu puno veću od bivše sovjetske nuklearke? Terminologija kojom se koristi “Greenpeace” nije slučaja i vjerojatno ima svoju cijenu.
“Černobil je predstavljao eksploziju prljave bombe. Sljedeća prljava bomba je Fukushima i koštat će mnogo više u ekonomskom i ljudskom smislu”, izjavila je ruska znanstvenica Natalija Mironova, inženjer termodinamike i vodeći ruski antinuklearni aktivist nakon černobilske katastrofe 1986. godine.
“Fukushima je mnogo veća od Černobila, u kojem je problem bio samo jedan reaktor, a kriza je trajala dva tjedna. U Fukushimi su četiri reaktora za koja znamo da su u kritičnom stanju”, rekla je Mironova u vrijeme katastrofe u Fukushimi u ožujku 2011. Kompanija TEPCO i japanska vlada su tek 2013. priznali da u Tihi ocean dvije godine istjecalo 300 tona radioaktivnog materijala. The Guardian je priznao da je nakon više od dvije godine od nesreće u Fukushimi “radijacija 18 puta veća no što se mislilo”. Australija je 2017. tvrdila kako problem curenja radioaktivnog materijala u Fukushimi još nije riješen, a The New York Times piše da su u studenom prošle godine četiri inženjera provela mjesec dana treninga za upravljanje malim robotom koji je trebao ući u kontaminirano srce ruševine Fukushime. Jesu li uspjeli zaustaviti curenje radioaktivnom materijala, gotovo da se i ne spominje. No, sinonim za nuklearnu katastrofu za Greenpeace i dalje je Černobil.
Naime, kompanija TEPCO je pregovarala sa Saudijskom Arabijom, koja ima sve veću potrebu za električnom energijom, o izgradnju ukupno 16 nuklearnih elektrana, ali je nakon havarije na nuklearnoj elektrani u Fukushimi Rijad prekinuo pregovore i počeo pregovarati s Rusijom.
Čak i ako ostavimo po strani nuklearne elektrane na seizmičkom području ili koje grade tvrtke koje dvije godine skrivaju prave razmjere katastrofe nad elektranom kojom upravljaju, gotovo nitko ne spominje američke nosače zrakoplova na nuklearni pogon ili podmornice koje posjeduje više zemalja. Morima cijelog svijeta plove takvi ratni brodovi, ali oni nisu “potencijalni Černobil”. Zašto? Naime, po uzoru na plutajuću nuklearnu elektranu “Akademik Lomonosov” će se graditi još takvih brodova i oni bi trebali postati izvozni ruski brend.
Plutajuća nuklearna elektrana “Akademik Lomonosov”
Prva plutajuća nuklearna elektrana u Rusiji i svijetu “Akademik Lomonosov” je zaplovila iz St. Peterburga za Murmansk, a potom do luke Pevek na sjevernoj obali Čukotke. Put će trajati od 18 do 20 dana, brod će ploviti oko Skandinavije, a kada stigne u Murmansk, reaktori će biti napunjena nuklearnim gorivom, niskoobogaćenim uranom. Drugi dio rute, od Murmanska do Čukotke uz Sjeverni plovni put, započet će u lipnju ili srpnju iduće godine, priopćio je Rosenergoatom, struktura Rosatoma odgovorna za izgradnju plutajuće nuklearke “Akademik Lomonosov”.
Rosenergoatom je potvrdio da će 2020. prva svjetska plutajuća nuklearna elektrana, ili “plavučka”, kao je zovu znanstvenici, početi isporučivati struju i svjetlost i toplinu za stanovnike Čukotke, ne samo za vojne baze, kako navode zapadni mediji.
“Akademik Lomonosov” može generirati do 70 megavata električne energije i osgurati toplinu i svjetlo za grad s populacijom od preko 200 000 ljudi. Podsjetimo da dva najveća grada na sjeveru Rusije, Murmansk i Norilsk, imaju oko 300 000 stanovnika.
Iako nisu navedena odredišta, budući da može jamčiti energiju za 200 tisuća ljudi, pretpostavlja se da će služili ljudima na Kamčatki, gdje je podmornička baza ruske Pacifičke flote, a možda i za tajmirsku Dudinka, iako je za opskrbu potonje lokacije zainteresiran Gazprom.
