fbpx

Aleksandar Pivovarenko: „Blještavilo srpskog manevriranja“

Vladimir Putin Aleksandar Vucic

Aleksandar Pivovarenko, stručnjak povijesnih znanost i  viši istraživač na Institut za slavistiku Ruske akademije znanosti, autor je kolumne za internetski portal Ruskog vijeća za inozemne odnose u kojem pojašnjava „neslužbeni“ ruski stav o suradnji Ruske Federacije sa Srbijom, točnije o politici predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Članak prenosimo u cijelosti i bez komentara.

Aleksandar Pivovarenko: „Blještavilo srpskog manevriranja“

Susret Vladimira Putina i Aleksandra Vučića nedavno u Sočiju bio je 17. po redu za dvojicu čelnika. Za razliku od mnogih drugih, čiji je sadržaj bio standardan, posljednji sastanak bio je bogat kontekstom koji je proizlazio iz službenih izjava i pratećeg okruženja.

Dar ruskog predsjednika Aleksandra Vučića, osobni pištolj srpskog kralja Milana I Obrenovića, sadrži dobro poznatu simboliku. Naime, dvadeset i jedna godina vladavine kralja Milana je bila povijest manevara između Turske, Austrije i Rusije, a bi na kraju, početkom 1880-ih, prevladala pristranost Austriji.

Na kraju je kralj Milan iz više razloga abdicirao na srpsko prijestolje i preselio se u Pariz, gdje je, živeći pod drugim imenom, potrošio znatnu svotu novca, uzetog iz blagajne, na kasino i šampanjac. Potom se vratio u Srbiju i iz  sjene vodio zemlju, ali je do kraja života ponovo otišao u emigraciju, izgubio srpsko državljanstvo i pravo da posjećuje Srbiju.

Izvanredna biografija kralja Milana može dati osnovu u potrazi za značenjima, analogijama i nagovještajima. Međutim, postojeći kontekst odnosa između Rusije i Srbije zahtijeva analizu ne samo povijesnih, nego i političkih, ekonomskih i vojno-diplomatskih pitanja. Međutim, ne samo Rusije i Srbije, već i drugih sudionika diplomatskog procesa na Balkanu.

Vrlo izuzetan trenutak na tiskovnoj konferenciji u Sočiju bila je izjava Vladimira Putina o Kosovu.

“U isto vrijeme, Rusija je spremna podržati moguća kompromisna rješenja kosovskog problema, ako do njih dođe između Beograda i Prištine”, rekao je Vladimir Putin.

Ova se izjava razlikuje od prethodnih, pri čemu je vezivanje na rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda bilo strože.

Očito je tijekom godine došlo do aktivne razmjene mišljenja o Kosovu. Potrebu za tim sugerirala je situacija u kojoj su zabilježene oružane provokacije na Kosovu, te humanitarna blokada srpskog dijela regije. Moskva će se vjerojatno udaljiti od svog ranije dogmatskog položaja i priznati slabu mogućnost provedbe u trenutnim uvjetima rezolucije 1244 i izraziti svoju namjeru da postane dio pregovaračkog procesa koji je prerogativ Beograda, Berlina i Washingtona. U isto vrijeme, ako ne uspije ući u igru, Moskva sebi ostavlja prostor za povlačenje.

Rusija je učinila ono na što je Beograd dugo bio spreman i promijenila je svoj stav. Istodobno, ona i dalje zadržava veto u Vijeću sigurnosti UN-a na priznanje „Republike Kosovo“ u Ujedinjenim narodima, ali i jedan od tri stupa ruske njezine prisutnosti u regiji koje je identificirao Dušan Relić. “Tri stupa”, prema tezi Relića, predstavljaju utjecaj institucija pravoslavne crkve, isporuke plina jugoistočnoj Europi, prava veta Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a.

Pitanje je kako će Beograd iskoristiti otvorenu slobodu manevra i hoće li slijediti put daljnjeg priznavanja Kosova u jednom ili drugom obliku. Jedina vidljiva prepreka Aleksandru Vučiću na tom putu je faktor srpske opozicije i Srpske pravoslavne crkve, koja već dugo sumnja da predsjednik ima takve namjere.

