fbpx

Njemačka i Francuska su protiv preporoda Rusije

Moskva - Rusija

Zajednička francusko-njemačka deklaracija, koju su Pariz i Berlin usuglasili na samom kraju 2018. godine, osuđuje Rusiju i hitno od Moskve traži puštanje na slobodu ukrajinskih mornara koji su uhićeni nakon takozvanog incidenta u Kerčkom tjesnacu u studenom, kada su se tri ukrajinska vojna broda kroz ruski akvatorij pokušala probiti do Azovskog mora.

Moskva je odgovorila jednako jasno i kratkim priopćenjem odbacila sve francusko-njemačke pretenzije. Francusko-njemačka motivacija u provociranju Rusije uopće nije jasna.

Možda je sve samo splet okolnosti. U Berlinu i Parizu su frustrirani činjenicom da 2018. završava s Moskvom koja je udobno prisutna u Ukrajini, zapravo podijeljenoj zemlji s dvije odvojene nacije, te s Donbasom pod zaštitom Moskve. Ukrajina je nepovratno izgubila i Krim. Ukratko, državni udar iz veljače 2014. u Kijevu se za zapadne sile pokazao katastrofalnim, jer su dobile ostatke ostataka onoga što su namjeravale uzeti. Moskva je dobila najbolje dijelove, uključujući Krim.

Usput, Moskva je 28. prosinca priopćila da je završilaizgradnju 60 kilometara duge ograde na granici Krima s Ukrajinom. S druge strane, Zapad je opterećen ostatkom Ukrajine, za koju je politički, vojno i financijski dugoročno odgovoran.

U geopolitičkom smislu, napetosti Zapada s Rusijom postale su beznadno komplicirane, a Crno more je posebno sporno područje. U eri Baracka Obame je prevrat 2014. mogao je imati veću logiku, jer je svrgavanje vlade u Ukrajini bio ključni trenutak u posthladnoratovskoj politici velikih zapadnih sila, kojim se učvrstilo transatlantsko vodstvo Sjedinjenih Država i NATO pakt je krenuo novim kursom protiv Rusije koju otvoreno naziva “neprijateljskom zemljom”. Iz perspektive Amerike, kriminalni i diplomatski napadi na Moskvu iz Europe i poticanje ulaska Ukrajine u zapadni savez je bio veliki korak naprijed u američkoj strategiji zaokruživanja Rusije.

Međutim, Obamini planovi nisu uspjeli. Naravno, ruska intervencija u Siriji u rujnu 2015. dijelom bi se mogla pripisati napetostima Moskve sa Zapadom, iako Kremlj vjeruje da bi manjak vojne podrške u Siriji ugrozio i vjerojatno okončao rusku vojnu nazočnost na Mediteranu.

S druge strane, Rusija je preokrenula tijek sirijskog sukoba, istjerala Tursku iz zapadnog tabora, stvorila pravi savez s Iranom i uspostavila stalnu političku i vojnu nazočnost na Bliskom istoku. Još važnije, Hillary Clinton nije pobijedila na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine, čime je Obamin plan u Ukrajini završio logično – ruskim  ograničenjem.

S druge strane, Donald Trump uopće nije zainteresiran za provedbu usklađene zapadne strategije u Ukrajini i čak je spreman odustati od nje, ako ona ne obzir isključivo američke interese u Ukrajini. Dakle, unatoč tajnoj osovini koja je posebno aktivna bila između Pentagona pod vodstvom Jamesa Mattisa i ekstremista u Europi, Trump je bio nezainteresiran za pretvaranje Ukrajine u pat-poziciju protiv Rusije. Trumpova podrška Kijevu je protekle dvije godine bila daleko od optimalnog minimuma. Za Europsku uniju i režim u Kijevu, naravno.

Teoretski, protjerivanje Mattisa iz američkog ministra obrane demoralizirat će nepopustljive europske saveznike Sjedinjenih Država. Njihov osjećaj ranjivosti u odnosu na sve vitalniju Rusiju samo je u porastu. Osim toga, Trumpova objava o povlačenju iz Sirije također ih je zapanjila, jer se boje pobjede Rusije u maratonskoj utrci.

Za Njemačku i Francusku je ovo teška situacija, jer će povlačenje Sjedinjenih Država iz Sirije otkriti njihovu tajnu vojnu intervenciju u arapskoj zemlji, koju su i europske sile provele u arapskoj zemlji bez ikakvog mandata Ujedinjenih naroda, i bez međunarodno-pravnog legitimiteta. Sve to su europske zemlje činile skrivajući se iza 2000 američkih vojnika, čak i ako je bilo dokaza o nazočnosti francuskih specijalnih snaga na sjeveru Sirije.

Ironično, ali postoji opasnost da bez ruske zaštite Berlin i Pariz ne uspiju prikriti ratne zločine koje su počinile njemačke i francuske snage u Siriji. Sve ovisi o Rusiji i sve uskoro može biti otkriveno, što će uzrokovati ogromne štete njihovom imidžu koji je tako pažljivo građen i predstavljan kao model međunarodnog liberalnog poretka.

Izvješća u ruskom tisku ukazuju na to da Moskva može razotkriti njemačke i francuske ratne zločine u Siriji. Stoga se zajednička francusko-njemačka deklaracija, koju smo spomenuli na početku teksta, može tumačiti u pozadini preokreta u odnosima Rusije s Europom. Ono što komplicira stvari je i njemačka politika u previranju.

Ukrajina je, bez sumnje, tamna mrlja u vanjskoj politici Angele Merkel, jer je njemačka kancelarka bila osobno zadužena za svrgavanje vlade u Kijevu 2014. Ali željezna kancelarka danas nemoćno promatra daljnje propadanje Ukrajine.

S obzirom na Rusiju, koje opcije Parizu i Berlinu ostaju u Ukrajini? Brojne greške u radu s Trumpom su ozbiljno oslabile njihovu sposobnost da se nose s ruskim preporodom. Dalje, francusko-njemačka osovina u europskom scenariju mora živjeti i nakon Angele Merkel. Iako je Francuska ključna sila unutar EU, francuski predsjednik Emmanuel Macron je sve samo ne uvjerljiv europski lider. Paradoksalno, sankcije protiv Rusije uskratile su europskim silama sposobnost da koriste svoj utjecaj na Moskvu.

Rusija je preživjela sankcije. Prema priopćenju ruskog ministra energetike Aleksandra Novaka, Moskva je u posljednje dvije godine zaradila dodatnih 100 milijardi dolara zahvaljujući formatu OPEC+.

S druge strane, uspjeh “močvare” u Washingtonu u blokiranju Trumpovih planova za poboljšanje odnosa s Rusijom samo je doveo do kolapsa rusko-američkih odnosa. Čini se nevjerojatnim da će Trump u naredne dvije godine predsjedničkog mandata umanjiti ove napetosti. Osim toga, ako Trumpova administracija nastavi s politikom neprihvaćanja nuklearnog sporazuma s Iranom, ozbiljan udarac će pretrpjeti europska sigurnost, a ne SAD.

Sve u svemu, dok se bliži 30. obljetnica rušenja Berlinskog zida, čini se da pobjednici i gubitnici Hladnog rata tek trebaju biti proglašeni.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
68 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik