Afera dionice – Martina Dalić je već trebala biti u zatvoru

Predsjednica Uprave Podravke, Martina Dalić, osobno je kupila 350 dionica Podravke u vrijednosti od oko 54.432 eura – i to baš u razdoblju kad joj je trgovanje tim dionicama bilo izričito zabranjeno zakonom. Nekoliko dana kasnije Podravka je objavila financijsko izvješće. Javnost je za tu kupnju doznala nakon što je slučaj isplivao kroz medije. Ona je priznala da je transakcija bila nezakonita i rekla da je riječ o “nenamjernoj pogrešci”, te da joj je “teško objasniti kako je tako pogriješila”, pišu mainstream mediji.

Da sve prevedemo iz birokratskog na ljudski. Šefica kompanije je kupovala dionice svoje kompanije u periodu u kojem se to ne smije raditi upravo zato da bi se spriječila zlouporaba povlaštenih informacija. A onda je ta ista šefica rekla da joj je žao što je javnost to pogrešno shvatila.

To nije “ups”. To je zabranjeno ponašanje definirano Zakonom o tržištu kapitala. Prema tom zakonu rukovoditelji trgovačkih društava ne smiju trgovati dionicama 30 dana prije objave financijskog izvješća.

Dalić kaže da je čim je “spoznala pogrešku” sama obavijestila Hanfu i dala nalog brokeru da dionice odmah po isteku zabrane stavi na prodaju, a moguću zaradu da donira u humanitarne svrhe. Oprostite, ali to zvuči kao: “Da, ušla sam u crveno, ali sam onda sama sebi napisala kaznu, tako da smo svi mirni, jel’ da?”

Zašto je to ozbiljno

Postoje tzv. “blackout periodi”. To su razdoblja u kojima ljudi koji imaju povlaštene informacije o poslovanju kompanije – uprava, predsjednica uprave, CFO, članovi nadzornog odbora – ne smiju dirati dionice. Razlog je vrlo jednostavan: jer oni znaju stvari koje tržište još ne zna.

Ako ti znaš hoće li rezultate biti loši ili dobri, ti kontroliraš trenutak kupnje/prodaje. A ostali ulagači – umirovljenici koji drže dionice Podravke kroz fondove, mali dioničari, radnici koji imaju par komada dionica kao štednju – oni ne znaju. Ti igraš insider poker. Oni igraju na slijepo. (mirovina.hr)

Zato je to zabranjeno. Ne zato da se maltretira menadžment, nego da tržište ne bude namješteno.

U hrvatskom zakonu, za ovakav prekršaj predviđena je novčana kazna od par tisuća do stotine tisuća eura, a ako se ustanovi da je riječ o korištenju povlaštene informacije ili manipulaciji tržištem – to više nije samo prekršaj, to je kazneno djelo za koje je zapriječeno i do pet godina zatvora. (To je doslovno ono što propisuje sustav: zlouporaba povlaštene informacije = zatvor).

Drugim riječima, ne pričamo o tome je li netko parkirao službeni auto na mjesto za invalide. Pričamo o radnji koja može imati obilježja kaznenog djela zlouporabe povlaštenih informacija i manipulacije tržištem kapitala.

“Nenamjerna pogreška”? Hajdemo biti ozbiljni

Kada si CEO kompanije na burzi, ti znaš kada su blackout periodi. To nije trivija. To je abeceda. To ti pravna služba i compliance mantraju do zasićenja. To piše u pravilima kompanije, to piše u internim politikama, to se potvrđuje potpisom.

Dalić tvrdi da nije htjela “utjecati na cijenu”, da je to bilo samo izraz “vjerovanja u kompaniju”. Ali upravo kupnja dionica od strane predsjednice Uprave – pogotovo neposredno prije objave rezultata – vrlo često diže cijenu jer tržište čita to kao signal: “šefica kupuje, znači ide super”. I to se ovdje i dogodilo: cijena je otišla gore, ulagači su pohrlili, a dionica Podravke nakratko je skočila na razinu najvišu u zadnjih godinu i pol. Nakon objave izvješća cijena se spustila.

Je li to bio PR manevar da se napumpa cijena pred izvješće? Ona kaže da nije. Tržište se ponašalo kao da je. Čak i da je baš sve bilo najčistije na svijetu u njezinoj glavi, izgledalo je – blago rečeno – prljavo. Kod ovakvih stvari “izgled” jest gotovo sve, jer povjerenje tržišta i dioničara jest sve.

Ovo nije prvi put da se Martina Dalić ponaša kao da su pravila za druge

Ajmo se podsjetiti tko je Martina Dalić.

• Bila je ministrica financija RH (2010.–2011.) u vladi Jadranke Kosor.
• Bila je potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva u vladi Andreja Plenkovića (2016.–2018.). (hr.wikipedia.org)
• Danas je predsjednica Uprave Podravke, jedne od najvažnijih hrvatskih prehrambenih i farmaceutskih grupacija.

I, naravno, ona nije anonimni birokrat. Ona je lice afere “Hotmail”, odnosno “Borg”.

Tijekom spašavanja koncerna Agrokor 2017., otkriveno je da je kao potpredsjednica vlade koristila privatni Hotmail za koordinaciju male, neformalno odabrane ekipe odvjetnika i financijskih konzultanata (“grupa Borg”) koja je iz sjene pisala Lex Agrokor – posebni zakon kojim je država intervenirala u Agrokor. Ti isti ljudi kasnije su dobili unosne ugovore i poslove povezane s Agrokorom. To je izazvalo eksploziju optužbi za političko pogodovanje i trgovanje utjecajem i dovelo do njezine ostavke u svibnju 2018.

Prevodiš li si to u zdrav razum, dobiješ sljedeći obrazac: zatvoreni krug moći, iza zatvorenih kanala komunikacije, piše pravila igre za cijelu državu, a onda na tim pravilima zarađuje.

To je za mnoge građane bila definicija zarobljene države.

Sad, sedam godina kasnije, ista osoba kao šefica Podravke kupuje dionice Podravke usred zabrane trgovanja i objašnjava to kao “nenamjernu pogrešku”.
To više ne izgleda kao “svi griješe”. To izgleda kao stil rada: pravila su dobra za PR, sankcije su za male ljude, a za mene postoji izlaz na stražnja vrata.

Zašto ovo izgleda kao kaznena priča, a ne kao disciplinska packa

Ovdje ne pričamo samo o reputaciji. Pričamo o kaznenoj odgovornosti. Ako regulator (Hanfa) zaključi da je kupnja bila zlouporaba povlaštene informacije ili manipulacija tržištem, to spada pod kaznena djela iz područja tržišta kapitala. Raspon kazne u Hrvatskoj za manipulaciju tržištem i zlouporabu povlaštenih informacija ide sve do zatvora (do pet godina).

Drugim riječima: ovo nije stvar “opomene pred otkaz” u HR-u. Ovo je stvar za koju ljudi drugdje dobivaju lisice.

I još nešto: Hanfa, koja bi trebala biti potpuno neovisna, vodi se pod vodstvom ljudi koji su osobno i politički povezani s istim krugom u kojem se kreće i Martina Dalić. (Javnost otvoreno postavlja pitanje regulatornog zarobljavanja, odnosno da li Hanfa uopće može, ili želi, ući u sukob s politički zaštićenim imenima.) To ruši povjerenje, ne samo u Podravku nego u hrvatsko tržište kapitala u cjelini.

Što bi se dogodilo u SAD? – Pitanje je bolno jednostavno.

U SAD-u je ovo klasična situacija za hitnu reakciju odbora direktora i za SEC (američki nadzor tržišta kapitala). Kad CEO kupuje ili prodaje dionice kompanije u zabranjenom razdoblju ili uz povlaštene informacije, to se gleda kao potencijalno kršenje pravila o zlouporabi povlaštenih informacija prema Zakonu o vrijednosnim papirima i burzi iz 1934. (tzv. Securities Exchange Act, pogotovo Section 10(b) i SEC-ovo pravilo 10b-5, koje zabranjuje prijevaru i manipulaciju u vezi s kupnjom ili prodajom vrijednosnih papira). To tipično rezultira civilnim tužbama, kaznama, mogućim kaznenim optužnicama i – vrlo važno – trenutnim udaljavanjem dotične osobe s funkcije dok traje istraga.