Međutim, to bi bilo nelogično, uzimajući u obzir trenutnu liniju Beograda koji se drži kursa i kojem zagovara proces povlačenja priznanja neovisnosti Kosova od strane raznih zemalja. U tom procesu je do sada 15 zemalja povuklo diplomatsko priznanje nezavisnosti Kosova, među kojima je posljednja Gana.

Dakle, zemlje koje su to učinile su Centralnoafrička republika, Madagaskar, Salomonovi otoci, Palau, Surinam, Komori, Liberija, Dominika, São Tomé and Príncipe, Papua Nova Gvineja, Gvineja Bissau, Burundi, Lesoto, Grenada i Gana.

Između dva pola

Razmatranje odnosa Moskve i Beograda bit će nepotpuno bez uzimanja u obzir kontekst odnosa Moskve i Bruxellesa.

Velik dio akcija Moskve svodi se na jednostavan nazivnik prema kojem Rusija koristi poznatu nesigurnost u vezi s proširenja EU na Balkanu, povećavajući svoju prisutnost u Srbiji na onim područjima gdje je to moguće. Održava nazočnost u Srbiji, realizirajući niz važnih infrastrukturnih projekata. S izuzetkom „Turskog toka“, Bruxelles je tolerantan prema moskovskim infrastrukturnim projektima, posebno Ruskih željeznica u Srbiji, jer oni doprinose modernizaciji zaostale periferije Europske unije.

Međutim, glavni projekt, „Turski tok“, ima mnogo složeniju i nijansiranu povijest. Njegovo pokretanje još je u pitanju zbog nesigurnosti u bugarskom dijelu projekta, što je rečeno i tijekom konferencije za novinare Putina i Vučića. Bugarski faktor “ugasio” je i dio potencijala partnerstva između Rusije i Srbije. Suprotno tome, rješenje ovog problema ojačalo bi materijalne temelje za rusko-srpsko partnerstvo.

Taktički je situacija povoljna za Rusiju, ali strateški je, prema projekciji za nekoliko godina naprijed, na dnevnom redu situacija s ultimatumom Srbiji “ili s EU ili s Rusijom”. Prvi ozbiljniji ultimatum iz Bruxellesa dovest će do revizije ovog dizajna. Očito će se dovesti u pitanje sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Euroazijske ekonomske unije, čije je postojanje u suprotnosti s logikom trenutnih “pet načela” formuliranih od strane Federice Mogherini.

Ključno je pitanje koja je stvarna strategija EU u regiji Balkana? Je li EU zaista ne može prihvatiti nove članice? Znači li format „alternativne integracije“, poput koncepta „balkanskog mini Schengena“ istiskivanje „neeuropskih“ aktera u regiji, odnosno Sjedinjenih Država, Rusije, Kine i Turske? Prošla godina je pokazala ozbiljne razlike unutar EU u pogledu integracije Balkana. Ako koncept „aktivne integracije“ ne bude realiziran, zbog veta Francuske, Nizozemske ili neke treće zemlje, koncept „skladnog suživota“ Rusije i EU na ovom prostoru neće biti neostvariv.

U projektu „mini Schengena“ njegovi protivnici vide stvaranje alternativnog formata integracije, odnosno stvarnog priznavanja Bruxellesa nemogućnosti prijema novih punopravnih članica u Europsku uniju. Zbog toga su se Crna Gora i „Republika Kosovo“, snažno opredijeljene za ideju ulaska u EU, usprotivile sudjelovanju u projektu.

Projekti za Srbiju

U 2016. godini primijetili smo da bi pad međusobne trgovine mogao predstavljati problem rusko-srpskim odnosima. Tri godine kasnije Moskva sa zadovoljstvom primjećuje preokret ovog trenda zbog rasta srpskog uvoza s 0,72 milijuna dolara u 2015. na 0,99 milijuna dolara u 2017. Skrećemo pažnju na činjenicu da je Rusija glavno odredište srpskih građevinskih tvrtki i jedina zemlja na svijetu gdje je iznos gotovih projekata deveteroznamenkasti i 2017. godine je iznosio 160 milijuna dolara, a slijedi Crna Gora s 41 milijun dolara. Istodobno, ukupni promet, prema podacima za 2017. godinu, odnosno zadnje godine koju je statistički ured Srbije u potpunosti uzeo u obzir, nije dosegao razinu iz 2014. godine.

Stoga Srbija koristi svoje mogućnosti kako bi povećala svoju prisutnost na ruskom tržištu, a ona će vjerojatno još rasti. Primjerice, ukidanje carina od strane EEU u 2019. godini može dovesti do povećanja izvoza rakije, srpske voćne tinkture s visokim alkoholom, koja ima dobre šanse da pronađe svoje mjesto na ruskom tržištu, ali isporuke, nažalost, još nisu započele.

Jednako je vrijedno što sporazum o slobodnoj trgovini s EEU može postati alat za legalizaciju vjerojatno de facto postojećeg polulegalnog izvoza iz drugih balkanskih zemalja koje su se pridružile sankcijama EU protiv Rusije, ali su zainteresirane za njihovo ukidanje. Ta bi ideja “na rubu prekršaja” bila korisnija od one koju je predložila EU sa stvaranjem “balkanskog mini Schengena”, čisto zbog prisutnosti određenog gospodarskog faktora.

Danas, zbog „strateškog partnerstva“ s Rusijom, Srbija je već dobila 400 kilometara željeznice, novi dispečerski centar, nekoliko vlakova izgrađenih u poduzeću Metrovagonmaš, te nekoliko desetaka nove vojne opreme.

Sve su to stvarni rezultati partnerstva s kojima se Beograd može pohvaliti kao odgovorom na kritike da su rusko-srpski odnosi ograničeni na simboličke akte i deklaracije visokih profila. Istovremeno, Beograd se može suprotstaviti mišljenju i drugih kritičara, koji optužuju Vučića da približavanje Rusiji otuđuje Srbiju od EU i NATO pakta. Podsjetimo da će projekt izgradnje metroa u Beogradu, kojeg je teoretski mogao dobiti Metrostroj, provesti Francuska, obzirom da je sporazum o tome postignut tijekom posjeta Emmanuela Macrona Srbiji.

„Soft power“ Rusije

Poznata je teza da Rusije navodno “nema u Srbiji”, jer “Srbija provodi deset puta više zajedničkih aktivnosti s NATO paktom nego s Rusijom”. Iako je ovu tvrdnju teško osporiti, ona je uglavnom površna. Ako pogledamo dinamiku u zadnje 3 do 4 godine, vidjet ćemo značajno povećanje suradnje Rusije i Srbije na području vojne diplomacije.

Vježbe „Bars“, „Slavensko bratstvo“ i „Slavenski štit“ s iznenadnom pojavom sustava protuzračne obrane S-400 i Pancir-S1, uz odobrenje za kupnju potonjeg, već su dovoljni argumenti u korist znatne rusko-srpske vojne diplomacije.

Vojno-tehnička suradnja se jača opskrbom određene količine vojne opreme. U Srbiju su prosincu stigla 4 helikoptera Mi-35M, a 3 helikoptera Mi-17 su stigla ranije, 19. listopada. Oz to je Beogradu isporučeno 10 zrakoplova MiG-29, 6 iz Rusije i 4 iz Bjelorusije, 10 oklopnih vozila BRDM-2 isporučenih u srpnju 2019. Srpske posade sudjeluju u tenkovskom biatlonu, a vojni piloti prolaze tečajeve u ruskim naprednim centrima za obuku. Očekuje se da će se 2020. godine u Srbiju isporučiti 20 oklopnih vozila BRDM-2 i 30 tenkova T-72.

Iako su moguće nove isporuke oružja, lako je vidjeti da je trenutna suradnja prilično ograničena, koja ovisi ne samo o financijskim mogućnostima Srbije, već i o političkoj volji njenog vodstva. Ali čak i u ovom formatu, s nepotpunim isporukama i malim apsolutnim brojevima, rusko-srpska suradnja je veća i značajnija nego ikad prije u posljednjih 30 godina. Srbija modernizira svoje oružane snage brže od ostalih zemalja u regiji, uključujući sve svoje susjede, na primjer, Hrvatsku, za koju je kupovina rabljenih borbenih zrakoplova F-16 postala problem zbog veta Sjedinjenih Država.

