Ultimatum Saudijske Arabije, Bahreina UAE i Egipta istječe 3. srpnja, a Doha je do sada osigurala čvrstu podršku Irana i Turske. SAD poziva saveznike da ne posežu za sankcijama, jer Pentagon u malom emiratu ima najveću vojnu bazu, koja mu je potrebna za suočavanje s Teheranom, kojeg američka administracija smatra glavnim neprijateljem u regiji. Je li moguće formiranje situacijskog saveza Katara, Irana i Turske i kako će trenutni razvoj situacije utjecati na ruske interese na Bliskom istoku i sirijski sukob?
Iranski predsjednik Hasan Rohani je kritizirao opsadu Katara, nazvavši je “neprihvatljivim činom”.
“Ako između zemalja postoje razlike, pritisak, zastrašivanje i sankcije nisu način da se one riješe”, rekao je predsjednik Islamske Republike.
Iran se, dakle, svrstao na strani Katara, a Rohani se dogovorio s emirom Katara, Tamim bin Hamadom Al-Thanijem, da će iranski zračni prostor, kopno i more uvijek biti otvorena za Katar.
Teheran potvrđuje svoju reputaciju kao saveznik Katara, koji je pod ogromnim pritiskom Saudijske Arabije i drugih susjeda na Arapskom poluotoku, ali i Egipta zbog podrške Katara Muslimanskom bratstvu.
Podsjetimo da su saudijski režim, Egipat, UAE i Bahrein Dohi postavili 13 zahtjeva koje mora ispuniti ako želi ponovnu uspostavu diplomatskih i svih drugih veza, koje je Katar odbio ispuniti.
Odluku Dohe pozdravili i podržali u Teheranu i Ankari. Turski predsjednik Erdogan je izjavio “kako poštuje i podržava protivljenje Katara zahtjevima arapskih zemalja”, a jedna od uvjeta je bio i protjerivanje turske vojske iz emirata.
Ovaj uvjet je Erdogan nazvao “neprihvatljivim manjkom poštovanja prema Turskoj”.
Turski predsjednik je rekao “kako je njegova zemlja ponudila bazu ne samo Kataru, nego i Saudijskoj Arabiji, ali da od Rijada nikada nije dobila odgovor na prijedlog”.
Odluku da Turska uspostaviti bazu u Kataru je najavljena još 2013. godine, ali onda arapske zemlje nisu bile tako bijesne i sve su prilično blisko su surađivale na uništenju Sirije.
No, sada arapske zemlje pokušavaju iskoristi okolnosti i protjerati turske vojnike, kojih u Kataru ima od 3 do 5 tisuća, a Arapi ih smatraju za impresivnu potporu Dohi, posebno u slučaju pokušaja provedbe državnog udara.
Amerika pokušava pomiriti posvađane saveznike
Američki saveznik na Bliskom istoku, saudijski režim, ušao je u sukob s drugom američkom saveznikom, Katarom, a tu je i NATO saveznik Turska. U ovoj situaciji, Washington i dalje pokušava djelovati kao posrednik.
No, čini se da je glavni “branitelj” Katara na kraju Iran, prema kojem se Trumpova administracija odnosi vrlo neprijateljski i uskladila je stavove sa Saudijskom Arabijom i Izraelom.
Državni tajnik Rex Tillerson je pozvao lidere četiri arapske zemlje i Katar na umjereniju retoriku. Ohrabrio je strane u sukobu “da ostanu zajedno i nastave razgovor”. Čelnik State Departmenta je pokušao urazumiti inicijatore pritiska na Katar i napomenuo da će neke od 13 točaka ultimatuma Kataru biti vrlo teško ostvariti. Naravno, nije mislio na onu kojom se traži da Doha prekine sve veze s Iranom.
No, Katar je domaćin najveće američke baze u Perzijskom zaljevu s 11 tisuća vojnika. Tamo je i zapovjedno mjesto američkog ratnog zrakoplovstva u regiji.
Međutim, oba kandidata za ulogu regionalnog lidera, Turska i Iran, pokazali su svoju otvorenu potporu Kataru, ali je govoriti o formiranju osovine Ankara-Doha–Teheran ipak prerano.
Katar razvija konstruktivan odnos s Iranom, za razliku od Saudijske Arabije, za koju je to neprihvatljivo. S druge strane, suradnja s Iranom i Turskom se ogleda samo u prirodi bilateralnih odnosa i nije nikakav strateški savez.
Katar je ranije diljem šire regije vodio destabilizirajuće politike, ali se čelnici u Dohi sada protive otvorenom koaliranju protiv Irana. No, to je učinio i Egipat, koji se ne želi boriti ni protiv Irana, ni protiv Sirije.
Dakle, čak i ako je sabotirao saudijske planove, Katar neće stvarati neku vrstu suprotne koalicije, jer to i nije u njegovom. Dakle, Doha se zalaže za neutralnu poziciju, što je stav po kojem je ranije i danas poznat Oman.
