Valentin Katanasov, ruski stručnjak za ekonomiju i međunarodne financije i pridruženi član Ruske akademije znanosti, komentirao je situaciju sa sankcijama protiv Irana. U svom intervjuu je pojasnio nekoliko važnih detalja o sankcijama i njihovom mogućem učinku i posljedicama.
Gospodine Katanasov, od 5. studenog su na snagu stupile američke sankcije protiv Irana. One su usmjerene prvenstveno protiv naftne industrije i bankarskog sektora. Washington zabranjuje kupnju iranske nafte i poslovanje s iranskim naftnim tvrtkama. Pomorski sektor i brodogradnja su također por ozbiljnim su ograničenjima. Sankcije utječu i na tvrtke iz trećih zemalja koje posluju s Iranom. SAD prijete da će nametnuti sankcije svakome tko nastavi surađivati s Teheranom. Unatoč tome, iranski predsjednik Hassan Rohani izjavljuje kako će Teheran nastaviti trgovati naftom s drugim zemljama. No, Europska unija također radi na stvaranju posebnog financijskog mehanizma koji će joj omogućiti da zaobiđe američke sankcije. Neće li Sjedinjene Države, sada kada je Europa ionako slaba, ali prosvjeduje protiv takve politike sankcija, ostati bez svog saveznika?
Dr. Valentin Katanasov: Ne bih pretjerivao o aktivnom stavu Europe u pitanju gospodarskih sankcija protiv Irana. Postoji puno retorike, koja se, napominjem, nastavila i nakon 5. studenog. Zapravo, veliki dio onih europskih tvrtki koje su nakon sklapanja sporazuma o iranskom nuklearnom programu ušle u zemlju, a to su proizvođači zrakoplova, automobilska industrija, tvrtke za proizvodnju nafte i tvrtke koje su planirale uspostaviti mrežu gospodarske infrastrukture u Iranu, tiho vratile kući. Ovo je bio test koji pokazuje tko je gospodar. Ispostavilo se da nisu ni Bruxelles ni nacionalne vlade, nego su SAD gospodar u europskom domu. Da, bilo je mnogo izjava, bilo je i nekoliko projekata, te kako bi Europa mogla podnijeti pritisak Washingtona. Onda je 12. studenog čak i SWIFT iz platnog prometa isključio 70 iranskih financijskih organizacija, uključujući 14 banaka. Iran je prvi put bio isključen 2012. i to trajalo do 2016. godine. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas priopćio je u kolovozu ove godine da će se, kako kažu, uspjeti oduprijeti američkom pritisku tako što će stvoriti europsku verziju sustava SWIFT. S tehničkog gledišta, to uopće nije teško. No, ipak, klasični SWIFT sustav, koji je sada blokirao operacije Iranske, nalazi se u nadležnosti EU, odnosno Belgije. To je očigledno značilo da Amerikanci nisu dozvolili da se stvori europski sustav naplate. S moje točke gledišta, to je pomalo naivno, jer bi Amerikanci mogli doprijeti i do njega. Europljani su do 5. studenog planirali stvoriti posebnu strukturu za zaobilaženje sankcija protiv Irana, ali se ništa nije dogodilo. Krajem listopada se ispostavilo da nijedna europska zemlja nije pristala pod svoju nadležnost uzeti strukturu koja bi se bavila paralelnim ili alternativnim operacijama za zaobilaženje sankcija nametnutih Teheranu. Nijedna zemlja nije htjela biti žrtveno janje. Nitko nije htio preuzeti odgovornost. I dalje se nastavlja razgovarati kako EU radi na stvaranju sustava “SWIFT 2”, ali sve ovo je obična politička retorika.
Dakle, za poslove ovih zemalja su ogromni gubici manje zlo od suprotstavljanja Washingtonu? Ali što je s tvrdnjom da je u kapitalizmu profit iznad svega?