Drugim riječima, u normalnoj angloameričkoj praksi uprava bi sjela isti dan i poručila: “Hvala na svemu, evo vaš karton za parking, ključ od ureda ostavite kod tajnice.” Nakon toga stižu SEC i odvjetnici, ne PR status na LinkedInu.

Kod nas? Kod nas predsjednica Uprave piše status u kojem govori o “teško objašnjivoj pogrešci” i najavljuje da će razliku u cijeni dati u humanitarne svrhe, kao da je problem estetski, a ne kazneno-pravni.
To je razlika.

Zašto je ona još uvijek u Podravci?

Tu dolazimo do najružnijeg dijela. Martina Dalić je politički kadar. Karijeru joj nije presjekla afera Borg / Hotmail – iako je tada dala ostavku, nije nestala iz sustava; dobila je jednu od industrijski najvažnijih funkcija u državi, čelo Podravke, kompanije strateške za hrvatsku prehrambenu sigurnost, izvoz i farmaceutiku.

To šalje vrlo jasnu poruku. Ako si dovoljno visoko u piramidi moći, skandal nije kraj karijere. Skandal je ulaznica za iduću poziciju.

Zato je ona još uvijek tamo – jer sustav nije dizajniran da sankcionira vrh. Sustav je dizajniran da zaštiti vrh i da proždire dno.

Radnica Podravke je, podsjetimo, 2023. dobila otkaz jer je pokušala iznijeti 12 vrećica Vegete (vrijednost oko 37 eura). Njezin slučaj je ozvučen javno kao dokaz “nulte tolerancije na krađu”. U isto vrijeme, kad šefica nezakonito kupuje dionice za 54 tisuće eura usred zabrane trgovanja, priča se vrti oko “nenamjerne pogreške”.

To je ta ogoljena klasna razlika hrvatskog kapitalizma: sitna vrećica Vegete = otkaz. Nezakonita kupnja dionica = LinkedIn post.

Što sad

Ovo nije više samo priča o Martini Dalić. Ovo je rentgen hrvatske korporativne kulture.

Ako predsjednica Uprave državom podržane kompanije (Podravka je strateška firma u kojoj velik udio drže mirovinski fondovi, dakle praktički štednja svih nas) može upasti u potencijalni sukob interesa na tržištu kapitala, priznati to, tvrditi da je sve “nenamjerna pogreška”, i ostati u sedlu – poruka svim budućim menadžerima je jasna: Pravila postoje. Samo ne za tebe, nego za one ispod tebe.

Ako to pustimo da prođe, šaljemo vrlo opasnu poruku tržišta. Hrvatska burza je igra za politički privilegirane, ne za ulagače. A to znači skuplji kapital za hrvatske firme, manje povjerenja fondova, manje ulaganja i dugoročno – manje rasta. To direktno udara građane, umirovljenike, radnike, sve koji žive od plaće i penzije, a ne od političkih veza.

Da, govorimo o Podravki, Vegeti i dionicama. Ali zapravo govorimo o tome hoće li Hrvatska ikad prestati biti feudalni poligon u kojem ljudi iz bivše Vlade i današnjih nadzornih odbora mogu raditi nešto što se vrlo jasno opisuje kao “potencijalno kazneno djelo”, pa to zvati – PR nezgoda.

Što bi normalan čovjek očekovao?

Trenutno udaljavanje s funkcije dok istraga traje. Ne zato što “mrzimo Martinu Dalić”, nego zato što je to minimalni standard korporativnog upravljanja.
Neovisna istraga, i to izvan kruga prijatelja i političkih sponzora.

Jasna objava svih internih pravila o trgovanju dionicama za upravu Podravke i tko ih je potpisao. Ako Hanfa ne odreže kaznu i ne digne postupak ako se dokažu elementi zlouporabe povlaštene informacije – onda Hanfa više nema nikakav kredibilitet.

I zadnje, ovo je poruka svim budućim “Borgovima”: digitalni tragovi postoje, tržište kapitala pamti. Više niste u doba kad se sve rješavalo iza zatvorenog vrata kafića. Ako želite voditi velike kompanije – super. Hrvatska treba sposobne menadžere a ne političke parazite.

Jer bez toga, nemamo tržište. Imamo tek skupu kulisu demokracije i kapitalizma iza koje se vrlo stara navika još uvijek ne da istjerati: “Ja sam šefica. Meni se ne može ništa.”