Unatoč trenutnom bojkotu Katara, čak i Saudijska Arabija u niz područja nastavlja suradnju s Dohom, ali je Iran imao koristi od ove situacije, jer je Katar poduzeo korake i ostvario kontakte od kojih je ranije zazirao.
Što to znači za Rusiju i Siriju?
Posjet ministra vanjskih poslova Katara, Mohammeda Al-Thanija, pokazao je da Doha treba Moskvu. Time je Katar pokazao da nije u međunarodnoj izolaciji, a dodatna diplomatska podrška Rusije može dati i praktične rezultate.
Podsjetimo da Doha sada provodi gospodarske projekte s Rusijom, na primjer, kupnju dionica Rosnefta, dok u budućnosti može biti novih ugovora. Općenito, ruski kontakti s Katarom su prilično jači nego ranije.
Međutim, situacijska podrška Turske i Irana Kataru je itekako važna za Rusiju i za Siriju, gdje Katar i njegovi protivnici imaju svoje interese.
Unutar saveza protiv Assada se odvija žestoki sukob. Katar podržava Muslimansko bratstvo i dio terorista zajedno s Turskom, a sada su njihovi opunomoćenici u velikom sukobu sa snagama koje podržava Saudijska Arabija, a to su, prije svega, sirijska Al-Qaeda ili Al-Nusra Front i njegovi saveznici.
U ovom trenutku je Turska jednostavno prekinula sve opskrbne pravce za skupine koje u sirijskoj pokrajini Idlib podržava Saudijska Arabija, što sigurno raduje Assada, ali su Iranci i Rusi također zadovoljni ovim razvojem događaja.
U tom smislu, održavati sukob niskog intenziteta između Katara i zaljevskih režima uvelike može pomoći daljnjem jačanju položaja sirijskih snaga u zemlji, iako ovdje govorimo isključivo o saudijskom režimu, a ne i Egiptu, koji jednako gleda na ISIL, AL-Qaedu ili Muslimansko bratstvo. Na drugoj strani, Katar uz ogromno bogatstvo, te vojnu pomoć Turske i pomoć u hrani i svim drugim potrepštinama koje mu morskim putem stižu iz Irana, ovu situaciju može izdržati prilično dugo, ako ne i godinama. Stoga, ako ona dovede do napetosti i unutarnjih sukoba među teroristima u Idlibu, može se reći da bi bilo dobro da ona potraje što duže, jer je, uz prisutnost turske i američke vojske, otvorena agresija saudijskog režima na Dohu malo vjerojatna. No, sve će biti jasnije po isteku ovog tjedna, kada 3. srpnja istekne ultimatum i kada Katar vjerojatno ostane pri sadašnjem stavu da o svemu može pregovarati, ali da ne pristaje ni na kakav ultimatum.
Mi Rusofili bi mogli reci…nje dzabe ministar Katarske vlade prvo posjetio Moskvu ali naravno to je hipoteticki. Ovaj clanak kao da je pisao Ellessar u produzetku svaga jucesnjeg komentara.
Mogu se kladit da ce doci do velike seobe arapa u Bosnu za koju godinu. Na arapskom poluotoku sve nestablinije a Bosna sve nenaseljenija, mlado stanovnistvo napusta BiH u ogromnim kolicinima, to su zastrasujuce brojke.Nece me iznenadit ako Arapi sa arapskog poluotoka pocnu masovno naseljevat podrucje Bosne i Balkana u skorije vrijeme. Istina je da bi takvi ljudi donijeli keš ali stosta toga drugog. Npr. nisam bas siguran da se bosanski Islam podudara sa onim arapskim islamom, osim kod njihove brace Selefija. Ne bi to bas bila dobra kombinacija. Ima i danas mnogo arapa, ali veliki broj su samo jos uvijek turisti. Moglo bi jednog dana bit sve drugacije vrlo lako. I sta me jako zabrinjava je npr. u Bosni nedostatak majstora, za koju godinu nece imat ko da popravi odvod ili da provede struju. Svi se razbjezali na zapad ili to zele uradit. Slicna a i gore je u… Čitaj više »
Nista ne zavisi od Arapa.Zavisi od stanovnika Bosne,Ako zelu nestat i bit robovi neka i dalje trpu horde zvane demokratske stranke i njihove,USrA,EU i NATO gazde.Sve su to seoske siledije kojima se niko ne suprostavlja.i dok raja(ovi put u doslovnom turcizmu)bude raja,ako ne ide na ustanak za svoj spas,nek odma svi iselu,jerEuropi tribaju glupi i jaki.NATO triba nove handar divizije,da Jenki ne ginu.Nekad je bilo “Bosna ponosna”,nekad jer se to zasluzilo,nekad,ka i svugdi na Balkanu zivili su Ljudi.Ko zivotinjari danas?
Nama se ass razvaljuje zestoko nebitno hocel to raditi arapi il koalicija.. Osim ako neki preferiraju nekog od navedenih da im razvali ass… Neko voli da im to radi njemac neko arap ,de stas ima nas svakavih… A malo nas je voljno odbiti penatraciju i zivjeti na kruhu i vodi ako treba i ciglu po ciglu graditi svoju drzavu..