Dr. Valentin Katanasov: U ovom slučaju je cijena koju su platile europske tvrtke stvarno visoka. Naravno, one su mogle napraviti milijarde u Iranu. No, činjenica je da danas imaju vrlo veliku bilancu u trgovini sa Sjedinjenim Državama, svake godine oko 100 milijardi eura za Europu. Ovo je “mrkva” Washingtona kojom Europu drži na uzici. EU se boji da bi zbog trgovine s Iranom pod američkim sankcijama mogla izgubiti ovu “mrkvu”. Europljani mogu računati i odabrati manje od dva zla. Kina radi isto. Rusija ponekad precjenjuje odnose s ovom zemljom, vjerujući da Peking može biti naš ideološki saveznik. Ne. Peking može biti samo privremeni suputnik, sve do slučaja kada trgovina i ekonomska suradnja s Rusijom ne postane veliki gubitak za Kinu.
Konkretan primjer kako Peking poslije s partnerima se vidio u listopadu, kada je najavljeno da Kina neće odustati od kupnje iranske nafte. A za Iran je 2017. godine Kina bila najveće tržište crnog zlata. Čak je i naš ministar energetike, Aleksandar Novak, sugerirao je da će Iran, ako izgubi kupce u Europi, nastaviti povećavati zalihe nafte i nadoknaditi gubitke zbog Kine. U ovom je slučaju Novak očito precijenio potencijal prijateljstva s Iranom.
Peking je izjavio da smanjuje kupnju iranske nafte, iako ne u potpunosti. Kina je tako upala u veličanstvenih sedam, kojima je Washington dao priliku za kupnju iranskog nafte, ali tako da se kupnja postupno smanji na nulu. Primjer iransko-kineskog odnosa je pokazao da je sve čisto komercijalni izračun, iako su ga neki pokušali podići na rang prijateljstva. Stoga, ne treba precjenjivati ni prijateljske odnose između Kine i Rusije. Peking zna računati. Točno, ove godine ćemo očito doseći razinu trgovine s Kinom od 100 milijardi dolara. Ovo je rekordan iznos. Ali hoće li Kina zbog Rusije riskirati odnose s Amerikom? Nema šanse!
Washington već ozbiljno upozorava na pooštravanje sekundarnih sankcija, uključujući i one protiv Kine, zbog zaobilaženja antiruskih sankcija. Kinezi su, naravno, to uzeli u obzir i ako se na vrijeme ne prebacimo na korištenje nacionalnih valuta, oni neće ostati u igri s nama. Mi također moramo pragmatično pristupiti Kini i ne biti nostalgični prema sovjetsko-kineskom prijateljstvu. Sada nemamo nikakvih razloga za ideološko i političko jedinstvo s ovom zemljom. Mi moramo zaštititi svoje nacionalne interese, ali neprestano čujemo svečane zakletve da će se Rusija uskoro riješiti dolara.
Ako bi Središnja banka Rusije zajamčila stabilan tečaj rublje, onda bi doista bilo moguće zamijeniti američki dolar. No, pogledajte statistiku Središnje banke. Prema najnovijim podacima se ispostavilo da dolar u izračunima u poslovanju između naše dvije zemlje čini gotovo 80%, a ostatak su juan i rublja, koji čine nešto više od 20%. Ako Narodna banka Kine nekako i kontrolira tečaj juana, to ne može reći za rublju u Rusiji. Stoga Kinezi vjerojatno neće biti sretni ako budu morali zamijeniti dolar s rubljom. Naravno, može se razmotriti situacija kada potpuno zamijenimo američki dolar u našim izračunima s juanom. Ali je ovo potpuno kolonijalna verzija. Trebamo takvu zamjenu da postoji približan paritet između ruske rublje i kineskog juana. Inače će se oni ponašati prema nama kao danas s Iranom.
Ali Iran nije Rusija i prilično dosljedno se odnosi prema Americi. Naravno, to je mala zemlja, ali može li se Iran osvetiti, naročito ako pokuša ostvariti svoju prijetnju o blokadi trgovine nafte kroz Hormuški tjesnac?
