Tursko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je u petak da je o budućnosti Sirije, trajno ili ne, kao i vlasti aktualnog predsjednika Bashara Al-Assada treba odlučiti sirijski narod, što predstavlja radikalan zaokret Ankare o sudbini arapskog čelnika.
Visoko dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova Turske, rekao je za medije da se Ankara protivi Assadovom ostanku na vlasti, ali je u isto vrijeme ponovio da samo sirijski narod ima pravo odlučivati o budućnosti svoje zemlje i da Turska neće intervenirati ni na koji način.
“Trenutno nemamo izravan kontakt sa sirijskim režimom, ali ponavljam da od sirijskog naroda odluči tko će ubuduće vladati Sirijom”, rekao je dužnosnik, koji je također branio vojnim operacije turske vojske u sjeverozapadnoj Siriji koje nemaju odobrenje vlade iz Damaska.
U isto vrijeme je pozvao Iran i Rusiju, ključne saveznike Damaska, da izvrše veći pritisak na Bashara Al-Assada da prekine antiterorističke operacije i prihvatiti uvjete naoružanih skupina i sirijske oporbe.
Naglasio je kako da turske vlasti, kao i Iran i Rusija, brane suverenitet i integritet Sirije, što su pomalo kontradiktorne izjave u odnosu na one o vojnim operacijama Turske u regiji Afrin koje nemaju zeleno svjetlo sirijske vlade i iz pravne perspektive krše međunarodno pravo i Damask ih je u više navrata osudio.
Turska 20. siječnja pokrenula ofenzivu protiv kurdskih YPG milicija u području, Afrina u sjeverozapadnoj Siriji. Nakon dva mjeseca intenzivnih napada su turske snage i proturske milicije preuzele kontrolu nad gradom.
Kasnije Ankara je priopćila da bi mogla proširiti ofenzivu na sirijske gradove Manbij, Ain Al-Arab, kojeg su Kurdi preimenovali u Kobani, Tal Abyad, Ras Al-Ain i Qamishli u čijem središtu je jak kontingent sirijske vojske i provladinih milicija, tvrdeći da su ti gradovi su dio “terorističkog koridora” na granici s Turskom kojeg kontroliraju kurdske skupine iz sjeverne Sirije i Iraka. Damask je osudio bilo kakvu mogućnost pokretanja nove turske ofenzive u sjevernoj Siriji.
Hürriyet Daily News prenosi kako je na sastanku Recepa Tayyipa Erdogana i Vladimira Putina i iranskog predsjednika Hassana Rohanija nedavno održanog u Ankari turska strana pozvala na ubrzanje političkog procesa u Siriji, naročito u formiranju odbora za pisanje novog ustava zemlje, što je dio pokušaja okončanja dugotrajnog rata koji razara zemlju.
Na sastanku je iranski predsjednik Hassan Rohani imao primjedbe zbog prisutnosti turskih vojnika u sjevernom dijelu Afrina.
Turska strana je izjavila je kako je Ankara na sastanku iznijela ciljeve operacije i naglasila kako će na kraju nadzor nad regijom preuzeti takozvana “Slobodna sirijska vojska”, a turske će se snage vratiti u zemlju.
“Iran razumije naše sigurnosne napore. Oni imaju pristup da traže suradnju s režimom što je više moguće. Iran želi maksimalno legitimizirati režim”, kazao je turski dužnosnik, dodajući kako Ankara i Teheran “nemaju problema u smislu odnosa na terenu i suradnji kroz proces u Astani”.
Na tripartitnom sastanku je Ankara rekla kako Tal Rifaat ne bi trebao biti sigurno utočište za YPG snage, iako su u gradu trenutno ruska vojna policija i sirijska vojska. Prisutnost YPG snaga u Tal Rifaatu za Tursku predstavlja sigurnosnu prijetnju, zbog blizine regije s turskom granicom.
Turska je priznala da je odigrala ulogu u evakuaciji terorista i njihovih obitelji iz Istočne Goute.
“Postoji kontakt sa skupinama na terenu i evakuacije mogu biti izvedene ispravno, koordiniramo s oporbenim skupinama koje su zastupljene u pregovorima u Astani. Ne volimo odvoditi evakuirane u regiju gdje se vodila kampanja “Štit Eufrata”, ali u vrlo teškoj situaciji može biti izuzetaka, ako je netko bolestan ili ozlijeđen. Više ih je otišlo u Idlib”, rekao je turski dužnosnik za Hürriyet.
Ministar vanjskih poslova Turske je izjavio da je sastanak radne skupine Turske i Sjedinjenih Država oko sudbine Manbija “na čekanju” sve dok novi američki državni tajnik ne stupi na dužnost, ali da druga radna skupina može nastaviti posao, posebno ona koja raspravlja o izručenju islamskog klerika Fethullaha Gülena, američkog državljanina koji živi u Pennsylvaniji, a turska ga traži zbog organiziranja neuspjelog vojnog udara u srpnju 2016.
11 komentara
Turska je priznala da je odigrala ulogu u evakuaciji terorista i njihovih obitelji iz Istočne Goute.
Sve hocu ovih dana da napisem o povecanom prometu arapa po bosni … Nisu turisti… Da nema kakve veze s Gutom…
Po ovom tekstu svakakvi obrati su moguci i vjerovatni….
