Kina je otvorila kreditnu liniju vrijednu 10 milijardi dolara za financiranje infrastrukturnih projekata u Iranu, čime je praktično na minimum svela učinak američkih sankcija protiv Teherana. Prema riječima predsjednika Središnje banke Irana, Valiollaha Seifa, kinesko državno investicijsko društvo CTIC je otvorilo kreditne linije u euru i kineskom juanu za nekoliko iranskih bankarskih subjekata koji će moći financirati projekte Teherana u razvoju sektora energetike, transporta i drugih infrastrukturnih projekata.
Valiollah Seif je rekao kako ti krediti, uz ranija ulaganja Kine od 15 milijardi dolara, pokazuju veliku volju obje države da očuvaju suradnju.
Krediti koje dodjeljuje Peking su dio ”Novog Puta svile” kojeg je osmislio kineski predsjednik Xi Jinping, kojim planira uspostaviti globalnu prometnu mrežu koja će Kinu povezati s Europom.
Prije toga je Peking odobrio kredit Iranu u vrijednosti od 4,2 milijardi dolara, koji će se koristiti za izgradnju željeznice između Teherana i gradova Mashhad i Isfahan.
Zapadne banke su trenutno oprezne oko ovog pitanja, pogotovo nakon što je Washington nametnuo sankcije Teheranu, naredio zamrzavanje iranske imovine i ograničio financijske transfere Islamske Republike. Zahvaljujući ulaganjima u Kine ta su ograničenja postala posve beskorisna.
No, Kina nije jedina zemlja koja želi ulagati u iransku ekonomiju. Austrija, Danska i Njemačka također razmatraju mogućnost ulaganja i pregovori između njihovih banaka i Teherana o otvaranju kreditnih linija vrijednih 22 milijarde dolara napreduju.
Za kinesku vladu, Iran i Pakistan su dvije geopolitički važne zemlje koje smatraju strateškim državama za koridor koji će Pekingu omogućiti uspostavu nove “Novog Puta svile ” između Europe i Kine. Iran je ključna zemlja na toj ruti i predlaže se da se pridruži skupini BRICS. Kineske tvrtke za izgradnju infrastrukture, ali i u čeličnoj i kemijskoj industriji, već su prisutne diljem Irana.
Kinesko-iranska suradnja ima za cilj ne samo povećati trgovinu i ojačati veze između dvije zemlje, nego se u suradnju želi uključiti i Turska. Komercijalni vlakovi između Xinjianga i Istanbula, koji prolaze Teheran, trebali bi početi voziti najkasnije do 2020. godine.
Očekuje se da će željeznička pruga prolaziti kroz zemlje Središnje Azije, kao što su Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Turkmenistan, sve do Irana i jugoistočne Turske. Kompanija ”China South Corporation”, najveći svjetski proizvođač lokomotiva, procjenjuje da bi planirane visokobrzinske linije mogle koštati 150 milijardi dolara, što je ogromna investicija u kojoj bi rado sudjelovale i europske kompanije, osim ako ne podlegnu američkim direktivama.
Ulaganja u ovu novu infrastrukturnu mrežu su toliko velika da u njima žele sudjelovati i indijske i južnokorejske tvrtke, koje vide mogućnost poslovanja u sljedećih 15 godina.
Europske tvrtke također su zainteresirane za ulaganja u Iran, kao što se već dogodilo s njemačkim Mercedesom, koji je potpisao ugovor s tvornicom Iran Khodro za izgradnju linije za proizvodnju kamiona.
Problem je što će ove investicije europski partneri morati raspravljati s američkom administracijom, koja i dalje nastavlja sankcionirati Iran, unatoč nuklearnom sporazumu postignutom prošle godine koji Islamskoj Republici omogućava investicije i gospodarsku suradnju sa svim zemljama u svijetu.
Njemačka i ostali američki ”partneri” postupaju oprezno i ne dijele oštar stav američke administracije, prije svega jer se ne žele odreći poslova koje nudi suradnja s Iranom i “Novi Put svile”.
Kina i Rusija s tim nemaju problema, posebice Moskva, koja je i sama pogođena zapadnim sankcijama i ne samo da posluju s Iranom, nego to čine u sustavu koji je siguran za ulaganja, kreditiranja i financijske transakcije, kojim, naravno, zaobilaze američki dolar.
Dok se amerika bezizlazno gubi gledajuci kako joj moc bjezi iz ruku istok ide punom parom ka razvoju i prosperitetu..
Prije Kine i prije Rusije, u Iran je ulagala hrvatska tvrtka Adris. Tamo su izgradili tvornicu duhana vrijednu 30 milijuna eura. Nije mi poznato jesu li skupa s Tvronicom duhana Rovinj prodali British American Tobacco-u. Ako jesu, znači da ne smetaju sankcije ni zapadnim tvrtkama za investiranje u Iran.
Iranu nisu potrebni nikakvi krediti kako bi se razvijao. Iran je zemlja skoro bez ikakvog vanjskog duga i spomenuti kreditni iznosi se mogu odnositi samo na vrijednost materijala i radova koji bi se nabavili u inozemstvu.
Sve dok Izrael drži američku vlast za vrat Iran će pratiti zapadne sankcije. No evo možda to više i nije bitno s obzirom na ostale ulagače, Zapad bi mogao postati ekonomski patuljak jer moralni već poodavno jest.
Adris je u sklopu prodaje TDRa BATu prodao i tvornicu u Iranu.
Ovo je ujedno i poruka americkim teroristima da dodatno razmisle misle li krenuti na Iran, jer nece Kinezi mirno gledati kako im nestaju multi-milijarderske investicije.