Često se politička karta zemalja Europe zna prikazivati u dvije boje. Crveno su zemlje gdje su na vlasti takozvani socijalisti, a plavo demokršćani ili umjerena desnica. Na temelju takvih karata zbunjena baza europske ljevice donosi pogrešne zaključke o političkim trendovima i kako su u ”crvenim” zemljama zaista na vlasti socijalisti, pa čak i komunisti, a u ”plavim” njihovi zakleti neprijatelji, desničari i konzervativci.
No, činjenica je da danas ljevica, ako izuzmemo stranke koje nemaju zastupnike u nacionalnim parlamentima, praktično i ne postoji. U svim sferama društva, tako i među ”ljevičarskim intelektualcima” poput Bernard-Henrija Lévya ili Slavoja Žižeka, da navedemo samo neke, primjetan je liberalni kozmopolitizam, koji nikakve veze nema sa znanstvenim socijalizmom i marksizmom.
Liberalizam danas predstavlja ne samo političku ideologiju već i način postojanja, uvjet potreban ljudskim bićima da im se omogući pristup takozvanom “civilnom društvu”. Postmodernistička pseudo-zapadnjačka civilizacija se temelji na intimno totalitarističkoj kulturnoj predrasudi: ili ste liberalni ili niste.
Tko nije dio tog jedinstvenog ”identiteta”, kojeg se može zvati liberalnim post-identitetom, koji može biti reformističko umjereni, progresivan i radikalno lijevi, tko se odbija pokoriti globalizacijskim procesima, među akademskom zajednicom i novinarima se sam po sebi već smatra nacistom.
”Reductio ad hitlerum” je zloglasna stigma XXI stoljeća kojom je obilježen svatko tko je protivnik globalizacije, NATO pakta i pseudo-liberalne kulture.
Liberalna propaganda danas otvoreno poistovjećuje “kulturnu referencu crne duše ruskog ortodoksnog nacionalizma i istu crnu dušu njemačkog nacizma”.
Trenutni su politički domoljubi i pristaše novog euroazijatizma u suvremenoj Rusiji predmet kampanje demoniziranja koju u zboru vode europski ”progresivni” intelektualci. Ovo se psihološko ratovanje i strategija se vode pod krinkom borbe protiv ruskog pravoslavnog patriotizma, iako je u geopolitičkom smislu konačni cilj razbiti euroazijsko jedinstvo.
Prema napisima salonske ”ljevice”, Rusija je puna pokreta u rasponu od ekstremnog nacionalizma koji se protive imigraciji, onih koji zagovaraju jačanje konzervativnog pravoslavlja, do nostalgičara za monarhijom, ”što je u suprotnosti s pokretima za prava žena i homoseksualaca”.
U Europi, na primjer, Nijemci imaju nordijske mitove, Siegfrieda i Odina, koji se smatraju temeljem izvornog patriotizma i radikalnog ezoteričnog identiteta, ali se slabo čuju osude upućene njemačkoj državi, institucijama i narodu općenito.
Talijani, na primjer, nisu previše zauzeti da popune egzistencijalnu prazninu i nihilistički su se prepustili ”civilizaciji tržišta”. Ničim ne pokazuju da ih zanimaju carski, federativni, pluralistički i misionarski korijeni njihove povijesne domovine.
Rusi su politički svjesniji i uspjeli su u svom cilju narodne obnove. Imaju tradicionalni ogroman kontinent Euroazije u kojem je Moskva takozvani ”treći Rim”.
”Progresivna” salonska ljevica u Europi ovaj proces tumači površno i nekritički. Sve što dolazi iz Rusije je ”ekstremno desničarsko” i demonizira se jer potencijalno zaista predstavlja faktor buđenja identiteta, suverenizma i patriotizma.
Istina je da u ruskom društvu postoje vjerski ideali duhovnog kršćanskog pravoslavlja, ali se veći naglasak daje na euroazijatizam, koji je toliko omrznut među liberalnim kozmopolitima poput Baracka Obame, Hillary Clinton i cijelog cirkusa oko i iza njih.
Problem je što je europska ljevica komunistički internacionalizam zamijenila liberalnim kozmopolitizmom, a taj je proces proveden bezbolno, gotovo neprimjetno.
No, liberalni kozmopoliti su zapravo dio euroatlantske desnice, koja nesuvislo brblja kako se Rusija treba otvoriti svijetu, odnosno zapadnoj ekonomiji, unaprijediti se u tehnološkom smislu, proizvoditi pametne telefone i multimedijske komunikacijske alate za otuđene pojedince. Valjda bi na kraju bilo dobro svu rusku naftu dati u ruke omiljenom oligarhu europske salonske ljevice Mihailu Hodorkovskom?