Bas sam mislio da se promenio od pokušaja puča i postao malo obzirniji prema drugima ali ne , Erdogan je stari vuk koji ne menja ćud …
On svakako hoće da igra ulogu u poslijeratnoj Siriji i da se ima na koga osloniti. Ma sve nešto mislim da je “Konačno riješenje” čečenski scenarij, gdje će na kraju dio umjerenijih militanata u zamjeno za nekakvu autonomiju u Idlibu i uz granicu s turskom, iako teške volje, zajedno sa sirijskom vojskom iskorijeniti vehabije i saudijske skupine. Do toga je dug put, a Putin jedini zna kako se to radi. Čak ni Iran nema ta iskustva, a Turci pogotovo. Umjesto da igraju na podjelu između parlamentarnih Kurda (DHP) koji su imali 13% u parlamentu i PKK, oni su napali druge i ujedinili ih. Putin je maestralno odradio Drugi čečenski rat. Podijelio je umjerene Čečene i zavadio ih s vehabijama. Assad mora igrati na tu kartu, a koliko će “islamski” biti Idlib? Isto kao Čečenija u Rusiji. Gdje je problem? Tko bi 1999. rekao da će čečeni Kadirova danas biti Putinovi pretorijanci i nositi rusku zastavu po Groznom dugu 100 metara?
Dakle, polako s ishitrenim zaključcima, ne mislim Riddick, općenito. Ono što danas izgleda crno, sutra u ovakvom ratu može postati bijelo. Ahrar Al-Sham i neke skupine FSA mogu biti jezgro te “meke struje” i već su sto puta sjedili za stolom sa sirijskim generalima, uz pasku Rusa, doduše. Ali su razgovarali. Harasta , gdje je bio Ahrar, pala je bez metka. a one frakcije u Dumayru gore su se već zajedno sa SAA borile protiv ISIL-a. Tako da je ovo prilično komplicirano. Ali je čečenski scenarij Putinov adut. Formalno jest sekularni idlib, ali nek imaju džamije bez vehabija. Problem je što je Muslimansko bratstvo isto teroristička organizacija, a njoj pripada Erdogan. No, polako, sve se rješava u hodu.Čitam da je ono “zeleno” u Jarmuku pristalo otići za Daraju. Ostaje samo ISIL.
Da , istorija je čudna , niko nije ni pomišljao da se može desiti rat u Siriji , ISIS , pa onda Ruska intervencija , sve što se desilo u proteklih 6 godina je došlo sa malo najave , mislim da se sve generalno kreće na bolje i držim Sirijskoj Koaliciji Sirije Rusije Irana palčeve da ih nešto ne omete u njihovim planovima , ovo je do sada maestralno odrađeno , bilo je i grešaka , ali na tome se i uči .
Čečenski scenario će mozda biti za Kurde pošto su omiljena Američka etnička manjina trenutno , Arapi su u Idlibu i malo Turci na severu dominantni , možda će Turci dobiti malo veća prava da se zadovolji Erdogan i biće možda manjih ustupaka da bi se formalno zadržao neki uticaj stranih sila , ali Idlib je etnički Arapski , ne bi tu trebalo da bude problema na kraju rata , problem će biti strani borci mnogo ih ima , šta i gde sa njima …
U Siriji teško da će im dati državljanstvo .
Lažni “Sveti ratnici” idu sa jednog mesta na drugo , tako da okončanjem protiv terorističke operacije u Siriji očekujem uspon terorističkih grupa u drugim delovima sveta .
O ti švabo majku, pa ovi Turci.. to ko da hebe lud zbunjenog.
Al napokon da Turci skuže da bi sirijski narod (svaki narod) triba odlučivat o vlastitom vodstvu, a ne vanjski akteri ( oni tipa: dolje sa Assadom, i nas 1000 pobunjenika ćemo vodit državu, i odlučivat ko što i kako).
Pljuc.
Pa što ja jedini čitam taj naslov drugačije?
Što ako SIRIJSKI narod na sjeveru odluči da će se odcijepiti i, recimo, pripojiti turskoj?
Onda će morati da snose posledice takve odluke , a svi znamo da to nije mali teret , seti se Kurda u severnom Iraku i njihovog referenduma ….
Ne, govori se na državnoj razini i nema dijeljenja zemlje, tako je dogovoreno, prije svega zbog Kurda, naravno.
Da Brko vjeruje Kurdima ne bi napadao Afrin. Opet kazem, on to nece pustiti ako ne dobije nesto jako za uzvrat. Isto kao i Idlib koji mi je “pripao” po ovom dogovoru sa Rusima i Iranom. Uvlaci tamo selefije da ih gura protiv Kurda a za uzvrat ce im garantovati ostanak u Idlibu. Ovo sto obecava Asadu vrijedi isto kao da sam mu i ja to rekao. On hoce Mambij, i tu ce biti trgovine…jer to je podrucje sunitsko i jedino se protiv Turaka nece “ideoloski” boriti. Taj kraj ni 1975 nije prihvatio Hafeza el Asada…nece ni ovog juniora sigurno. A taj kraj ima i naftu sto ne treba zaboraviti!
Ipak ovo ce se rijesiti preko Putina…sve ih je zaduzio i jos ih zaduzuje. Ne zaboravite da je ovo prva zemlja koja za 50 godina prihvatila da Turcima napravi nuklearnu centrali i to bez UN posmatraca, dakle bez vanjske kontrole nad obogacenim uranijem. Znate sta govorim…