Panama je 13. lipnja prekinula diplomatske odnose s Tajvanom i uspostavila ih s Narodnom Republikom Kinom. Predsjednik Paname, Juan Carlos Varela, kao jedan od glavnih razloga ove odluke je naveo “isti stav dvije zemlje oko razumijevanja važnosti globalizacije”. Čudna stvar, jer su Panama i Tajvan obični američki sateliti. Dakle, ako se netko iznenada sjetio “razumijevanja važnosti globalizacije”, nije jasno kako je to bila Panama. Kako to objasniti?
Znamo da 1949. kineski građanski rat završio dolaskom na vlast Mao Ce-tunga i komunista, dok je Kuomintang, podržan od strane Sjedinjenih Država, pobjegao na otok Formozu, današnji Tajvan, gdje Čang Kai-šek, uz američku pomoć, nametnuo vojnu diktaturu.
Godine 1966. je u glavnom gradu Tajvana, Taipeiju, stvorena “Svjetska antikomunistička liga“, koja još i danas postoji, ali pod imenom “Svjetske lige za slobodu i demokraciju” (WLFD), koja se sastaje i surađuje s fašistima i ultraliberalima, koji očigledno imaju zajedničke interese. Oni se na Tajvanu sastaju pod paskom Washingtona, koji se oduvijek borio protiv komunizma, posebno Kineza.
No, s vremenom se odnos snaga promijenio. 1970. Kina zamjenjuje Tajvan u Ujedinjenim narodima, a 1979. Su Sjedinjene Države priznale Narodnu Republiku Kinu. A sada, nakon gotovo 40 godina, to rade američki sateliti. Panama je priznavala Tajvana sve dok se Sjedinjene Države nisu zabrinule zbog kineskog projekta “Novog Puta svile” i pomorskih ruta ovog velikog projekta.
U lipnju 2016. je završena rekonstrukcija Panamskog kanala, koji je sada širi i dublji, zbog čega je udvostručio kapacitet. Kroz modernizirani kanal Amerikanci će moći brže prevoziti energente iz Meksičkog zaljeva, na primjer u Kinu. A kineska robe će moći doći u Europu, zaobilazeći Rusiju, Tursku i ostale konkurente.
Razumijevajući rizike, Kinezi su, uz sudjelovanje Ruske Federacije, 2014. godine započeli izgradnju kanala u Nikaragvi. Odmah na početku su naišli na prosvjede poljoprivrednika i udruga za zaštitu okoliša, a zatim je HKND grupa, odgovorna za projekt, imala financijskih poteškoća. Ukratko, Sjedinjene Države su uspjele zamrznuti projekt.
Čini se da je priznanje Kine od strane Panama nešto čime je Trump odlučio ublažiti kinesku gorčinu zbog nepostojanja alternative rute, osim one koju između Pacifika i Atlantika kontroliraju SAD.
Međusobna ovisnost između kineske i američke ekonomije je dobro poznata. S obzirom na uvredljivu retoriku tijekom njegove izborne kampanje, očekivalo se da će Trump tu ovisnost razbiti, ali se čini da se jednostavno odlučio koristiti njome.
Tako je u prvom obraćanju Kongresu Trump obećao “kako će oživjeti industriju koja je na umoru, osobito rudnike ugljena”. Od veljače 2017. godine Kina zbog sankcija navodno više neće kupovati ugljen iz Sjeverne Koreje, koja je četvrti po veličini dobavljač Kine ovog resursa. Dosad je udio ugljena u kineskoj energetskom sektoru bio oko 70%, a do 2020. godine će se smanjiti na 67%.
Ali prvo, to nije veliki pad, a kao drugo, čak i planirano smanjenje od 160 milijuna tona potrošnje neće imati veliki utjecaj na ukupnu potražnju od oko 3,7 milijardi tona, što odgovara polovini globalne potrošnje.
Istina, kineske termoelektrane se sve više zamjenjuju plinskim postrojenjima, ali problem i dalje ostaje u metalurgiji. Stoga, kako bi kompenzirala smanjenje opskrbe ugljena iz Sjeverne Koreje, Kina znatno povećava uvoz iz Amerike.
Međutim, nova suradnja između SAD-a i Kine u energetskom sektoru nije ograničena samo na ugljen. Ovaj mjesec je Kina neočekivano odustala od izgradnje dva nova plinovoda iz Sibira, objašnjavajući odluku novim uvjetima na tržišnu plina, zbog koji ne vidi potrebu za projektom “Moć Sibira 2” i plinovodom “Daleki istok-Sahalin“.
Zbog činjenice da su ponude i globalne cijene nafte pale za gotovo pola, kupnja prirodnog ukapljenog iz Sjedinjenih Američkih Država postaje korisnija. Ništa osobno, ovo je samo posao.
Ako ćemo vjerovati Bloombergu, Xi Jinping i Donald Trump su se dogovorili o isporukama LNG od travnja i svibnja, a američko Ministarstvo trgovine je najavilo potpisivanje bilateralnog trgovinskog sporazuma, prema kojem će američke energetske tvrtke imati pristup kineskom tržištu.
Istog mjeseca, na vrhu summita “Novog Puta svile” u Pekingu, šef kineske državne tvrtke CNPC Wang Yilin je rekao da Kina nastoji diversificirati opskrbu i temeljiti poslove s američkim naftnim saveznim državama. U tu svrhu namjeravaju zajednički graditi LNG terminale.
Glavni ekonomist BP Rusije i Zajednice neovisnih Država, Vladimir Drebencov, vjeruje da Kina u bliskoj budućnosti neće povećati kupnju plina iz Rusije, budući da ga kupuje iz središnje Azije, a razvija i svoj vlastiti plin iz škriljca. Sada je tu i američki LNG.
Svijet se mijenja vrlo brzo i pratimo specifičnu bitku u vrlo posebnom sektoru između dva čudovišta koja samo žele uništiti jedno drugog, ali koji su tako čvrsto povezani da kolaps jednog nesumnjivo znači kolaps oba. Kina i SAD stvaraju simbiozu na principu ljubavi i mržnje, a svi ostali će postati sateliti jednog li drugog diva.
Naime, Kina je lokomotiva globalizacije, dok je SAD i zapadna Europa, začudo, napuštaju ili pokušavaju nekako izaći iz nje, jer nitko ne zna li je moguće promijeniti putanju skokom preko provalije kada ste prešli već 90% puta. U međuvremenu je Kina aktivna u svim smjerovima.
Mnogi vjeruju da je komunizam u Kini je površan i da je zemlja već odavno napustila modernizirani sustav državnog kapitalizma i polučila ekonomski uspjeh, sa svim svojim proturječnostima. U stvari, ništa od toga nije točno. Kina je u fazi tranzicije iz kapitalizma u komunizam, ali s proširenim modelom Novog Ekonomskog Plana (NEP).
Šef države je Komunistička partija koji provodi takozvanu diktaturu radničke klase. U rukama države je 50% gospodarstva, dok drugih 50% živi u uvjetima tržišta, natječući se s javnim sektorom, a kad izgubi, onda ga se apsorbira u NEP socijalizam. Ubrzavanje ove faze je nemoguće, posebno zbog ogromne populacije, kojoj se jednostavno ne može pružiti sve što je potrebno za društveni razvoj, koristeći samo unutarnje resurse.
Sovjetski Savez je imao više ili manje sve, ali Kina ne. A ako nemate tu mogućnost, a ona je apsolutno nužna, sredstva treba uzeti negdje. Iz toga je nastala potreba za globalizacijom, “Novim Putem svile” i sve što ide uz to.
Je li ovo nastanak saveza sa Sjedinjenim Državama? Teško da se može o tome govoriti, posebno ne nakon najnovijeg izvješća Pentagona, koje je razbjesnilo Peking. Naime, izvješće američkih analitičara optužuje Kinu za vojnu ekspanziju, što je izazvalo ogorčenje političkog vrha Kine. Čini se da su odnosi između Pekinga i Washingtona slični odnosu dugogodišnjih supružnika koji su dosadili jedan drugome i osuđeni su se svađati cijelo vrijeme, dok istovremeno ne mogu jedan bez drugoga.
Javno, čak i s navedenim pokušajima dodatnih gospodarskih veza, Kina i SAD pokušavaju zadržati normalne odnose, a stalno se svađaju i oko važnim pitanja, kao i malih stvari. Posljednji sukob je izbio zbog izvješća analitičara Pentagona od sto stranica u kojem se optužuje Kinu za vojnu ekspanziju i potragu za vojnim bazama daleko izvan teritorija Kine. U Pekingu su strašno ogorčen i odgovorili su kako sve što čine, rade zbog zaštite mira i stabilnosti. Dakle, bilo kakvo jačanje gospodarskih veza uvijek prati paničan strah Pentagona da Kina kao vojna velesila ne premaši SAD.
Što se tiče Rusije, odnosi s Kinom idu uzlaznom putanjom od 2001. godine, a najavljena diversifikacija opskrbljivača Kine će imati malo ili nikakvog utjecaja na ruski izvoz.
U studiji koju je ovih dana objavio BP, navodi se da je 2016. Rusija proizvela 12,2% nafte u svijetu, plina 16,2% i 5,2% svjetske proizvodnje ugljena.
Proizvodnja nafte u Rusiji u 2016. je dosegla novi postsovjetski rekord i s proizvodnjom u prosjeku 11,2 milijuna barela dnevno je ostvarila 12,2% svjetske proizvodnje. Proizvodnja plina je zabilježila umjereni porast od 0,5%, te iznosila 16,2% svjetske proizvodnje.
Ruski izvoz nafte je porastao prošle godine za 2,1% i iznosio 8,6 milijuna barela dnevno, što je 13,2% svjetskog izvoza. Kini je već duže vrijeme Rusija prvi dobavljač nafte, što je ranije bila Saudijska Arabija.
Izvoz plina je povećan za 6,1% i dosegao 204,8 milijardi kubika, što je 2016. bilo ukupno 18,9% svjetskog izvoza.
“Rusija je 2016. zadržala poziciju najvećeg izvoznika nafte i plina u svijetu i izvozi 77% proizvedene sirove nafte, 33% plina i 55% ugljena”, naglašava BP, koji u studiji podsjeća da je Rusija šesta po veličini u svijetu u smislu dokazanih rezervi nafte, sa 6,4% svjetskih rezervi, a sa 17,3% na drugom mjestu u smislu dokazanih svjetskih rezervi plina.
Prema ruskoj Saveznoj carinskoj službi su na godišnjoj razini prihodi od izvoza nafte u razdoblju od siječnja do travnja ove godine porasli za 53,86%, a najveći kupci su Kina i zemlje Zajednice Neovisnih Država, gdje se bilježi kvartalni rast izvoza od 1,5 do 2%.
Kao što smo rekli, stvari se brzo mijenjaju, iako je odnos Pekinga i Washingtona u trokutu Kina-SAD-Rusija puno kompleksniji i problematičniji, od odnosa kineskog vrha i Moskve.
38 komentara
Kako god, Kina ne izvozi svoje “vrijednosti”, kao EU ili SAD, dakle to bi bila globalna povezanost, što je neizbježno. Sumnjam da bi Peking ikoga svrgavao i nametao u svoj politički i ekonomski model. Ima Rusa, liberala i šizofrenika, koji tvrde da Kina u stvari polako “okupira ” Rusiju, što su gluposti. No, nije tema.
Laki nije to baš tako. Radio sam s Kinezima. Neće ti oni kupiti ništa europsko, ako postoji kinesko. Europljane očima ne mogu vidjeti. Uzimaju nas za budale. Obitelj im je na prvom mjestu, a onda novac koji im je slaba točka. Oni ne žele širiti svoj politički i ekonomski model, jer ne žele konkurenciju. Slično se ponaša i Erdogan. Oni stvaraju svoj svijet za kojeg trebaju mase. Kina je ima, a Erdogan ih mora stvoriti, što čini svakog dana. Demografija se ne popravlja konzumerizmom, već tradicijom i nadom u bolje sutra. Konzumeristi ne misle na sutra, nego samo na moment.
Kinezi su zeznuti igraci
GUEST, ništa više nisu zeznuti od onih iz SAD-a, Rusije, ili bilo koje evropske veće ili manje zemlje. Ili iz bilo koje druge koja ima neki utjecaj.
PPP, to da je Kinezima obitelj na prvome mjestu, hm, nisam siguran. Zapravo jest, i meni je i svim ljudima na Svijetu. Ja najviše volim svoju širu obitelj, pa onda prijatelje i tako dalje….Ali više volim prijatelje nego širu rodbinu. To je slučaj sa svim ljudima na svijetu. Jer rodbinu ne biraš, prijatelje biraš.
Ali, i ti Kinezi koji su danas velikom većinom u gradovima, imaju samo jedno dijete. Sve je više samaca, a to za novac. Kome novac nije slabost? Kakvi su Evropljani, Amerikanci, Rusi? Kakve su razne vjerske organizacije diljem Svijeta? Vjeruju u nadanaravno, ali ne odriču se love. Licemjeri kao i svi…..
Dovoljno je pogledati kršćanske crkve, muslimanske džamije, hiduističke hramove ili budističke pagode, pa sve su u “zlatu” ili barem u mramoru. Zašto se vjerske vođe ne odreknu love? Moš mislit, lova je ispred duovnosti, hahaaaaaa
P.S. Gospon PPP, a koliko svi znamo slučajeva da se brat i brat, ili brat i sestra “kolju” zbog imetka? Svi znamo najmanje jedan takva slučaj, je li tako?
I PPP, misliš li da mi bijeli Evropljani nismo zajebani, a Kinezi jesu? Tko je klao po Africi?
Evo da se uključim samo sa jednim osvrtom, naime 2007, 08, 09 sam bio više u Kini nego u Europi.
Moram naglasiti da je običan Kinez, radnik, jako poštena osoba, svijestan svojih pozitivnih i negativnih karakteristika i opušten i veseo onako kako smo mi bili prije 25 i više godina.
Nisu svi poslovi isti i nisu svi poslovi lagani ali su plaćeni po zasluzi. I tu dolazimo do onoga: ne koliko imaš veliku plaću, nego koliko toga možeš kupiti za novce koje dobiješ.
Kineska hrana iz njihovih dućana je jako jeftina i baš svatko si može to priuštiti. Problem je kada tu istu hranu žele kupiti u nekom poznatom lancu trgovina, tipa Carrefour ili Metro (HR kartica funkcionira bez problema, hehe). Objašnjavali su mi koliko ih koštaju režije i to su neke smiješne cifre na godišnjem nivou.
Kupnja auta je puno zahtjevniji pothvat, ali i tome se može doskočiti. Tamo su tri lika koji rade u istoj tvornici kupili auto, i bez problema ga dijele.
Prije 10 godina plaća im je bila oko 1000 juana, što je onda bilo oko 100 eura, sada im je oko 3000 juana, što je oko 3000 kuna, s time da su im troškovi života uglavnom ostali kao prije.
Znate kad se nekad govorilo da je nešto Amerika, ono tipa “ovaj posao ti je amerika” ili “dođi u Istru tu ti je amerika”.
E pa ja mislim da je Kina amerika.
ZAGOR, pred nekoliko mjeseci je u splitskoj “Slob.Dalmaciji” bio jedan jako zanimljiv članak o realnom životu i statistikama života u Kini. Pamtim, prosječna plaća kajgod to značilo, pisalo je u tome članku, da im je oko 5.000 kuna ii tako nekako.
@zlatan
Kompanija u kojoj radim ima pogone svuda po svijetu i naravno i u Kini, po mojim informacijama radnicka placa oko 600$, inzenjerska 1000-1500$. Kolega sa posla je bio u prije pola godine Shenzen i Zhuhai, kaze da nije vidio autpo stariji od 7 god. Od EU auta najpopularniji je VW, i to Passat, i to uzimaju uglavom sa jacom opremom.
@zlatan & @zorule,
vjerujem da je tako. Ja sam dao primjer koji znam, i za deset godina unazad.
Zadnjih godina idem u Kinu možda 2-3 puta godišnje (nekad i manje), ali uglavnom ne duže od 10 dana po putovanju i nažalost rijetko imam priliku popričati sa kinezima koji nisu prevoditelji ili predstavnici nekih firmi.
Mene u stvari fasciniraju promjene koje se tamo događaju strelovitom brzinom. Kod nas se godinama nešto gradi, tipa pelješki most, ili autoput, ili neka zaobilaznica…. Tamo, konkretno grad Tianjin, su napravili 10 mostova preko rijeke koja dijeli grad na pola, u 2 godine. 2008 sam putovao bullet train-om Tianjin- Peking, i to je bio jedini izgrađeni segment pruge (cca 200-250 km). Danas ta pruga počinje u Harbinu a završava u Hongkongu (cca 2800 km), a ukupno je izgrađeno preko 22000 km!!!!! Eeeej u 10 godina!!!
Ja znam da kad imaš love, možeš. Ali tu je jako bitan mentalni faktor.
Sjećam se brigada ljudi koji su čistili uz autoput Peking-Tianjin prije početka olimpijade. Prvo sam mislio da je to po kazni, ali onda su mi objasnili da su oni toliko ponosni što su dobili olimpijske igre, da su se ljudi dragovoljno prijavljivali za redarske službe, te da je održavanje čistoće u gradovima za vrijeme olimpijade volonterski posao.
To me je odmah bilo podsjetilo na pjesmu o Abidu grupe Zabranjeno pušenje.
Da ne dužim, Kina je čudo.
ZAGOR, pa eto, spominješ 22.000 km pruga super-brzoh vlakova. To svatko pismen može naći na netu, ne treba čak do Kine zbog toga. Zapeo mi je jedan detalj. To o čišćenju pruge. I tvoj mozak funkcionira na zapadni način, jer odmah si pomislio o kazni………kao socijalizam, komunisti, pa šta će biti nego kazna! Srećom, evoluirao si, shvatio si da nije tako….
Hm, jesi li mislio otputovati na Tibet, onom novom i najvišom željez.prugom na Svijetu? Čiju su izgradnju debelo kritizirali na Zapadu, jer da će kao dovesti puno više etničkih Kineza i da će još više pokineziti Tibet. Šta su ti zapadnjaci željeli, da Tibet ostane na nivou predindustrijskog doba? Da jašu na jakovima, i da zapadnjaci dolaze kao turisti u tu egzotiku?
Za mene je to primjer zapadnjače pokvarenosti, mržnje i licemjerja. Je li tako?
Pa normalno, tko se više sjeća naših radnih akcija.
Ja nažalost idem tamo kamo me moja firma pošalje. Nije da biram ni državu a niti regiju unutar iste. Jako bih volio vidjeti Tibet, i ne treba vjerovati zapadnim pričama o toj regiji, ja više vjerujem da se tamo jahalo na jakovima prije kineza, na netu ima slika i filmova koliko hoćeš o Tibetu, a slika vrijedi više nego tisuću riječi.
ZAGOR, ja se sjećam radnih akcija, jer sam bio na jednoj radnoj akciji i to samo jedan put. Bila je to pruga Beograd-Bar, u dolini rijeke Lim, tamo kod Prijepolja. Godine 1975. Danas o tome šutim, jer ako bi se negdje izlanuo, hm, za neke bi bio jugonostalgičar, hhahaaa.
Da, omladinske radne akcije gradile su i nasipe uz rijeku Savu. Današnji nasipi uz Savu u Zagrebu npr., jednim dijelom ih je gradila omladina na tim omladinskim radnim akcijama. Ne samo iz Zagreba ili samo iz Hrvatske, već iz cijele Jugoslavije. Tako je to bilo. Gradilo se koješta i svašta, pamtim da se pošumljavanje dalmatinskog krša isto tako radilo dijelom uz pomoć omlad.radn.akcija. Iako će neki sada reći da to nije istina.
Zaista ne pamtim kada su te radne akcije prestale, ali mislimm da su prestale i prije raspada SFRJ.
ZAGOR, pa jasno da se jahalo na jakovima. Ljudi su stoljećima jahali na raznim životinjama, sve do pojave modernih prometala. Kada je nastala željeznica? Tek 1825 godine. Automobil? Nemam pojma koja godina se smatra za početak automobilske ere, ali to je sam kraj 19-tog stoljeća, a znam da je serijska proizvodnja automobila počela u Fordovim tvornicama u američkom gradu Detroitu 1913. Tek 1913, a ljudi se ponašaju kao da su automobili oduvijek oko nas.
Ma današnja omladina se čudi kako smo mogli uopće komunicirati prije ere interneta ili mobilne telefonije! Koji put pitaju, a kako ste uopće mogli živjeti tada???
Hm, još je odvratnije kada neki pojavu interneta ili mobilne telefonije, povezuju sa nestankom socijalizma ili kako oni vole reći komunizma. Kao da je to postojalo i na razvijenom zapadu tamo negdje sedamdesetih. SRAMOTNO razmišljanje….
Washington je okupiran od terorista. Za razliku od Moskve i Pekinga koji uspostavljaju konstruktivne odnose.
Kina je projekt istih onih koji je žele uništiti. PPP, je izvrsno opisao stanje duha kineza a obitelj, novac i demografija objašnjavaju sve. Skoro su se jeftino prodali ciokaubojima a koji su ih ovakove stvorili i rade im o glavi. Cijena prodaje je bila dozvola rada Citibanku i JPMorganu, uvoz GMO, plina, nafte, govedine iz đu junajted stejtsa a Ford će umjesto u Meksiku graditi u Kini tvornicu Fokusa. Blekwoter i Erik Prins dobili dozvole da grade vojne baze u Xiangu gdje su ujguri, a pazi sada te iste ujgure huškaju ciokaubojgusari protiv Kine, tko je tu lud. Ciokauboji sada rade isto ono što su radili sa Kinom pod Nixonom. Cilj je udaljiti je od Rusije sa darovima. Pošto Kina ovisi o izvozu robe na ciozapad, ima najviše love u obveznicama, ovisi o morima i oceanima da izveze robu a uveze naftu i sirovine a ta mora i oceane kontrolira valokracija zna se kome bi se ona mogla prikloniti. Putin je dotrćao odmah poslije sankcija Kini i ponudio im ono uz što Kina može imati neovisnost od valokracije, energente, vojnu suradnju i skoro strateški savez. Ciozapad radi Kini o glavi a ovi se sastaju sa svojim tvorcima i đelatima na razni ministara obrane i vanjskih poslova. A onda ti isti koji im rade o glavi izjavljuju da je Indija njima strteški vojni saveznik, protiv koga, pa Kine, i kinezi sve to puše. Obitelj im jeste na prvom mjestu što znači da štite i državu u isti čas pošto je obitelj stup svake države no pohlepa bi im mogla doći glave, prodavači zlatnog teleta to dobro znaju. Ova je PPP-u zlatna: “Demografija se ne popravlja konzumerizmom već tradicijiom i nadom u bolje sutra konzumeristi ne misle na sutra nego samo na moment”.
Koji si ti stručnjak za demografiju SUBARE, ahhhhh
Inače izraelci se hvale snimkama uništavanja sirijskih tenkova.
Uf,jako velika tema. Nisam stručnjak za istočnu Aziju naravno,te sam silom prilika puno istraživao. Živio sam skoro godinu dana u Koreji, a prošle godine sam mjesec dana proveo u Japanu,čisto turistički. Tako da ne mogu baš nešto sigurno reći o Kini,ali ukratko ima jedan obrazac ponašanja ljudi i organizacija društva u svim tim zemljama koji je sličan. Buda i Konfucije su u tim društvima puno veći faktori od nekih stranih uvezenih ideja,ideologija za koje mislim da ih nikad nisu uzeli zdravo za gotovo kao mi,ili kako bi rekli po engleški wholeheartedly. Po meni,ljudi rade najveću grešku kada se zamaraju s time je li u Kini komunizam,kapitalizam, nekakav čudan hibrid,ili zapravo najispravnije kopija japanskog modela iz 60,70,80-ih godina što se vrlo često zaboravlja. Oni se sigurno s tim ne zamaraju. Isto tako,ne bih se baš složio sa uobičajenim dogmama da je Koreja,južna naravno,čisti američki satelit koji bezpogovorno sluša gazdu kao recimo Hrvatska Bruxelles.Oni na svijet gledaju iz jedne drugačije,surove perspektive. Ja volim reći da gledaju na svijet kosim očima,a ne okruglim,pritom ne mislim ništa šovinistički,dapače. Istočnoazijski model razmišljanja,uređenja društva ali i korporativnog ponašanja je superiorniji u mnogočemu od našeg,apsolutno. Nije ugodan kad se namjeri na konkurenta, vole varati po sistemu app, a znaju biti i krajnje fer,sve ovisi od situacije, a ne od firme ili čovjeka,teško je to objasniti. Korupcije ima u istočnoj Aziji,i tamo puno toga ovisi o tome da li podmazujete prave ljude, također vrše dumping pritom se prave krajnje blesavi. A iza uspjeha svih njihovih poznatih kompanija stoji država na ovaj ili onaj način, to je dobro dokumentirano i dokazano. Nebitno da li pričamo o jednom Samsungu ili kineskom ZTE koji je stvorila ekipa inženjera iz vojske. Tako da će istočna Azija postati centar svijeta,barem u ekonomskom smislu,tu nemojte imati sumnje. Zapravo već su sad vjerojatno,a ako nisu strpit će se,Amerikanci i dalje troše iznad svojih mogućnosti. Puno su manje ideološki opterećeni nego mi,a zanima ih samo praktičnost i efikasnost. Teško je to objasniti konkretnim primjerom,to treba doživjeti. I da,apsolutno,obitelj je na prvom mjestu,novac važan,ako možemo oderati stranca,dapače,i na kraju svi skupa radimo za 3 cilja, obitelj,firma,država. Što se tiče Amerike,nije mi jasno doista koja je to logika trošiti toliko energije na Rusiju,a u tom srazu pobjedit će jedino Kina,ali i cijela istočna Azija. Gledano iz te perspektive,Trump je bio savršeno u pravu u retorici,ali nakon razgovora sa kineskim predsjednikom je ušutio. Po tome zaključujem da mu je ovaj “objasnio” neke stvari. I još nešto,opće uvriježeno mišljenje da se Azijati međusobno ne vole meni ne drži vodu,jer kad se radi o biznisu,surađuju fenomenalno na štetu svih ostalih. U to sam se imao prilike uvjeriti vlastitim očima. Korejci ne vole Japance, povijesne priče itd.,al kad je biznis u pitanju, štimaju ko satovi. Švicarski? Ne, japanski 🙂
PIKAČU, a jesi li naučio korejski jezik i pismo? I koliko ti je love trebalo da kao turist budeš u Japanu mjesec dana? A kao lova nije važna, hahaaaaaa.
Pa šta te čudi da imaju svoju kulturu? Imamo i mi svoju. Poneki put lažemo sami sebe. Kao kada su nas učili da je Gutenberg izmislio tiskarski stroj, to su Kinezi imali 600 godina prije Evropljana. I još koješta.
PIKAČU, upoznao sam lika iz Poljske u doba socijalizma. Bio je neki trgovački predstavnik tadašnje NR Poljske u Sjevernoj Koreji, tamo negdje sedamdesetih. Ja ga pitam, a jeste li naučili korejski? Ne, ni riječi, imao sam prevoditelje, kazao je. Tipično evropsko-rasistički, je li tako?
Taj tada tip već je bio pred penzijom, i odlično je govorio srpsko-hrvatski (namjerno tako pišem). Jer je bio neki poljski trgovački predstavnik u SFRJ u BG. Ma i ja znam da mu je lakše bilo govoriti slavenski jezik, ali ne naučiti ni riječ korejskog ni jedan njihov pisani znak, e neka mi oproste svi. To je biti zao!
Ne, nisam učio korejski niti ne mislim jer sam u međuvremenu izašao iz te životne priče, no i da jesam-to bio zahtjevan pothvat. Japan sam želio posjetiti jer mi je općenito taj dio svijeta postao fascinantan, a sada se psihički, financijski ali i vremenski pripremam posjetiti Kinu, to će sigurno biti Putovanje. Čak je bilo u igri transsibirskom, al to neće tako ići, čini se.
Što se tiče hangjola, odnosno njihovog pisma ponešto sam i naučio svojedobno. Korejsko pismo je navodno najjednostavnije, tako kažu, jer je logički složeno. U jednom znaku ima, to su zove blok, i suglasnik i samoglasnik. Ali, onda postoje znakovi koji su kao dva glasa u jednom znaku kao bs, gs, yeo itd, pa čak i nekoliko znakova koji su kao tri glasa. Pa onda mi imamo tvrdo č i ć, dž i đ, a oni imaju tvrdo k, t i još par znakova. I tako dalje. Tu se priča komplicira. Uglavnom, povremeno sam mogao nešto pročitati, ali apsolutno nisam znao što to znači.
A što se tiče Japana, sa 2 aviokarte iz Singapura, otprilike 6000 eura, nešto manje. Međutim, Japan nije toliko skup koliko je na glasu. Tokyo je skup (kao i Seoul), ali opet, to je takav velegrad,to je priča za sebe tako da ovisi gdje, kako, šta. Neke stvari su povoljne, kao u Zagrebu, recimo. A možeš potrošiti 1000 eura u jedan dan i u Hrvatskoj ako želiš, nije problem. Ako uzmeš avion, putovanje super brzim vlakovima po glavnom otoku Honshu amo-tamo, smještaj i činjenicu da sam se nakrcao raznim suvenirima od kojih neki nisu bili jeftini to ti za dvije osobe nije toliko koliko se čini. A nisam šparao na sebi, priuštio sam si sve što treba, ali bez neke ekstravagancije. Naravno da nisam išao u skupe restorane, kod specijalnih majstora sushija, na omi steak, odsjedao u luksuznim hotelima i tako dalje.
Što se tiče Kine, čuo sam da postoje velike razlike od grada do grada i pokrajine do pokrajine, tako da dio stanovništva Pekinga i Šangaja žive kao Europljani, a meni su rekli da su plaće radnika u nekim korejskim kompanijama u Kini od 300-600 dolara, ovisi o poslu koji obavljaš, to je bilo 2012.
PIKAČU, ipak si mogao naučiti na korejskom barem, dobar dan, hvala, oprostite. Ako dođe neki Korejac u RH kao turist i iz knjižice pokušava nešto sricati na našem jeziku, hm? Mogao si i ti na korejskom naučiti više od dvije riječi.
Ne znam odakle ti da neki u Šangaju ili Beijingu žive kao Evropljani? Koji Evropljani? I Albanija je u Evropi, a siguran sam da neki u Kini imaju daleko viši standard. Od mnogih u Evropi. Morao bi znati da su kineski gradovi jako veliki, imaju četiri grada sa preko 10 milijuna stanovnika, a broj milijunskih, e ne znam koliko ih ima. I teško je to izračunati, jer je koji put je nejasno šta je to grad, selo ili poluurbano područje. Nešto sam pročitao o tome…..Nije dovoljno samo putovati, ima ih koji putuju a nemaju pojma gdje se nalaze.
Prosječne plaće u Kini su već dosegle barem 800 dolara, pročačkaj nešto o tome. I da, ti super-brzi vlakovi.. Kina prednjači u Svijetu. Već imaju preko 20.000 km superbrzih pruga, a Japan nepunih 3.000 km. Sama Kina ima više km vlakova super-brzine nego sve ostale zemlje koje uopće imaju super-brze vlakove. Npr.SAD uopće nema super-brze vlakove, a željeznički sistem je u SAD jako zapostavljen. Barem za putnički promet. Za sada Kina planira izgraditi 31.000 km vlakova super-brzina. Pod pojmom super-brzi vlakovi smatraju se oni koji idu preko 200 km na sat, ili i preko 300 km. Valjda znaš da je ona super-brza pruga u Južnoj Koreji ako si tamo bio, po kojoj jure najbrži super-brzi vlakovi na Svijetu.
Za otići vlakom u Kinu, imaš direktnu liniju iz Moskve. Godine 1989 put je trajao pet dana, preko Mongolije.
I da, taj promet i auti u Kini. Čitam da samo šire područje Pekinga ima oko 10 milijuna vozila. peking i Šangaj imaju i najveće metroe na Svijetu. Mislim po dužini km.
Ti bi mogao pisati putopisne reportaže bez problema, imaš dara za zapažanje.
SUBARU, ne bih nikada pisao putopisne reportaže. Zašto? Zato jer su putopisci uvijek subjektivni, i pišu ono šta javnost očekuje od njih.
Kada sam se vratio iz Albanije, odmah su me pitali, a je li bilo opasno, je li tamo bijeda, i slične gluposti. Šta reći takvima? Ništa !!! Zato i ne bih pisao nikakve putopisne gluparije.
@Zlatane pretjeruješ. Čovjek nikome zlo ni štetu nije nanio, ako nije učio korejski jezik i pismo eventualno je naškodio samom sebi jer je propustio mogućnost da bolje upozna jednu egzotičnu kulturu i jedan evropljanima dalek narod. Ali to nije zlo a i motivi ne moraju bit rasistički. Možda se naprosto prepao zadatka koji bi tražio dosta vremena i učenja, meni bi isto bilo daleko lakše odlučit se na učenje poljskog nego korejskog jezika i pisma…
ARKAJ, uopće ne pretjerujem. Dapače, to jest naš evropski rasizam u blagom obliku. Tamo biti godinu dana i ne naučiti niti jednu riječ jezika zemlje u kojoj si gost, nije pristojno. Nije ljudski. Pa nitko i ne očekuje da zna odlično jezik, to nije ni realno. Ali ne znati nakon godinu dana baš ništa…..ma daj molim te.
Ja sam pred 30 i više godina učio španjolski (kastiljano). Onako, malo nekih mjesec ili dva, za svoju zabavu. Jasno, jezik ne znam, ali mogu ponešto razumjeti. I tako sam lani upoznao jednoga iz pokrajine Valencia, i kaže mi on da se mogu odlično sporazumiti. Osnove , jasno.
I objasnio mi je da je jezik valenciano (valencijski) varijanta katalonskog. To je jedan od službenih jezika Šoanjolske i EU.
Meni se cini da si ljubomoran. Sorry.
Ja sam vidio dosta svijeta ali nisam bio u Aziji, ipak volim cuti da su nasi ljudi bili tamo i kakve dojmove imaju.
DOUBLE D, nisam uopće ljubomoran, a ne impresionira me niti najmanje da si vidio dosta svijeta. Izgleda da po ovakvim mjestima ima dosta onih koji su navodno putovali.
Ali stojim na tome, ako je netko negdje proveo godinu dana i da nije naučio niti jednu riječ domicilnog jezika, e pa o čemu pričamo?
Ima takvih stranaca danas i u Hrvatskoj. Tu su po godinu ili dvije , ili tri, a ne znaju osim dobar dan niti jednu drugu riječ izustiti. Kako ih nije sram? Zanimljivo, to su uvijek zapadnjaci, posebno oni sa germanskih govornih područja, posebno Amerikanci ili Englezi.
Inače, i ja sam vido nešto Evrope, i iskreno, nakon nešto viđenoga došao sam do zaključka: ne vjerujem ništa, ali baš ništa putopiscima. Uvijek ili lažu, namjerno ili nenamjerno, ili nemaju pojma šta su vidjeli i gdje su bili.
P.S. Radila davno (u socijalizmu) u mome poduzeću jedna glupača, imala nešto novca i svake godine putovala po Evropi i dalje od nje. I tvrdila je da je Sueski kanal u Grčkoj, a piramide da je vidila u Španjolskoj. Živa istina.
Mozda zena malo pobrckala Spaniju i Grcku, svako zna da su naravno piramide u Grckoj a Sueski kanal u Spaniji.
BOSANAC, nije jedina ili jedini, koje su pričali takve neobrazovane gluposti. I ta je imala završenu Višu školu. Ne faks, višu. Ok, pošto sam s mora, i dijelom imam u obitelji pomorce, tek da znaš koje gluposti znaju neki pomorci pričati. Oni stariji, kada sam bio dijete, ali ima ih koji su zaista znali gdje su bili.
I znam za slučaj još osamdesetih, još je bila SFRJ. Neki mladić tada upoznao Amerikance u Veneciji, objasnio je odakle su. Oni njemu da idu u Jugoslaviju, i pitaju ga, je li Dubrovnik u Jug., ili negdje drugdje? Pretužno, pa ljudi putuju, a nemaju pojma gdje idu.
Jasno, nisu svi takvi. Iznenadiš se koliko ima ljudi koji dođu izdaleka i znaju bolje od mještana povijest gradova u koji su došli. O tome su pričali turistički vodiči.
Jer, ima nekih neukih ljudi koji žive u Splitu, koji ne znaju odrediti granice Dioklecijanove palače. Šta reći o takvima?
Pikaču, hvala puno na trudu i komentaru. I ja sam boravio u Kini. Sve što si napisao, osjetio sam na svojoj koži.
Hocel se ovaj svijet ikad umoriti od trke i strke i dominacije i ganjuge za parama i vlasti i moci.. Dobro smo jos svi zivi …
Neće, pogotovo ne sad kad dolaze našpanati azijati… idemo u višu brzinu sad
Bez brige za neku dominaciju Azijata, i oni su samo ljudi sa svojim vrlinama i manama.
Kada je bila prica o opasnosti japanske autoindustrije, i sta od toga bi. Prave oni sada dobra auta ali svi oce voziti BMW (i Japanci).
U Japanu i ne cvijetaju samo ruze a ni u Korej, Samsung ima problema, Daewo vise ne postoji, Nissan pripada Francuzima,…
DOUBLE D, vjeruj mi, nikada ne bih zamjenio moj Hyundai niže srednje klase, za bilo koje evropsko vozilo. Imam ga dugo, nikada nikakvih problema s njim. Za razliku od nekih koji imaju evropske aute, tako da nisi u pravu. Vozim po auot-cesti, i sva vozila u kvaru su bila isključivo evropska. Ok, i održavanje je bitno. Ili idem oprati nakon toliko godina motor, u auto-praonicu. Pitam ih, hoće li se smočiti motor, hoću li ga moći upaliti? Oni se smiju i kažu: te Korejce ili Japance možeš stavit u bazen, opet će se upaliti, a ove njemačke, hm? Moraju biti oprezni kod pranja motora.
Vozio sam se jednom u BMW, toliko neudobnosti, majko mila. Istočnjaci su i kao ljudi prirodno gipkiji, pa je logično da rade i mekša, ali i bolja vozila, hahaaaa. Metafora!
puno je elektronike u njih
ZVRČE, a gdje danas nije elektronika? Nije više polovina 20-tog stoljeća i samo mehanika, ipak je 2017-ta godina.
Ne mogu ni zamisliti kakav će biti kraj ovoga stoljeća, ako sve bude u redu.
Nadam se da hoće, jer želim svu sreću našim potomcima u cijelome Svijetu, uključujući i životinje.
P.S. Po tome pitanju ima i optimizma. Npr., broj tigrova koji žive u divljini opet raste. Prvenstveno u samoj Indiji (bengalski tigar) i na dalekom istoku Rusije (sibirki ili amurski tigar). Dijelom je to Putinova zasluga, kada je pred desetak godina pokrenuo akciju za spas tigra. To je bila neka akcija svjetskog novoa, u Sankt Peterburgu. Putin je tada rekao jednu veliku misao, velikog Mahatme Gandhija: tamo gdje se tigar osjeća dobro, i čovjek se osjeća dobro!
Kinezi (mislim na njihovo rukovodstvo) su lukave lije i ne treba im vjerovai. Kina je naprosto previše upletena u cijelu tu neoliberalnu ekonomiju sa SAD-om i Zapadom i ne želi to stavljati na kocku, to jest, Kina se očito ne želi upuštati u konflikt sa SAD-om i Zapadom, kao Rusija, odnosno Kina ne daje podršku Rusiji, onakvu kakvu bi trebal dati, već se kurvanjski drži po strani, ili samo malo ponekad je na strani Rusije u Vijeću sigurnosti, kada se glasa o nekim mjerama. Ali ni tu nije uvijek na strani Rusije., jer baš kada se zadnji put glasalo o prijedlogu SAD-a, da kofol “neovisni UN-ovi promatrači” ( u stvarnosti američki ljudi) istraže lažirani napad bojnim otrovima u Siriji prije 3 mjeseca, Rusija je glasala protiv, a Kina je glasala za, na strani SAD-a, Britanije i Francuske.
Nakon što je Trump, najavio izlazak iz globalističkih procesa, Kina se odmah sama ponudila kao tako reći zamjena za SAD- To je učinio kineski predsjednik ove godine u veljači na godišnjem skupu Svjetskog ekonmoskog foruma (WEF) u Davosu. WEF je tako reći ublažena varijanta Bilderberga za javnost. Iza WEF-a stoji Rockefellerov čovjek, Klaus Schwab, član glavnog odbora grupe Bilderberg i Trilaterale.
Na tom skupu WEF-a, kineki predsjednik se sam ponudio da Kina faktički bude predvodnik globalizacije. Merkelica i druge Rockefellerove pudlice, bili su naprosto oduševljeni, kao i lažljivi zapadni mediji, Tako su Merkelica i ostali po tko zna koji put pokazali svoj gadljivo licemjere. Sada im ne smeta to što je Kina diktatura i krši ljudska prava. Ali i sva ta ranija galama na Kinu, bila je samo gluma i licemjere, jer je Kina najvažniji ekonomski partner Njemačke i EU. Njemački koncerni svi tamo imaju svoje brojne filijale, i Kinezi masno plaćaju njemačkim firmama, koje tamo grade sve živo. Dakle, ovako to izgleda: dođe Merkelica ili Juncker ili netko drugi iz EU u Kinu, kažu kineskim rukovodiocima; čujte, ma nije lijepo to što hapsite kritičare režima. Točka, E sad pređimo na posao, dakle, koliko ono milijardi eura nam nudite za gradnju novih podzemnih žejeznica?
Dok se Rusija odrekla proizvodnje GMO hrane, Kina zajedno sa SAD-om forsira proizvodnju GMO hrane i sve ostalo. Kinesko rukovodstvo je također sklono fašističkoj ideologiji eugenike i smanjenja svjetskog stanovništva, ideologiju, koju oduvijek forsiraju Rockefeller, Carnegie, Bill Gates, Soros i ostala američka i zapadna oligarhijska mafija i elita.
Kina je tu eugeniku na neki način, sama provodila nekih 40 godina. Nehumani i faktički fašistički zakon o samo jednom djetetu u obitelji, bio je na snazi oko 40 godina i ukinut je tek prošle godine. Taj zakon je koštao milijuna ubijene djece i stotine tisuća roditelja koji su bili kažnjavani zatvorom, kada bi prekršili protiv njega Dakle, ovako je to bilo: Ako su neki kineski roditelji već imali jedno dijete i ako bi žena postala trudna, onda bi za te roditelje postojale 2 mogućnosti: pobačaj ili da se žena 9 mjeseci krije od javnosti i da tajno u kući donese dijete na svijet i nakon toga da roditelji kriju to dijete od javnosti, što je bilo jako teško. Ako bi policija i doušnici doznali da je neka žena, koja već ima 1 dijete, trudna, oni bi je ščepali i na silu odveli u državne klinike i na silu izvršili pobačaj. Ako bi to 2. dijete već bilo rođeno u tajnosti u stanu, i ako bi policija to doznala, onda bi roditelji za kaznu išli u zatvor. Mnogi kineski roditelji, posebno oni na selu, željeli su muško dijete, međutim, često bi prvo dijete koje se rodilo bilo žensko. Dakle obitelj nema muškog nasljednika, što je u patrijarhalnim krajevima jako važno ( slično tako i kod nas u patrijathalnim krajevima). I dakle što onda činiti? Jer samo jedno dijete je dozvoljeno, Onda su ti mnogi kineski roditelji, ako bi u bolnici na rentgenskom snimku, doznali da je dijete u utrobi žensko, vršili pobačaj. I onda bi opet pokušavali napraviti dijete, da bude muško, pa tako i više puta, sve dok ne bude muško. A osim takvih pobačja, bilo je i ovakvih brojnih okrutnih slučajeva; kada roditelji nisu išli u bolnicu da na snimku doznaju hoće li dijete biti muško i žensko, dakle uopće nisu znali, i onda kada bi se to dijete rodilo i ako bi bilo žensko, onda su vlastiti roditelji ubijali to živo tek rođeno žensko dijete i pokušali opet napraviti dijete, da se rodi muško. Na taj način je zadnjih desetljeća u Kini stradalo mnogo nerođen a i novorođene djece, pretežno ženske djece, i tako je u Kini došlo do katastrofalnog poremećaja prirodne ravnoteže. Dakle, u svakoj državi na svijetu u stanovništvu, ima ono neka prirodna ravnoteža, otprilike pola muškaraca pola žena, ili je taj odnos samo neznatno veći u korist jedne populacije, muške ili ženske, recimo 51:49% ili najviše 52:48%. Ali, u Kini, zbog ove politike jedno dijete, koja je trajala skoro 40 godina i okrutnog ubijanja ženske djece, ta je ravnoteža totalno poremećena u korist muškaraca, tako da sada u Kini postoji problem, da je broj muške populacije puno veći, ne znam točno, negdje preko 60% populacije su muškarci, dakle nema dovoljno žena, i to je vjerojatno i bio glavni razlog da su kineske vlasti ukinule taj zakon, a ne humanost.
Kineski predstavnici su sudjelovali na zadnjih nekoliko skupova Bilderberga, to kaže sve, da Kina u stvarnosti nije protiv NWO-a. Na drugoj strani SAD zna da je Kina prejak igrač, pa zato i SAD nikada do kraja neće ići u konfklikt protiv Kine, kao što ide protiv Rusije: Ove trzavice, SAD i Kine, to je samo malo čačkanje.