Zašto prvo u Pevek?
Zna se da je prvo vezno mjesto prve ruske “plavučke” luka Pevek. Zašto tamo? Uostalom, nedaleko od Peveka da se nalazi nuklearna elektrana “Bilibino”, jedina nuklearna elektrana na svijetu koja se nalazi u blizini Arktika. Međutim, ona nuklearka je izgrađena 1977. godine i tehnološki je zastarjela, objasnili su u ruskom Ministarstvu razvitka i upravi Rosenergoatoma. Na istom je području na istom području i termoelektrana na ugljen Čaun, izgrađena još 1944. godine, koja još uvijek se radi.
Zaleđe Peveka je jedan od najvećih centara za rudarenje zlata, ali je izolirano i zahtijeva ovakvu plutajuću nuklearnu elektranu prije svih ostalih. Dakle ne radi se isključivo o “vojnoj namjeni”, kao što pišu zapadni mediji.
Ovo je činjenica očigledna. Jednako je očito da će cijeli sjever Rusije imati koristi od ove i drugih “plavučki”, a moći će se ugasiti stare i nesigurne nuklearke, kao i termoelektrane na ugljen, što su “mudraci” iz “Greenpeacea” očito previdjeli.
Pretpostavlja se da će nuklearke poput “Akademika Lomonosova” za 35 do 40 godina osiguravati struju za lučke gradove, te za plinske i naftne platforme na Arktiku. Jedina stvar koja će biti potrebna je da će svakih 3 do 4 godine trebati mijenjati gorivo, a svakih 10 godina će “plavučke” prolaziti kompletan remont.
U Rusiji je također bilo kritika o profitabilnosti ovog i budućih sličnih ili istih projekata. Međutim, prema prošlogodišnjem istraživanju ruskog Centra za energetsku učinkovitost, cijene električne energije u 15 sjevernih područja dosežu 20 do 237 rubalja po kilovatsatu, dakle 5 do 55 puta veću od ruskog prosjeka. To je od presudne važnosti za područja na sjeveru gdje u blizini nema nafte, ugljena ili plina. S druge strane, inženjeri nuklearne elektrane inzistiraju da je cijena električne energije s plutajuće nuklearne elektrane približno jednaka veleprodajnim cijenama električne energije u srednjoj Rusiji.
Prednosti su očite. Stvaranje plutajućih elektrana nije nikakvo čudo za rusku industriju. Plutajuće elektrane na plin i dizel su izgrađene još u Sovjetskom Savezu 1969. Ukupno je izgrađeno šest takvih elektrana, ali je preživjela samo jedna, izgrađena 1978. i služi u Sjevernoj energetskom sustavu u Nadimu.
Plutajuća nuklearna elektrana “Akademik Lomonosov” vrijedna je i dugo očekivana zamjena za sovjetske plovne elektrane. Ipak, prva “plavučka” je građena predugo i koštala je puno više nego što se izvorno tvrdilo, što nitko ne krije. Bulat Nigmatulin, zamjenik šefa ruskog Ministarstva za atomsku energiju od 1998. do 2002. kaže da je koštala tri puta više od početne cijene i na nju se potrošilo oko 150 milijuna dolara. Međutim Nigmatulin je ovdje rekao da je cijena 50 milijuna dolara, ali da je 50 milijuna iz 2000. godine danas 150 milijuna dolara, pa je tu svotu pomnožio s aktualnim prosječnim tečajem od 60 rubalja i dobio 10 milijardi rubalja i navedenu svotu. Koliko je u pravu, nije ni važno, jer za ovakav projekt, koji je sada potpuno u vlasništvu državne kompanije, to i nije neki iznos, a prednosti su ogromne. Ipak, Nigmatulin priznaje da je projekt posve domaći, kao i tehnologije i materijali.
Narudžbe za izvoz
Osim što će služiti civilima i vojnicima na rurskom sjeveru i Daleko istoku, plutajuće nuklearne elektrane bi trebale postati novi izvozni brend Rusije, ali sigurno ne po proizvodnoj cijeni.
Strane narudžbe se ne spominju bez razloga. Još 2010. je delegacija Rosenergatoma otišla je u afričku republiku Cape Verde, gdje se vlasti otočne države suočavaju s kroničnim nedostatkom struje i pitke vode. Naravno, odmah su pokazale zanimanje za ruski projekt. Tada je oko 20 zemalja u svijetu izrazilo interes za kupnju ruskih plutajućih nuklearnih elektrana, izvijestio je bivši čelnik uprave Rosenergoatoma Sergej Krisov. No, konkretni sporazumi dolaze na red tek kada se jedinice nuklearne elektrane stave u pogon i nakon što “Akademik Lomonosov” dobije gorivo i počne davati energiju i pitku vodu, znat će se je li riječ o “plutajućem Černobilu potrebnom za vojnu okupaciju Arktika” ili će to biti elektrana koja će moći pomoći stanovništvu nedostupnih područja koje u blizini nema nikakve druge izvore energije i pitke vode.
Plutajuće nuklearne elektrane su ruski projekt, ali su Kinezi također pokrenuli svoju tehnologiju. Prošle godine su na južnom otoku Hainanu izgradili prvu plutajući mini-nuklearku na svijetu koja se ne može mjeriti sa 100 megavata snage “Akademika Lomonosova”. Naravno, kineska minijatura je i puno jeftinije i koštala je oko 25 milijuna dolara. Dakle, ruski znanstvenici još uvijek moraju raditi kako bi ovaj jedinstveni proizvod bio privlačniji.
VIDEO – Porinuće prve plutajuće nuklearne elektrane “Akademik Lomonosov” u St. Peterburgu 28. Travnja 2018.
Psi laju, karavani prolaze.
Svi zanemaruju jedan bitan fakat….havarija u Cernobilu je ljudska greska jer je neko umislio da moze kontrolisati proces te je iskljucio automatske sigurnosne procese,nije se desila nikakava geska tehnologije; Fukusima jeste vanjski uticaj ali tek su se tadap pkazali nedostatci i greske u tehnologiji i sistemu.
Osim toga smatra se da se u Rusiji zakedno sa USSRom desilo 3 havarije a na Zapadu barem 10X vise i opasnije.
greenpeac bi trebao dati odgovor zašto je velika britanija najzagadenija država na svijetu (mjereno u tonama co2 emitovanih u atmosferu po kilometru kvadratnom teritorije države) i ponuditi neka rješenja za takvu situaciju. međutim, greenpeace, kao politička organizacija zna da bi to utjecalo na standard građana velike britanije pa su se isključivo fokusirali na kinu, rusiju itd. jer su građani rusije, kine itd. građani drugog reda u odnosu na građane velike britanije prema mjerilima greenpeacea. prema mjerilima greenpeacea građani velike britanije imaju pravo ispustati nedozvoljene emisije co2 u atmosferu iz svojih tvornica i time održavati visok standard svojih građana a druge države nesmiju jer te druge države trebaju proizvoditi kiseonik za građane velike britanije. e dragi moji mi6 greenpeacea malo morgen
kazu da ova plutajuca elektrana ima ugradjen i s-300 u slucaju napada
Rusija jedina na svijetu pravi nuklearne reaktore nove generacije. Rusija je lider u oblasti nuklearne tehnologije i energije. Valja napomenuti.
Zato i Turci narucise da im Rusi grade prvu nuklearnu elektranu u zemlji.
Zidovska kolonija Rusija i zido-cionisticki putujucu ludjak Amerika, odrzavaju stanje i proizvode haos po potrebi svojih vladara.Gradjani tih kolonija su potpuno nebitni. U sustini su to lazne imperije kojima je zadatak drzati Europu u lancima, istrijebiti sto vise arapa i stvoriti Veliki Izrael.
plutajuce elektrane mi nikad nisu bile jasne.
sto, dodje do jednog grada, daje mu struju mjesec dana te otplovi u drugi grad. onda prvi grad ostaje bez struje dok se brod opet ne vrati? ne mozes struju davati na par-nepar.
ako namjeravaju usidriti ispred istog grada za stalno onda je jeftinije izgraditi elektranu na kopnu. ne mora se graditi brod.
Bolje da su porinuli novi nosač aviona.
Pa to vam je isto kao nosač aviona ili nuklearna podmornica. Umesto, da reaktor goni propele, gonit če generatore.