Mogu li američki okupatori ostati u Iraku?

americki vojnik - iracki vojnik
75 komentara

“Ne planiramo povući naše trupe iz Iraka. One su snage dobra”, rekao je Jonathan Hoffman, glasnogovornik američkog ministarstva obrane.

Kao što je poznato, američka vlada je 2003. godine u Iraku pokrenula agresiju i okupirala arapsku naciju lažno tvrdeći da je u Iraku bilo oružja za masovno uništenje. Američki teror, izražen u brojkama, rezultirao je brojkama sličnim nuklearnom napadu. Od početka agresije i tijekom okupacije su Amerikanci ubili 1 455 590 Iračana, a službeno priznatih američkih vojnih žrtava je bilo 4801.

Nakon 17 godina nemilosrdnog pljačkanja bogatstva ove zemlje od strane koalicije biznismena koje je dovela američka vojna uprava, koja je ljude podvrgavala korupciji i vladi ovisnoj o Washingtonu, većina stanovništva je uputila zahtjev za povlačenjem trupa iz Iraka koje vodi Pentagon.

Bijes je eksplodirano nakon ubijanja iračkih vojnika na granici sa Sirijom, a kulminirao je činom državnog terora u kojem su SAD na teritoriju Iraka ubile zapovjednika iranskih Quds snaga, generala Qassema Sulejmanija, zajedno s vođom Kataib Hezbollaha i dozapovjednikom iračke šiitske armije Abu Mahdija Al-Muhandiss, čime su SAD prekršile međunarodno pravo i konačno dokazale da su „odmetnička država“ koja provodi  državni terorizam, tvrdi analitičar i pisac Nicolas Davies.

U skladu s tim, irački parlament je zahtijevao da nacionalna vlada “prekine nazočnost bilo koje strane sile na iračkom tlu i zabrani im da koriste teritorij, zračni prostor ili vodu iz bilo kojeg razloga”. 5. siječnja, tri dana nakon podlog zločina s likvidacijom iranskog generala, iračka vlada je osudila napad kao kršenje iračkog suvereniteta i usvojila tu rezoluciju. Kao odgovor, Trump je zaprijetio da će se osvetiti “sankcijama prema kojima će one nametnute Iranu izgledati smiješne“.

10. siječnja je irački premijer Adel Abdul Mahdi zatražio je od državnog tajnika Mikea Pompea da pošalje delegaciju u Bagdad koja će formulirati mehanizam za provođenje rezolucije parlamenta. SAD su odgovorile da će bilo koja delegacija razgovarati isključivo o strateškom savezu Washingtona i Bagdada, ali ne i povlačenju svojih trupa.

Mahdi je 15. siječnja rekao da se rezolucija parlamenta može provesti kako odluči njegov kabinet, napominjući da, ako se odluka i izvrši, to neće biti odmah. Također je naglasio važnost borbe protiv „Islamske države“, koja se, prema njegovim riječima, “počela reorganizirati i planira invazije i napade”.

Po tom pitanju, glasnogovornik Pentagona Jonathan Hoffman izjavio je naknadno kako Washington pregovara sa svojim “iračkim domaćinima i da ne planira povući svoje trupe iz Iraka“, unatoč odluci parlamenta zemlje.

“Čini se da u Iraku vlada konsenzus da su američke snage sile dobra“, rekao je Hoffman.

U međunarodnom smislu, Bijela kuća je stvorila lažnu sliku da ostaje na stranom teritoriju jer će Al-Qaida i ISIL, obje skupine stvorene od strane američkih obavještajnih službi, „ojačati i da je nužno prisustvo koalicije“. Naravno, Jonathan Hoffman ne spominje da su ove terorističke organizacije čestitale Pentagonu za počinjene zločine i likvidaciju stvarnih boraca protiv terorizma i da su se u brojnim područjima, najviše u Idlibu, održale proslave na kojima se pozdravljala sramotna akcija Washingtona 3. siječnja u Bagdadu.