Usput, Rusija je nedavno uspješno dovršila modernizaciju 10 helikoptera Mi-171, prebacivši ih u Hrvatsku, pokazujući da NATO tržište za nju nije potpuno zatvoreno.

Rusiji može biti teško natjecati se s NATO paktom u Srbiji. Međutim, razumno je postaviti pitanje do čega bi ovo natjecanje moglo dovesti? Može li porast broja vojnih vježbi dovesti do pretvaranja neutralne Srbije u članicu Organizacije ugovora kolektivne sigurnosti (ODBK)? Razmišljanje o ovome dovodi nas do zaključka da je trenutni format vojno-tehničke suradnje možda maksimum kojeg si obje strane mogu priuštiti bez donošenja ključnih političkih odluka. Rusija “napušta Srbiju”, ako je napusti, ne zbog slabe vojne suradnje, već zbog drugih čimbenika.

Umjetnost suptilnog manevra

Središnji tranzitni položaj zemlje, obzirom da najveći dio „Koridora X“ prolazi kroz Srbiju, je u sferi interesa EU i Sjedinjenih Država, ali privlači ne samo Rusiju, već i druge igrače.

Još 2011. godine je Beograd započeo pregovore s Huaweijem o modernizaciji komunikacijskih sustava u zemlji. U razdoblju od 2014. do 2017. Huawei je počeo raditi u Srbiji. Odluka, koja je bila dalekovidna 2014. godine, mogla je dovesti do teških političkih posljedica u prosincu 2018., kada je Huawei ušao na američki popis sankcija. Međutim, dok SAD reagiraju pasivno, Huawei nastavlja poslovati zemlji, instalirajući posebne nadzorne kamere u Beogradu.

Stvaranje podatkovnog centra u Kragujevcu i najavljeni projekti umjetne inteligencije nagovještavaju ogroman potencijal koji leži u toj suradnji. Vjerojatna kupnja od strane Beograda nekoliko kineskih bespilotnih letjelica je čin koji otvara europsko tržište oružja i za Kinu.

Dakle, Beograd pokazuje da se osjeća prilično samouvjereno i može napredovati u diversifikaciji odnosa prilično daleko, ne osvrćući se na mišljenje Washingtona, koji je ipak zainteresiran za jačanje svoje prisutnosti u jugoistočnoj Europi. S druge strane, problemi odnosa Kine i euroatlantske zajednice imaju različit sadržaj, ali su kineske mogućnosti u promociji njezinih interesa u Europi nešto šire.

Dva uzastopna sastanka s čelnicima zemalja Euroazijske ekonomske unije, jer je, podsjetimo, Aleksandar Lukašenko stigao u Beograd 3. prosinca, kao i potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini između Srbije i EEU 25. listopada, mogli bi u Bruxellesu izazvati sumnje u sve većem porastu „euroazijskog prisustva“ u Srbiji.

Međutim, izjava Aleksandra Lukašenka da poštuje namjere Srbije za ulazak u EU uravnotežila je situaciju, ali i dovela do brojnih nagađanja. No, ono što je najvažnije, išla je na ruku diplomatskom manevru Aleksandra Vučića.

Budućnost srpskog multivektora

Navedeni slučajevi su suština onoga što se naziva multivektorska politika Srbije. Budući da je ključna zemlja na Balkanu, Srbija pokušava maksimalno iskoristiti političke i ekonomske uvjete koji su za nju povoljni.

Struktura uravnoteženja u Srbiji vrlo je elegantna. U odnosima s Rusijom ona ima priliku birati koje će projekte produbiti, a koje zadržati na simboličnoj razini. Načelo pitanja o Kosovu donekle je umanjeno posljednjim sastankom u Sočiju. Gospodarsko partnerstvo s Kinom uravnoteženo je nepostojanjem ozbiljne političke agende. Manevrirajući između Bruxellesa i Washingtona, Srbija je izašla iz diplomatskog progonstva s početka 2000-ih, a uspjela je, s određenim rezervama, zadržati svoj stav o Kosovu, čak je negdje i preokrenula situaciju.

Ali kako će Srbija moći iskoristiti postojeću slobodu manevra? Hoće li moći zadržati udaljenost od euroatlantskih centara moći? Odgovori na ova pitanja zahtijevaju historijsko i filozofsko promišljanje.

Gledajući povijest Srbije i ocjenjujući dostupne konceptualne dokumente, možemo zaključiti da je za Beograd prioritet mir i stabilnost, koji su nužno  neophodni za obnavljanje i zacjeljivanje rana iz XX vijeka. Demografija, ulaganja, odsutnost političkih previranja, ostvarenje tranzitne uloge sastavni su dio srpske političke logike. Ali sve to zahtijeva političku stabilnost, što znači maksimalni mir u odnosima sa susjedima i najmoćnijim vojnim blokom u Europi.

Ipak, povijest govori da su pokušaji da se to učini u prošlosti, nažalost, završili loše za Srbiju. Te čimbenike nesumnjivo uzima u obzir vodstvo zemlje kada razmatra politički značaj diplomatskih akcija, vojne nabave i vježbi, te ekonomskog partnerstva s određenim zemljama.

Russian Council / Analytics

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
77 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Mercury
Gost
Mercury
1 godina prije

Cijelu priču na stranu i na stranu da se radi o Srbiji, svi imaju nekakve ekonomske projekte osim nas. Mi nismo u stanju odraditi bilo kakvu investiciju da se na glavu postavimo. Ni infrastruktura, ni industrija…ništa…

eu kolonija
Gost
eu kolonija
1 godina prije

kako se tu uklapaju strateška partnerstva srbije sa – italijom – francuskom – azerbejdžanom – rusijom – kinom I – grčkom ps. imam osjećaj da srbija I nije u tako lošoj poziciji. kao mala država treba samo uzeti ono što je dobro za nju I njen narod a svađe I… Pročitaj više »

Ivan
Gost
Ivan
1 godina prije

Ne znam kako vama, ali meni ova analiza ili totalno amaterska ili pisana, da kazem, politicki koreknto. O kakvom faktoru opozicije prica kad ista ne postoji. Svi su u dogovoru. I nije za vlast prioritet mir i bezbednost nego kako sto vise ukrati i kako ne uraditi ono sto su… Pročitaj više »

Mölltaler
Gost
Mölltaler
1 godina prije

Ne znam kada je pisan originalni tekst, ali zadnja država koja je povukla priznanje “Kosova” nije Gana nego Nauru kao 16. država koja je to učinila.

Mamajev Kurgan
Gost
Mamajev Kurgan
1 godina prije

Srbija je trenutno polukolonija,poluslobodna drzava s tendencijom da se izcupa iz sadasnjeg stanja…a bice slobodna ili je nece bit nikako… Srbi nisu nikada bili uguzljubi okupatora i zlotvora …naprotiv.Sloboda je za covjeka a lanci za rogove… Uz jaku i sve jacu bratsku Rusiju pa i sve jacu Kinu ta srbska… Pročitaj više »

Kajzer Soze
Member
Kajzer Soze
1 godina prije

Možemo mi tupiti i srati koliko god hoćemo ali Vučić ne radi loše , svi su pričali kako Srbija neće izdržati da bude neutralna , kako će uvesti sankcije Rusiji , kako neće biti novih investicija jer će ih odjebati i jedni i drugi i šta se dešava ,Srbija se… Pročitaj više »

basso
Gost
basso
1 godina prije

Vucic se vec odlucio za Rusiju kao i velika vecina srpskog naroda.Posto je Srbija ekonomski vezani za evropu Vucic samo igra igru sa EU,iako i sam zna da Srbija nikada nece uci u uniju.

Ostap Bender
Gost
Ostap Bender
1 godina prije

Samo, mali ispravak. Veljko Kadijević je savezni sekretar za narodnu odbranu, a načelnik GŠ, Blagoje Adžić, Srbin.
Prošlo je dosta godina, pa se neke stvari, zaborave.

Mamajev Kurgan
Gost
Mamajev Kurgan
1 godina prije

Ostap Bender To sto podastirete cinjenice o ex Yu i JNA je lijepo da podsjetite na cinjenice ko hoce da zna…ali bojim se da takvima bezmozgovicima nema fajde jerbo su oni ,,naucili,, sto im je krivoUsti bolesnik servirao tj.,priopcio i doopcio svojoj stoki sitnih zuba. A evo da samo 1… Pročitaj više »

Slavonac
Gost
Slavonac
1 godina prije

Ima ona starinska,nikome nije gorilo do zore.Igrati uvjek pokvareno i lazljivo se ne isplati.Hvala Bogu sto mozemo puno toga procitati u demokraciji.

smart tool
Gost
smart tool
1 godina prije

Manje-vise sve drzave Balkana su samo za potkusurivanje. Vec sam spomenuo da ce Rusija ostaviti Srbiju na ledini zarad viseg interesa. Ko je vec rekao….samo su interesi vjecni. Nema Srbija kud ekonomski, geografski…od emocija se ne zivi. Vucic se ko nesto batrga, Dodik isto, ali samo kupuju vrijeme nadajuci se… Pročitaj više »

Oko
Gost
Oko
1 godina prije

Ovaj clanak je nivo propagande iz najcrnjih CNN dana pa sve to pomnozeno sa SNS tabloidima. Predhodni put je Putin rekao da ce Rusija podrzati Srbiju ako se Srbija odluci za kompromisno resenje Kosova dok je na poslednjem susretu, kada su Vucicu poklonili pusku Kralja Milana a ne pistolj, Putin… Pročitaj više »

Pazi
Gost
Pazi
1 godina prije

Sve me ovo podsjeca na ultimatum Kraljevine od strane hitlera. Bojim se da nas sve ceka ista sudbina….

Ostap Bender
Gost
Ostap Bender
1 godina prije

Da se razumemo, ni tada nisam prebrojavao krvna zrnca visokih funkcionera ili visokih oficira. Uvek sam smatrao da određene funkcije treba da dobiju oni najsposobniji, a ne po nacionalnom ključu. Koliko su ovi naši bili “sposobni” videlo se tek kada je za sve bilo kasno. 😀 Ali, ono što sam… Pročitaj više »

Mlata
Gost
Mlata
1 godina prije

Ostap Bender….i dan dans Hrvati imaju ljude u Srbiji. Čitao da preko nijhove firme idu udžbenici za đake, sva staklena ambalaža stiže od njih, ne znam dokle se stiglo sa tenderom o prodaji struje. Srbijom nikad Srbi nisu upravljali, uvek nam dođoše nametnu

Ad astra
Gost
Ad astra
1 godina prije

Ostap Bender, ajmo priču okrenuti. Zašto netko mora biti pripadnik večinskog naroda da bi volio državu u kojoj živi. Zašto jedan Hrvat koji živi u Srbiji ne bi volio Srbiju ako se u njoj osjeća ravnopravno. Zašto neki građani nisu lojalni državi u kojoj žive? Zato što se ne osjećaju… Pročitaj više »

tedi
Gost
tedi
1 godina prije

Raskokodakali ste se oko Srbije,povuci potegni.Srbija je uvijek bila najbitnija drzava na Balkanu,jer je bila drzava od strateskog znacaja,raskrsce puteva od Rimskog carstva,a to je i danas.Uvijek su se tu sukobljavali interesi velikih drzava-sila.Zato su Srbi boreci se za svoju slobodu i drzavu izostrili osijecaj tko im je neprijatelj.A posto… Pročitaj više »

Farwin
Gost
Farwin
1 godina prije

cini se da se opet gleda kroz prste na Srbiju, sve se vraca na staru. Sankcije jedino mogu umirit i pripitomiti taj divlji nekulturan , primitivan narod., no za to nema volje u Evropi a, cini se niti sire. 1. svesti zaposljavanje iz bg, pasaluka na najmanju mogucu mjeru na… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik