Pentagon je već donio odluku, ali Island ne želi postati tvrđava NATO pakta

U nedavno objavljenoj novoj strategiji NATO pakta stoji i kako je nužno stvoriti Atlantsko zapovjedništvo, kojem će zadaća biti osiguravati vojne pomorske transporte od Sjedinjenih Država do europskih luka i dalje prema istoku, što znači i da bi se negdje trebala uspostaviti vojna baza iz koje će u najkraćem mogućem roku NATO snage moći reagirati na eventualnu ugrozu “neprijatelja”.

“Neprijatelj” je, naravno, Rusija. Zbog sve “agresivnijih akcija Rusije i modernizacija njene podmorničke flote”, stratezi NATO pakta su se sjetili Islanda. Naime, SAD namjeravaju modernizirati svoju islandsku bazu Keflavík, zatvorenu 2006. godine, ali u Reykjaviku ne pozdravljaju svi ovu ideju, a vlada zemlje se čak zalaže za povlačenje iz Sjevernoatlantskog saveza.

Obližnji grad Keflavík se nalazi u regiji Reykjanes na jugozapadu Islanda  i posljednjem popisu je imao tek nešto više od 8169 stanovnika. Ranije mali ribarski gradić se malo razvio izgradnjom zračne luke tijekom 1940. od strane američke vojske i sada je glavno islandsko prometno čvorište, dok je ranije bila značajna vojna baza NATO pakta. Ona je imala nekakav značaj tijekom Drugog svjetskog rata i Hladnog rata. Međutim, nakon raspada Sovjetskog Saveza i kada su stratezi u Washingtonu i sjedištu NATO pakta u Bruxellesu vjerovali da je stvarno došao kraj povijesti i da dolazi tisućljetna era “Pax Americana”, značaj baze je doveden u pitanje i baza u Keflavík je službeno zatvorena 2006. godine, kada je Pentagon iz nje povukao posljednjih 30 časnika i vojnika.

Međutim, suluda ratna avantura Mihaila Saakašvilija 2008. u Gruziji, kasnije svrgavanje vlade i rat u Ukrajini, ruska intervencija u Siriji su doveli do zahlađenja odnosa između Zapada i Rusije. Kako je ruska vojska krenula s modernizacijom svoje pomorske flote i izgradnjom podmornica, pozornost vojnih stratega NATO pakta je ponovo probudio zaboravljeni Island. Ipak, nisu svi u Reykjaviku sretni zbog toga.

Island za NATO nije suverena zemlja, nego je zbog svoj položaja na sjevernom dijelu Atlantskog oceana, ako se promatra s vojnog stajališta, nepokretni nosač zrakoplova. Ovaj stav je bio prilično rasprostranjen tijekom godina Hladnog rata, a Pentagon je desetljećima koristio vojnu bazu izgrađenu na Islandu kako bi se što bolje pratile sovjetske podmornice. Kada se pozornost NATO pakta i zapadnih stratega preusmjerila na Bliski istok, 2006. se baza zatvara.

Već nekoliko mjeseci mediji pišu kako nekoliko desetaka milijuna dolara iz američkog vojnog proračuna za 2018. treba otići na modernizaciju napuštene islandske zračne baze Keflavík. Naravno, samo je pitanje trenutka kada će američka mornarica donijeti odluku da nastaviti rad u vojnoj bazi, ali u prilog tome govori i uspostava Atlantskog zapovjedništva. Bi li ono djelovao samo ili bi u potpunosti bilo integrirano u američki EUCOM, potpuno je nevažno.

Pentagon ima dobre razloge za ovaj korak. Naime, prema američkim vojnim stručnjacima, Rusija je nedavno znatno proširila dijelove arsenala i postala “agresivnija u djelovanju u regijama koje SAD smatraju svojom sferom utjecaja utjecaja”. Dakle, prethodni sukob se vraća u novom obliku.

Činjenica je da modernizacijom svoje flote Rusija, danas više nego ikad, može svojim podmornicama tiho doći do američkih obala. U usporedbi sa Sovjetskim Savezom, nove ruske podmornice nisu tako velike, ali su u tehnološki dobro opremljene. NATO i sada ima dosta sredstava za praćenje plovnih objekata koji putuju preko Atlantika, ali stare tehnologije više nisu dovoljne i potrebno je ojačati praćenje i kontrolu iz zraka.

Za Pentagon je posebno važan koridor od Velike Britanije do Grenlanda, koji prolazi uz Island. Između ostalog, tamo su položeni brojni transatlantski kabeli za prijenos podataka, koji osiguravaju komunikaciju između Europe i Sjeverne Amerike.

Važnost brzog razmjene informacija u modernom dobu je od presudne važnosti, posebice u slučaju sukoba, tako da je logično da se Island opet našao u središtu pozornosti NATO pakta, koji bi trebao postati centara praćenje sjevernog dijela Atlantskog oceana. Trenutno se za praćenje kretanja podmornica u tom dijelu svijeta koriste američki zrakoplovi, ali oni polijeću iz baze NATO pakta na Siciliji.

Međutim, stalna vojna nazočnost Sjedinjenih Država na Islandu može biti vrlo osjetljiva za zemlju, jer bi se našla među prioritetnim ciljevima ruskih projektila, koji do sada Island ne uzimaju u obzir ni kao prijetnju, stoga ni kao potencijalnu metu.

Za NATO i Pentagon je problem što od kraja 2017. Islandom vlada kabinet na čelu s premijerkom Catherine Jakobsdottir iz “Zeleno-lijevog pokreta”. Vladajuća koalicija uključuje i “Stranku za neovisnost” i “Progresivnu stranku”, dvije stranke, nazovi ih tako, desnog centra, ali koje nisu pretjerano zagrijane za pitanje povratka američke mornarice na Island.

S druge strane, “Zeleno-lijevi pokret” i premijerka Catherine Jakobsdottir otvoreno naglašavaju svoje pacifističke stavove i ne samo da se protive bilo kakvoj militarizaciji Islanda, već se zalaži u da zemlja izađe iz NATO pakta.

Premijerka Jakobsdottir priznaje da oko ovog pitanja ne postoji jedinstvo u društvu i stoga se njezina stranka zalaže za održavanje referenduma. Međutim, sama premijerka samouvjereno izjavljuje kako joj je obrana ljudi na prvom mjestu, za razliku od obrambenog kapaciteta zemlje kao cjeline. Island je jedina zemlja članica NATO pakta koji nema vlastitu vojsku. Jedine oružane formacije koje štite teritorij države i zračni prostor Islanda su jedinice Obalne straže.

Kao što smo rekli, do 2006. su sigurnost zračnog prostora Islanda pratile američke trupe stacionirane na otoku. Nakon zatvaranja baze Keflavík je zemlja postigla sporazum s NATO paktom o  nazočnosti vojnih zrakoplova na temelju načela rotacije načela.

Za razliku od baltičkih zemalja, gdje su snage NATO pakta stalno prisutne u dvije vojne baze, na Islandu se jedinice Sjevernoatlantskog saveza pojavljuju u određenim vremenskim intervalima i na zahtjev vlade.

Sporazumi o nadzoru zračnog prostora se potpisuju više puta godišnje, posebno kada treba osigurati prisutnost vojnih snaga NATO pakta na Islandu za razdoblje od nekoliko tjedana.

Za Island se sve promijenilo s ukrajinskom krizom i sada, čak i kada dolaze s ograničenim rokom ostanka, NATO zrakoplovi na otok dolaze s punim naoružanjem i lete u punoj borbenoj pripravnosti. Osim toga, od 1951. između Reykjavika i Washingtona postoji sporazum o suradnji u području obrane, koji je dopunjen 2016. godine.

Vlada premijerke Catherine Jakobsdottir želi jasno znati do koje mjere NATO i Pentagon žele modernizirati bazu Keflavík, ali poručuje da za ponovno otvaranje baze za punu uporabu treba dozvola islandskih vlasti.

U Pentagonu za sada drže u obzir suzdržanost Islanda oko militarizacije otoka i tvrde kako je razmišljaju u Keflavík rasporediti garnizon od 5000 vojnika, kao što je bio prije. Za sada ostaje načelo rotacije i glavna baza ostaje Sicilija. Međutim, sve sugerira kako bi se ubrzo to moglo promijeniti, jer bi se moglo zloupotrijebiti “načelo rotacije”, prema kojem NATO trupe za brzi odgovor “nisu stalno prisutne” u Baltiku, “nego se rotiraju razne jedinice iz svih zemalja NATO pakta, koje tamo stječu potrebna znanja i jača se razina koordinacije između jedinica raznih zemalja”.

Nekoliko desetaka milijuna dolara proračuna Pentagona je dovoljno za ulaganja u već postojeću vojnu infrastrukturu, koja nije znatno lošija od 2006. kada je baza u Keflavíku službeno napuštena. Ostaje da vidimo kako će na sve reagirati vlada Catherine Jakobsdottir i hoće li ova mala zemlja imati snage oduprijeti se ambicioznim planovima NATO pakta.