Dr. Valentin Katanasov: Iran je prije nekoliko mjeseci vrlo često najavljivao tu namjeru, ali nedavno se nije čula ta prijetnja iz usta iranskih dužnosnika. To je, naravno, vrlo ekstremna mjera. Osim toga, postoje naznake da vojni potencijali susjednih država, uključujući Saudijsku Arabiju i Izrael, jačaju protiv Irana. Ne isključujem da ako se dodatnim vojnim provokacijama dodaju ekonomske sankcije, koje mogu ući u fazu stvarnog rata, Iran neće imati ništa za izgubiti i može blokirati Hormuški tjesnac.
Ponovno ste naglasili da se Trump suprotstavlja Deep Stateu. No, raskid nuklearnog sporazuma s Iranom i politika koju provodi dovodi svijet do opasne točke, iza koje stoje svjetski rat s mogućom uporabom nuklearnog oružja i naposljetku nestanak čovječanstva? Nije li se Trump zaigrao u svojim teškim stavovima protiv drugih država?
Dr. Valentin Katanasov: Trump je svojevrsni lakmus test koji pokazuje razinu borbe koja se iza kulisa između dva tabora vodi za budućnost Amerike. Svakako, u žaru ove borbe se može prijeći crvena linija koju ste spomenuli – korištenje nuklearnog oružja. Jedan od tabora zagovara nastavak tekućeg kursa Amerike s financijskim kapitalizmom. Alternativni tabor, čije interese zastupa Trump, je povratak Sjedinjenih Država na tračnice industrijskog kapitalizma. Kompromis između njih zapravo nije moguć. Moguće je nekakvo primirje, ali njega ne treba očekivati. Trump neprestano mora praviti kompromise, čak i taktičke ustupke, tako da izgleda da je američki predsjednik nedosljedan, ali sve to je manifestacija složenog rata koji se vodi iza pozornice. To također utječe na situaciju u svijetu, koja je sada puno napetija nego što je bila u ranim šezdesetim, tijekom “Kubanske krize”. Svijet je međusobno povezan. No, detonator globalne katastrofe bit će događaji na Bliskom istoku. Ne smijemo zaboraviti da je za “vlasnike novca” krajnji cilj da postanu vlasnici svijeta. I žele da se to dogodi prema scenarijima napisanim u njihovim rukopisima, a epicentar svih svjetskih politika je upravo ondje, na Bliskom istoku, ali ne samo zbog crnog zlata ili nekih drugih resursa ili gospodarskih interesa.
Prema vašim predviđanjima, hoće li Sjedinjene Države moći slomiti Iran i kroz sankcije provesti još jednu Obojenu revoluciju?
Dr. Valentin Katanasov: Puno toga će ovisiti o tome koliko će Rusija moći podržati Teheran, a to mora biti učinjeno, jer ako padne Iran, mi ćemo s glavnim neprijateljem ostat sami. Do sada, nažalost, unutarnja politička situacija u Rusiji ne ulijeva puno optimizma. Stoga je teško predvidjeti kako će završiti iransko-američki sukob.
trump vodi ameriku u propast
Kina nemoze i nesmije prodat Rusiju no pod koju cijenu, i oni to dobro znaju. Poklekne li Rusija, Kina je slijedeća. Samo skupa imaju šanse, pojedinačno nikako. Jedna od opcija stabilizacije rublje je povratak zlatnom standardu…
treba pričekat šest mjeseci da se vidi koliki će biti uvoz iranske nafte za osam država koji su dobili odgađanje primjena sankcija od SAD-a, tada će stvari biti jasnije, ali nema Iran mirovne trupe u Siriji nego borbene a pogotovo bez Rusije i Irana Assad ne može ostvarit cilj zauzimanje Idliba a i s njima neće biti ništa od toga
Ovaj intervju ima nekoliko pod tekstova, ali zastrašujuća je činjenica da je @Subaru imao velikom broju svojih prognoza imao pravo!
Ono što ovdje mjesecima govorim kad god je tema dedolarizacija (kako biste imali po čemu/komu pljuckati i dijeliti minuse), ovdje govori i dr Katanasov:”Ako Narodna banka Kine nekako i kontrolira tečaj juana, to ne može reći za rublju u Rusiji. Stoga Kinezi vjerojatno neće biti sretni ako budu morali zamijeniti dolar s rubljom.”
Zasad je preko 80% rusko kineske trgovine u dolarima, ostatak u nacionalnim valutama.
Ono što je sporno kod trgovanja u nacionalnim valutama je povjerenje. Njega nema i teško da će ga skoro biti. Kinezi u svako doba mogu prevariti Ruse devalvacijom juana i stoga im Rusi ne vjeruju i žele trgovinu u rubljama. Drugo – gledajući kako se Kinezi odnose prema ostatku svijeta s kojim trguju u juanima, shvaćaju da je to kolonijalna verzija,(Čudi li koga onda istup novog brazilskog predsjednika koji kaže kako Kinezi mogu kupovati u Brazilu, ali ne i kupovati Brazil)
Ovakvo cinično promišljanje je samo drugi ekstrem onog da sve što Amerika radi je bazirano na altruizmu. Putin i Xi Jinping su prijatelji, a takve stvari utječu na geopolitiku. Naravno da se u prvom redu svaka država brine za svoje interese, kako bi drukčije i moglo biti? Ali ovaj Katanasov izjavljuje neke podle stvari koje stvaraju lažnu sliku. Kaže da je Kina nešto smanjila uvoz nafte iz Irana, i povodom toga zaključuje da bi Kina skroz ostavila na cjedilu Rusiju. A nije još ostavila niti Iran koji joj uopće niti nije prijatelj nego strateški partner. I još zaključuje da unutrašnja politička situacija u Rusiji ne ulijeva puno optimizma. Što se uopće pod tim misli? Svakako da situacija nije savršena ali u usporedbi s kime? Katanasov razmišlja na temu da ako je on cinik da su onda svi.
Imam osjecaj da Rusija ,Kina i Iran jos uvijek ne zele poduzeti odlucne korake protiv poludjele bivse ljubavi iz nekih njima znanih nostalgicarsko-sentimentalnih razloga,sve dok im bivsa ljubav ne pokusa zabiti noz u srce.
Molim svih s foruma, ako netko zna, da mi objasni kako jedna zemlja sa skoro 22.000.000.000.000,00 USD i 96,22% GDP eksternog duga može biti bolji garant za vrijednost valute od države sa 162.292.670.000,00 USD i 26,56% GDP duga ( Rusija) ili 2.409.057.770.000,00 USD i 14,306%GDP duga (Kina). Tko tu koga opći u zdrav mozak? Po meni ameri imaju tajno ekonomsko oružje – ŠTAMPARIJU i igraju na kartu, kao Mujo u engleskoj na pokeru, po principu “vjeruje se”. ( Ukoliko netko ne zna vic nek se javi). http://www.usdebtclock.org/world-debt-clock.html i obvezno http://www.usdebtclock.org/index.html
“a epicentar svih svjetskih politika je upravo ondje, na Bliskom istoku, ali ne samo zbog crnog zlata ili nekih drugih resursa ili gospodarskih interesa.” – pa kako ga nije pitao na što misli?
Jel onaj skraceni put međunarodnog transportnog koridora „Sever-jug“ od Indije ide preko Irana. Jel Iran protivteza na Bliskom Istoku. Jel Iran Trijumvirat Turska Rusija Iran. Jel Iran na Putu ka Rusiji. Onda Iran ne sme pasti.
U Rusiji nikada ne grese Ruska vojska, Ruski Spoljni poslovi i Ruska Margarita Simonyan.
Konačno jedna realna analiza.
Već sam umoran od idealizacije rusko-kineskih odnosa: to su srednjeročni interesi Kine. Dugoročno je Kina također konkurent Rusiji, pa i više od toga.
Stanje je ipak ozbiljnije za američke globalne protivnike ali daleko od toga da je izgubljen rat.