SAD protiv Irana i cijelog svijeta 

Karta svijeta s područjima geopolitičkih napetosti se početka 2018. do danas znatno proširila. Od tada je raskol između Washingtona i ostatka svijeta postao sve dublji, a pritisci sve veći.

Je li bilo moguće uskladiti sustav svjetske trgovine bez konfrontacije? Teoretski da, kada nije bilo jednog važnog “ali”, a to je da SAD predstavlja gomila glupih kauboja.
Službena politika Washingtona je “kompenzacijska” i da se sankcijama, embargom, blokadom računa, zamrzavanjem imovine i drugim alatima nadoknadi gubitak konkurentske prednosti i globalnog vodstva. Ali, nažalost, njima se ne može pomoći psihoterapijskim metodama, pa ćemo nastaviti proučavati geopolitičku strukturu kako bismo razumijeli situaciju.
Dakle, do danas, popis američkih neprijatelja izgleda ovako:
1. Kina.
2. Rusija.
3. Europska unija.
4. Iran.
5. Venezuela.
6. Sjeverna Koreja.
7. Kuba.
8. Meksiko.
9. Turska.
10. Niz manjih zahtjeva prema drugim zemljama kao što su Indija, Nikaragva i druge.
Sateliti Sjedinjenih Država su Velika Britanija, djelomično Francuska, Poljska, Japan, Gruzija, Ukrajina i baltičke zemlje. Izrael, Saudijska Arabija i brojne zemlje na Bliskom istoku će igrati svoju igru i nije uvijek nužno da će se njihovi interesi podudarati s američkim.
Štoviše, najinteresantnije u cijeloj priči je da Sjedinjene Države žure od jednog cilja do drugog, ali nigdje ne ostvaruju  opipljiv rezultat. I dok se pokušavaju boriti sa svima u isto vrijeme, svakoga prisiliti da uđu u situacijske saveze protiv zajedničkog “agresora”.
Što imamo danas?
1. Napad na Sjevernu Koreju, iza koje stoji Kina, ponovno je u zastoju.
2. Udara na Venezuelu je propao i sve se svodi na prijetnje, koje očito ne mogu svrgnuti Madura.
3. Napad na Kube je letargičan da ga mnogi politički promatrači ni ne primjećuju.
4. Napad na Iran uz retoriku “sve ovo do sada nije bilo ništa i sada tek počinje”. Počinje što?!
Možda su se generali u Pentagonu sjetili rezultata vojnih vježbi “Millennium Challenge 2002”, kada su simulirali napad na Iran i potpuno izgubili svoju Petu flotu u roku od 24 sata, a kao odgovor su dobili i masovne raketne napade na sve svoje baze u regiji koje su bile na dometu iranskih projektila. I ovdje govorimo o 2003. godini, a od tada je Iran znatno nadogradio svoje projektile.
Osim toga, Pentagon je potvrdio da je samo 15% američkih nosača zrakoplova borbeno spremno, to jest, najviše dva. U kombinaciji s drugim informacijama, to dovodi do zaključka da je velika američka vojna operacija protiv Irana malo vjerojatna. Maksimum je “sirijska varijanta”, kada se na teritorij ispale određeni broj “Tomahawka” s minimalnim rezultatima.
Brojni “stručnjaci” govore o užasu i kako će SAD sigurno napasti Iran. Nije jasno gdje će mobilizirati milijun vojnika, koji su, prema najkonzervativnijim procjenama, potrebni za okupaciju velike i planinske zemlje kao što je Iran.
Što se tiče tvrdnje kako će SAD će potaknuti “Arapski NATO” na napad protiv Irana, također je nejasno tko će se zapravo boriti? Saudijci? To su oni koji se već nekoliko godina ne mogu nositi ni s bosonogim Huti borcima? Što to njima treba? Maksimalni domet saudijske armade je bio tenovima gaziti civile u Bahreinu kada je većinska šiitska populacija tijekom Arapskog proljeća  tražila veća prava. To su učinili profesionalno i s velikim zadovoljstvom. Jemen će za saudijske komandose zauvijek ostati simbol poraza.
Egipat i Turska jednostavno neće ići na Iran. Ako to napravi Izrael, istog trenutka će se aktivirati anti-izraelska koalicija cijelog Bliskog istoka, a Tel Aviv to ne treba. Nitko drugi nema dovoljno jaku vojsku ulazak u rat s Iranom, a još manje za pobjedu u regiji. To je sva mudrost.

Kina

Trgovinski rat s Kinom je u punom zamahu i ulazi se u novi krug sukoba. Povećanju carina s 10 na 25% za robu vrijednu 200 milijardi dolara s jedne strane, što će platiti američki potrošači, islijedilo je povećanje carina na robu vrijednu 64 milijarde dolara iz Sjedinjenih Državama, ali je Peking ciljao i strateške industrije, kao što je prodaja američkog ukapljenog plina. Obje zemlje su pokazale spremnost na daljnje podizanje carina.
Oštre sankcije nametnute tvrtki Huawei pod izgovorom o navodnom špijuniranju putem kineskih proizvoda su od strane američkog ministarstva trgovine gotovo odmah “privremeno otkazane” za 90 dana. Američko gospodarstvo treba proizvode kineske tvrtke, čak i ako špijuniraju u korist Kine? Špijuniraju li zaista? Naravno da ne. Barem je tako potvrdila istraga koju su proveli Berlin, London i EU.
Američko gospodarstvo nije u mogućnosti zamijeniti Huawei sa svojim vlastitim proizvodima, jer američka ekonomija ne može postojati bez kineskih proizvoda. Inače, ove sramotne poruke: “Mi ćemo vas sigurno odbiti, ali za tri mjeseca, jer sada ne možemo bez vas”, ne bi ni bilo. Huawei bi sada trebao podići cijenu svojih proizvoda koje isporučuje američkih tvrtkama, uz poruku: “Zbog nedosljednosti američkog vodstva”.
Općenito, SAD podsjećaju na shizofrenu silu bez dugoročnog cilja i sve akcije izgledaju donesena ad hoc.
Bez odluke Ujedinjenih naroda i bez proglašenja rata su napale Siriju. Zašto? Tada su na isti način i bez ijednog legitimnog razloga pokušali napasti Sjevernu Koreju i Venezuelu, kojima su otvoreno prijetili vojnom invazijom. Tko je onda agresor i prijetnja miru u svijetu? Kina, Rusija, Iran,…?
Sada na sve moguće načine pokušavaju napasti Iran, naravno, bez ikakve zakonske osnove. Opet će morati dići u zrak brod, kao što je bio slučaj s brodom “USS Maine” koji je potopljen u luci u Havani 1898. i označio početak španjolsko-američkog rata.
Dajte majmunu pištolj u ruku i on će pucati u svim pravcima. Problem je što u Bijeloj kući i Kongresu obožavaju pištolje, a IQ im se sve više približava našim “dalekim rođacima”, kako ih je nazvao Darwin.
Svaka vojna operacija na razini invazije Venezuele ili Irana zahtijevat će maksimalne napore Sjedinjenih Država i temeljitu obnovu flote. U uvjetima ogromnog proračunskog deficita, napete socio-ekonomske situacije, “epidemije” beznađa, zamora stanovništva od ratova, ekonomskog sukoba s Europskom unijom i velikog trgovinskog rata s Kinom moguće je što? Ništa. Slušati Boltonove urlike i čitati Trumpove objave na Twitteru.
Dakle, Sjedinjene Države su sve više kolos s nogama od gline, a njihove brojnije prijetnje su poput “lavež pasa dok karavane prolaze”.
Naravno, treba biti oprezan, jer još uvijek mogu gristi, ali se nitko ne bi treba posebno plašiti. Borba protiv cijelog svijeta može uništiti samo SAD, ali ne svijet.