Današnja Rusija smeta intelektualcima i novim demokratima, jer utjelovljuje antiglobalizaciju u kojoj se ujedinio politički i kulturni konzervativizam s ekonomskom ljevicom. Ovaj model se pokazao kao dobar, možda ne i najbolji, ali ipak dobar. Dijelove istog je prigrlila i Komunistička partija Kine, koja proteklo desetljeće također daje naglasak na patriotizam i tradicionalne vrijednosti kineskog društva, ne odričući se temeljnih postulata marksizma u ekonomiji.
Ovaj model se na kraju pokazao kao prihvatljiv za podređene klase, iskorištene, ali ne samo. On je prihvatljiv i za srdnju klasu i onima kojima su globalizacija i tržišno društvo pogazili kulturološke korijene i identitet.
Suvremeni kapitalizam svoj legitimitet temelji na načelima slobode kretanja robe, ljudi i imovine, te na slobodi tiska, iako velike medijske korporacije objektivno izvještavanje pretvaraju u zabavu i globalni ”infogossip”.
Salonska ljevica i njima bliski intelektualci su usvojili kulturne pretpostavke utemeljene na kapitalizmu i slobodnom tržištu i čvrsto vjeruju u gore spomenute globalističke liberalne dogme. I sve dok je tome tako, bespredmetno je voditi rasprave o ”ljevici” i ”desnici” u Europi, jer su svi na istoj strani radikalno desničarske i reakcionarne euroatlantske barikade.
Odlican tekst s naglaskom na cinjenicu da ljevica danas ne postoji osim u vidu malih marginalnih neparlamentarnih partija! Mala ispravka u vezi s tvrdnjom da u kapitalizmu postoji sloboda kretanja. Ne! Postoji samo sloboda kretanja robe, ljudi i ideja vrlo ograniceno. Ideje se cenzuriraju vec u samom startu ukoliko nisu dio vladajuce agende. Parlamentarna demokracija je vid diktata u sluzbi krupnog kapitala.
‘Admin: “A da tu nisi onaj Micheal Collins”? :)’ ———————————————————————– Upozorenje autoru: Stavljanje BH Lévya i Slavoja Žižeka u istu rečenicu može prouzročiti zapaljenje ekrana. To su antipodi. Postoji na youtubeu jedna njihova otvorena diskusija gdje je potonji fino pomeo ništariju BHL-a. Pogledajte si to, lako je za pronaći. 🙂 Drugo: slagali se vi ili ne sa idejama i napisima Slavoja Žižeka ili ne, ali potpuno je APSURDNO stavljati njega u kontekst liberalnog kozmopolitizma i salonske ljevice. On je iste kritizirao i raskrinkavao dok su mnogi koji danas to vide još bili u političkim “pelenama”. Slavoj Žižek bavio se kritikom europskih liberala i salonske ljevice još prije 11/9 i puno prije financijskog kraha 2008. U vremenima kada se smatralo suludo i ekstremistički takvo nešto pisati. I dobar dio vaših napisa (onaj dio s kojim se slažem 🙂 …) o liberalima potječe zapravo kroz nekoliko iteracija pisanja drugih od njegovih izvornih… Čitaj više »
Što više čitam shvatam da ništa nije više moralno a ni normalno na našoj planeti Zemlji!
Liberalizam, ekonomski ili bilo koji drugi, na kraju neminovno vodi do potiranja uređenog društva i povratka na barbarizam, zakon džungle i pravo jačega. Recept je jednostavan: boriti se protiv zakonodavstva, regulative i bilo kakvih ograničavajućih pravila, a sve to u ime slobode, da bi na koncu u takvom demontiranom društvu medijska, banksterska i druga mafija preuzela stvarnu ulogu regulatora. Liberalizam je zapravo fašizam u korijenu i kao takvog ga u korijenu i treba rezati. i Upravo nije nikakvo čudo da npr. utemeljitelj tzv. “austrijske škole” Ludwig von Mises simpatizira fašizam (https://mises.org/library/liberalism-classical-tradition/html/p/29) ili da njegov nešto mlađi kolega Friedrich Hayek u komentaru o Pinochetovoj diktaturi u Čileu izjavi kako osobno preferira liberalnu diktaturu naspram demokracije bez liberalizma.
KP Kina: “se ne odriče temeljnih postulata marksizma” !!! Što autor trabunja?!?
Kako je Spengler to lijepo napisao u ,,Propast Zapada,, hriascanstvo Dostojevskog ce oduvati zapadne vrijednosti i osloboditi Evropu.