Isto tako se nameće narativ da će Trump u Sjedinjenim Državama, kada bude izbačen iz Iraka, biti viđen kao slabić koji nema nikakvu budućnost. Uz to, njegova vojska je organizacija koju bi se prestalo smatrati „silom dobra“, jer nije ostala da štiti državljane Iraka, iako oni sami ne žele da ih Amerikanci brane. Ako to netko i želi, to mogu biti Kurdi, iako ne svi, te nekoliko zastupnika u iračkom parlamentu koji su na platnom spisku američkog veleposlanstva u Bagdadu.

Iz ove stvarnosti se može izaći s pet mogućih scenarija:

  1. Da američka kolonijalna uprava i vlada u Washingtonu odluče ostati u Iraku, gdje će se suočiti s novim Vijetnamom, prihvaćajući da žive pod opsadom, bombardiranjem i neregularnim sukobom, uz stalne napade protiv svojih veleposlanstava i baza od strane boraca naoružanog pokreta otpora u zemlji. Ali te se aktivnosti neće ograničiti samo na Irak, već bi se proširile i na druge zemlje regije.
  2.  Ako premijer Mahdi bude sramotno pregovarao o ostanku, to bi dovelo do dvostrukog sukoba, građanskog rata protiv ovog političara i njegovih frakcija s borcima patriotske vojske, a istovremeno bi se vodio sukob između okupatora i oružanih snaga u Iraku.
  3. Treći scenarij je nedavno najavljeni u Pentagonu, a prema njemu bi SAD  pristale napustiti neke baze i povući većinu vojnika, a preostali bi morali dopustiti veću kontrolu iračke vlade. U ovom scenariju je ključno da SAD ostanu u Iraku, čak i s minimalnom brojem vojnika, čekajući smjenu političke nomenklature da se mogu vratiti u punom broju, možda i većem od trenutno prisutnih 5200 vojnika, plus 4000 vojnika koalicijskih snaga.
  4. Sljedeća je opcija da Washington definitivno razumije da je nepoželjan na gotovo cijelom Bliskom istoku i da bi zadržavanje trupa u regiji nanijelo velike štete američkom proračunu i na kraju“ „imidžu“, ako se o njemu uopće može govoriti. Ostanak u Iraku bi u ovom slučaju definitivno uništio SAD i američka uprava bi, svjesna toga, pristala na povlačenje bez ekonomske odmazde.
  5. Posljednja opcija je da SAD priznaju pravo na suverenitet iračkom narodu, da mu isplati naknadu od 20 milijardu dolara za agresiju i okupaciju, što je minimum izračunat od strane pokreta Fateh, druge snage u iračkom parlamentu. Ovdje su uračunate samo materijalne štete, bez nesagledivih ljudskih gubitaka.

U vezi navedenim, na budući proces utječu dvije činjenice. Prva je odluka svih vojnih organizacija da protjeraju okupatore, kako su u prošli petak rekli glasnogovornik iračkih oružanih snaga Abdul Karim Jalaf, kao i Mahmoud Al-Rubaye, član političkog krila milicije Asaib Ahl al-Haq.

“Frakcije otpora su u potpunosti spremne nanijeti veliki poraz američkim snagama ako budu išle protiv volje vlade i iračkog naroda”, bila je poruka Mahmouda Al-Rubayea, naglašavajući da je najveći strah Amerikanaca uvijek bio mogući sukob sa skupinama otpora, jer američki zapovjednici i vojnici na terenu znaju da bi bili poraženi.

Nakon njega je glavni tajnik milicije Kataib Hezbollah, šeik Akram Al-Kaabi, upozorio je da Irak „više neće biti sigurno mjesto za Washington“ .

Druga važna činjenica je da bi nastavak strane okupacije doveo do pogoršanja situacije ako predsjednik poluautonomne regije Iračkog Kurdistana Nechirvan Barzani i njegov premijer Masrur Barzani prihvate da Washington izgradi četiri svoje vojne baze na sjeveru Iraka, uključujući konzulat iz kojeg će se upravljati kolonijalnima snagama. To bi izazvalo ljutnju naroda i potaknulo teritorijalnu podjelu zemlje, što je scenarij koji bi u savez gurnuo Iran, Tursku i Siriju, tri zemlje koje imaju isti stav o kurdskom separatizmu.

Sjećate li se da je upravo general Sulejmani, između ostalih bitaka,  spriječio pad Erbila, glavnog grada Iračkog Kurdistana, u ruke terorista „Islamske države“?

Što će se točno dogoditi ovisit će uvelike o tome kako će se patriotske snage u Iraku dogovoriti sa suverenističkim snagama i što će, kao osvajači, odlučiti učiniti neprijatelji zemlje.

Trump ima ključeve mira u svojim rukama, a ako se odluči pokrenuti novu fazu nasilja, ono će nesumnjivo završiti vojnim porazom i sigurnim gubitkom predsjedništva na sljedećim izborima, jer će Donald Trump vrlo brzo postati najomraženiji čovjek nacije koja mrzi gubitnike. Nije da su se SAD mogle pohvaliti nekim pobjedama proteklih godina, ali je u zemlji još uvijek široko rasprostranjen mit o „nepobjedivosti američke vojske“.

I za kraj, svijet konačno mora priznati da nijedan narod kojeg je američka vlada napala, ubijala, sakatila ili uništavala ne napao ili pokušao osvojiti Sjedinjene Države.

Američka vojska
Pretplatiti se
Obavijesti o
75 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Frodo
4 godine prije

Svaki potez koji US naprave pogoršava njihov položaj. To jedna lose-lose situation.

shumadinac
4 godine prije

U Iraku? SAMO u Iraku?

“Američki ministar obrane Mark Esper poručio je kako će SAD uskoro pokrenuti veliko “re-pozicioniranje” američkih snaga u sklopu fokusiranja Pentagona na najveće izazove po SAD – Rusiju i Kinu. Esper nije želio dati egzaktan datum, no sugerirao je kako će ova “velika obrambena revizija” uključivati znatno premještanje američkih trupa.”

Ovo bi mogao biti nastavak mog komentara u vezi američkog sprečavanja saradnje Nemačke i Rusije.

Ive
4 godine prije

Kumulativno zlocini USA u tijeku i nakon WWII su veci i od zlocina nacista i fashista. USA army ce na kraju otici iz Iraqa kao sto je otisla iz Vijetnama, biti ce to necasno brzo povlacenje. Ali sve USA vojne osobe treba protijerati iz Evrope.

Davor drugi
4 godine prije

Bezuvjetnim povlačenjem USA iz Iraka, otvara se veliki manevarski prostor za Iran i njegovu daljnju ekspanziju. Takav svenario mi se čini potpuno suludim da bi ga USA prihvatili, a pri tom bi u svoj toj priči Iran ostano čak netaknut. Mislim da će u slučaju masovnijih napada na USA snage u Iraku za to biti optužen Iran, i bit će to povod za start napada na selektivno odabrane ciljeve od strateškog značaja za Iran. Po uništenju zadanih ciljeva, moguća je organizacija masovnijih prosvjeda u Iranu u pokušaju za smjenjivanje sadašnje vladajuće garniture Irana. Prije svih ti pokušaja ne vjerujem da će USA pristati na povlačenje iz Iraka.

Max
4 godine prije

Ako se ameičke snage ne povuku iz Iraka slijedi dugotrajni asimeterični sukob s nesagledivim posljedicama po njih.

ima ili nema
4 godine prije

hebes americke okupatore, nego moze li nesto o ovome…. 24.01.2020 Syrian Army Reportedly Suffers Huge Casualties In Idlib. What’s Going On? ntense clashes between the Syrian Army and Idlib militants resulted in large casualties among both sides, according to statements by the Syrian and Russian defense ministries. According to the Russian side, government forces eliminated up to 50 militants, and wounded up to 90 others. At the same time, nearly 40 Syrian troops were killed and up to 80 injured, the Center added. On January 22, the Russian military reported that the Syrian Army had repelled an attack by militants near At Tah. According to the report, the attack involved at least 30 militants. Earlier, the Russian side said that 46 Syrian service members have been killed and 77 were wounded in recent clashes with Idlib militants in the period from January 16 to January 19. 24.01.2020 Syrian Troops Suffer… Čitaj više »

Abe Martinez
4 godine prije

Ovi Amerikanci ozbiljno testiraju strpljenje međunarodne zajednice, i onda kad ih stave pod sankcije bit će ovo ono..

Alen
4 godine prije

Sve opcije su malo vjerovatne , najizglednija opcija koju ima bliski istok s trampom je dogovor , on je spreman.. Dogovor medjutim mora obuhvatiti jako puno svakojakih interesa , interni medjumuslimanski sukob , pitanje okupiranje palestine , garancije židovima , podjela zone uticaja velikih sila na bliskom istoku.. Sve ostalo bez dogovora je trakavica koja će odvesti sviju u živo blato.. Tramp nema iluzija i shvata da moć amerike erodira velikom brzinom , te da silom moze samo dovesti do većeg sukoba i instant bankrota amerike.. Zna da i on nema bas najbolje karte i spašava šta se spasiti da .. Idealan trenuak za sviju uz naravno kompromise i smanjene apetite svih aktera .. Muslimanski svijet je sam sebi nazalost učinio da budu u ovakvoj situaciji i oni su ključ sami sebi … Imamo malo izbora , ili nekakav deal ili totalni rat , svjetski mislim , jer neka niko… Čitaj više »

Red Dog
4 godine prije

Nista onda.
Utrostruciti napore u stvaranja body bagsa.
Da i placenici dolaze do zakljucka da: „Bes ti ovo. Ovo je posao, nisam ja dosao ovde da ginem“.
Drugovi iz Qudsa sa svojim proxy armijama su u stanju uraditi to. Od Avganistana, preko Sirije, Jemena, Libana, pa cak i Jevrope i USA. Iran je velesila, koja kao i druge velesile, brani granice Irana daleko od fizickih granica Irana.
A USA im moze samo duvati. Bi ih USA eliminisala vise nego hleba da se najedu, ali ne ide. Bila simulacija napada na Iran 2002. Iranci su ih potopili pre nego sto su se uopste iskrcali 🙂

Odisea
4 godine prije

USA mora napustiti Irak nema drugih opcija.Atentat je su šite potpuno iznenadio,nespremni su za 2 do 3 mj. Je masovna ofanziva na USA trupe,narod je jadan a onda mu treba samo pokazati neprijatelja i oni će sav svoj bijes iskaliti zbog svih tenzija koji du se nakupili u narodu

adsfviawifvbawiebfiwabecfibwefqwed
4 godine prije

Minhauzen iz minhauzenskog plemena sa man na kraju govori istinu, mi smo snage dobra hahahaha.

adsfviawifvbawiebfiwabecfibwefqwed
4 godine prije

Ako bi tumačio tisak sa istoka kakove su naslovnice, koje me podsječaju na retoriku prije rata devedesetih, onda će prije kod nas biti potpaljeno. Tisak ne piše ono što Vučko zapovjedi več prvo Vučko od onog gore dobije dozvolu za to a onda to ide kako je zamišljeno. Ako se ista tiskovina i njen jezik prelije na ostale balkance bit će rata, ne našom zaslugom, mi smo samo pijuni, uijek bili i ostali samo uvijek krene prvo iz najačeg centra na Balkanu a onda se prikljuće ostali, sve po zapovjedi inicijatora i zadnjeg rata.

nessy
4 godine prije

Kako ovo samo bijedno zvuci “mi smo sile dobra”. Tko to kaze? Nitko vas ne zeli. Nemate nijedno opravdanje za ostanak, osim ciste sile. Nitko vas nije pozvao, napravili ste samo kaos i destrukciju. Nije ni vasim vojnicima (placenicima) lako, znaju da su nezeljeni, da ih mrze, i da ce dobiti noz pod rebra, samo ako se opuste. Ako ste vi sile dobra, znaci da su ljudi na svom teritoriju, koji se brane, sile zla? Ma nemojte, molim vas. Kad biste mi bili prijatelji, a niste, dao bih vam prijateljski savjet; odhebite dok jos mozete u komadu, jer se vrlo lako, uskoro, moze dogoditi,da to ne budete u stanju. Sibicarili ste, prolazilo vam je, ali ste procitani, kupite prnje, dok nije izaslo na zlo.

čmrk
4 godine prije

ameri su oslobodili irak od sadama koji je bio diktator i ubojica.

© 2024 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI