Odgođeni napad na Iran i sumanuti planovi američkih neokonzervativaca

Kao što smo izvijestili, The New York Times je objavio da je američki predsjednik Donald Trump odobrio vojnu odmazdu protiv Irana zbog rušenja američke bespilotne letjelice vrijedne 130 milijuna dolara, ali ih je otkazao kad su zrakoplovi već bili u zraku. Trump je u početku odobrio udare na mali broj odabranih ciljeva kao što su radarski i raketni sustavi, navodi se u izvješću visokih dužnosnika Bijele kuće koji su bili uključeni ili su informirani o ratnim planovima protiv Islamske Republike.

Udari su bili zakazani za danas, prije zore po lokalnom vremenu u Perzijskom zaljevu, navodno „kako bi se smanjio rizik za iransku vojsku ili civile“, dodaje NYT. Zrakoplovi su bili u zraku, a ratni brodovi u borbenoj pripravnosti, ali je stigla zapovijed za odstupanje, rekao je jedan visoki dužnosnik američke uprave. Nije jasno hoće li se napadi na Iran ipak dogoditi, kao što nije poznato što je razlog otkazivanju udara, ističe The New York Times.

Zanimljivo je da na Trumpovom službenom Twitteru nema nikakve eksplicitne poruke, osim objave jučer rano ujutro „da je Iran napravio veliku grešku“.

Američki predsjednik je komentirao situaciju tijekom sastanka s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom, kazavši kako je iranska vojska “mogla pogriješiti” kada je oborila američku bespilotnu letjelicu. Također je dodao da bi “bila sasvim drugačija situacija da je riječ o kontroliranom vojnom zrakoplovu”.

Odgovarajući na pitanje o tome što bi Sjedinjene Države mogle učiniti u budućnosti, Trump je rekao: “Vidjet ćete što će se kasnije dogoditi”.

U tom kontekstu su ugovori za naftu marke Brent za isporuke u kolovozu porasli su za 4% na 64,46 dolara za barel, a laka WTI sirove nafte je probila cijenu od 57 dolara po barelu. Ovo je važno napomenuti zato što bi čak i „ograničeni napad“ na iranske vojne ciljeve doveo do poremećaja na tržištu nafte s nesagledivim posljedicama prije svega po SAD.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je tijekom “izravne linije” 20. lipnja izrazio nadu za mirnim rješenjem proturječja između Sjedinjenih Država i Irana, upozoravajući na rizike katastrofalnih posljedica u slučaju oružanog sukoba „među zemljama“. Ruski vođa nije rekao misli na dvije zemlje u mogućem sukobu – SAD i Iran, ili bi se „među zemljama“, kako je rekao Putin, našli i drugi globalni i regionalni akteri.

Situacija je i dalje nejasna, a upitna je i vjerodostojnost izvora The New York Timesa, lista kojem Trump nimalo ne vjeruje i čije je uredništvo na njegovoj „crnoj listi“ medija koji sustavno šire lažne vijesti.

Iako NYT ne spominje izvor, koji je navodno sudjelovao ili je upoznat s raspravom o napadu na Iran, list navodi zanimljive detalje susreta Trumpa i njegovih savjetnika za sigurnost i vanjsku politiku, koji se, navodno, nisu mogli dogovoriti oko toga treba li SAD vojno odgovoriti na „napad“. Državni tajnik Mike Pompeo, savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i čelnica CIA-e Gina Haspel su navodno bili za napad, ali su se toj opciji suprotstavili visoki dužnosnici Pentagona tvrdeći da bi u tom slučaju moglo doći do eskalacije koja bi ugrozila američke snage u regiji. Tvrdnja američkog vojnog vrha je razumna, iako prijetnji američkim bazama i vojnom osoblju u regiji treba dodati mogućnost iranskog odgovora na ciljeve i energetsku infrastrukturu američkih saveznika koji se bez američke ponoći ne mogu suprotstaviti Iranu.

Što se tiče rušenja američke bespilotne letjelice od strane iranske protuzračne obrane, obje strane imaju svoju verziju i predočile su snimke koje potvrđuju njihove navode.

Nakon što je iranska protuzračna obrana u četvrtak ujutro srušila američki dron, Washington je uporno tvrdio kako je letjelica u trenutku obaranja bila na nebu iznad međunarodnih voda Hormuškog tjesnaca, 35 kilometra od najbliže lokacije na iranskoj obali.

Iran optužuje Amerikance za laž i najavljuje tužbu pred Ujedinjenim narodima. Teheran je objavio da može dokazati kako je bespilotna letjelica srušena u iranskom zračnom prostoru. Iranski ministar vanjskih poslova na Twitteru je napisao da je dron poletio iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

“Američki dron je poletio iz UAE i narušio iranski zračni prostor. Pogođen je u 04:05 na koordinatama blizu Kouh-e Mobaraka. Našli smo dijelove američke vojne letjelice u svojim teritorijalnim vodama”, napisao je Mohammad Javad Zarif.

Hormuški moreuz

FOTO: ilustracija, Hormuški moreuz i domet protivbrodskog sistema Noor

Iranska revolucionarna garda otkriva pojedinosti o uništenju američkog drona

U priopćenju objavljenom u četvrtak, korpus Iranske revolucionarne garde je otkrio detalje operacije obaranja američke bespilotne letjelice koja je ušla u iranski zračni prostor.

Američki špijunski dron Global Hawk poletio je iz poznate američke vojne baze u južnim dijelovima Perzijskog zaljeva u 00:14 po lokalnom vremenu, navodi se u priopćenju. Prije nego je krenuo iz Hormuškog tjesnaca prema iranskoj luci Chabahar, dron je „zaključao“ svu svoju opremu koja je mogla otkriti njegov identitet, protivno svim pravilima zrakoplovstva, citirajući službeno priopćenje IRGC izvještava Mehr News.

Na povratku u zapadna područja, nedaleko od Hormuškog tjesnaca, bespilotna letjelica je ušla u zračni prostor Irana i tamo provodila operacije špijunaže, primjećuju IRGC.

Nadalje, u priopćenju se navodi da je sustav protuzračne obrane korpusa Iranske revolucionarne garde locirao i oborio američki dron u 4:05 po lokalnom vremenu.

RQ-4 Global Hawk je bespilotna letjelica koja može letjeti na velikim visinama više od 30 sati, prikupljajući u gotovo realnom vremenu slike velikih kopnenih površina u svim vremenskim uvjetima.

Srušen je iranskim sustavom protuzračne obrane Khordad 3 u blizini grada Kouh-e Mobaraka, južno od Hormozgana.

Iranski sustav, kojeg su osmislili i proizveli iranski stručnjaci, predstavljen je javnosti 2014. U stanju je pratiti četiri neprijateljska cilja i istodobno ih uništiti s osam raketa. Može otkriti bilo koju vrstu zračnih ciljeva dometu od 75 kilometara.

Khordad 3 je u stanju detektirati i napadati borbene zrakoplove i bombardere do visine od 27 000 metara.

Zapovjednik zrakoplovne divizije IRGC je 2014. rekao da se Khordad 3 može usporediti sa sofisticiranim protuzrakoplovnim sustavom S-300 u Rusiji, dodajući da će se njegov doseg u budućnosti povećati na 200 kilometara.

Iranske vlasti su jasno stavile do znanja da njihove vojne sposobnosti ne predstavljaju nikakvu prijetnju drugim zemljama i da se njihova doktrina obrane temelji jednostavno na odvraćanju, a obaranje američkog drona je bila obrambena operacija obrane iranskog teritorijalnog integriteta.

Komentirajući operaciju, vrhovni zapovjednik IRGC, general Hossein Salami, izjavio je: “Danas u zoru su zrakoplovne snage IRGC hrabro oborile američki špijunski dron koji je prešao naše granice, kršeći našu nacionalnu sigurnost.”

Zapovjednik Iranske revolucionarne garde je rekao da su iranske granice “naša crvena linija” i da je uništenje američkog drona dalo “transparentnu i čvrstu poruku” da će branitelji iranskih granica snažno reagirati na bilo koji čin agresije bilo kojeg inozemnog subjekta.

Potvrdio je da Iran ne traži rat ni sa kim, ali je u potpunosti spreman odgovoriti na svaku agresiju.

Isto tako, glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Abbas Mousavi je snažno osudio Sjedinjene Države zbog kršenja zračnog prostora zemlje špijunskim dronom, upozoravajući da su za posljedice takvih provokativnih akcija odgovorni agresori.

protivbrodska raketa Harpoon

FOTO: ilustracija, protivbrodska raketa Harpoon

Agresija na Iran će biti kraj američke hegemonije

Kao što je rekao i američki predsjednik, za sada još uvijek govorimo o obaranju jedne bespilotne letjelice, što se ne može usporediti s eventualnim obaranjem borbenog zrakoplova s posadom.

Međutim, kao što smo spomenuli u početku, ovaj „incident“ može imati dalekosežne posljedice na svjetsko tržište nafte, čak i ako se napetosti smire. SAD se ne mogu upustiti u sukob protiv Irana, čija je vojska borbeno spremna i raspolaže modernim sustavima naoružanja, po čemu se uvelike razlikuje od zapuštenih oružanih snaga kakvima su raspolagali Sadam Hussein ili Muammar Gaddafi. Slučaj Venezuele je također dokaz da američka vojska neće napadati oružane snage opremljene učinkovitim sustavima protuzračne obrane i arsenalom novih projektila kratkog, srednjeg i dugog dometa.

No, još veća od opasnosti za američke vojnike u regiji, koji ne moraju strahovati od Irana sve dok se drže podalje od granica Islamske Republike, je prijetnja zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Naime, nejasni na brodove i naftnu infrastrukturu u regiji su uzrokovali naglo povećanje stope osiguranja od 30% za sve naftne tankere koji su prolazili kroz Hormuški tjesnac. Podsjetimo da ovdje govorimo o poskupljenju prije incidenta s obaranjem američkog drona.

Ako se stope osiguranja uvelike povećaju, isporuke nafte kroz Hormuški tjesnac će prestati. Ako se razina prijetnji dramatično poveća, osiguranje transporta nafte u normalnom režimu će biti nedostupno i tranzit crnog zlata kroz tjesnac će biti zaustavljen. Exxon je već evakuirao postrojenja za proizvodnju nafte u Iraku, a Exxon i naftne kompanije Vitol, Trafigura, Glencore i druge neće riskirati transport nafte kroz Hormuški tjesnac bez osiguranja ili ako ono bude previsoko.

Da bi blokirao tjesnac, Iran ne mora ni pucati i dovoljno je reći da će uništiti bilo koji tanker koji pokušava proći kroz Hormuški tjesnac.

Sjedinjene Države nemaju vojne snage da otvore tjesnac, ne mogu napasti Iran zato što tamo ne mogu sletjeti ili koncentrirati toliko velike trupe kolike bi im trebale za hipotetsko osvajanje Irana. Podsjetimo da nijedna od država u iranskom susjedstvu neće dopustiti Sjedinjenim Državama da koriste njihov teritorij kao poligon za napad na Islamsku Republiku, kao što je bio slučaj s Kuvajtom tijekom invazije na Irak i Pakistanom u invaziji na Afganistan.

SAD su zabrinute i zbog više nego vjerojatnih tajnih jamstava zaštite koja je Iran dobio od Kine i Rusije dali Iranu. Tjeskoba Moskve i Pekinga je logična, budući da bi zatvaranje Hormuškog tjesnaca u velikoj mjeri odrezalo Kinu od sigurnih isporuka energenata, premda se količine potrebne kineskoj ekonomiji mogu nadoknaditi povećanjem isporuka iz Rusije. Ali i Rusija i Kina su tako utkane u svjetski trgovinski sustav da će u slučaju njegovog kolapsa njihova gospodarstva također pasti u depresiju. Gubitak tranzita nafte kroz Hormuški tjesnac bi izazvao kolaps na tržištu derivata, što bi svjetsku ekonomiju gurnulo u krizu s nesagledivim posljedicama.

Stručnjaci nemaju odgovor na pitanje hoće li platni sustav preživjeti kolaps svjetskog bankarskog sustava, koji u velikoj mjeri postoji zbog pozajmljenih sredstava.

Stoga za buduću krizu možemo “zahvaliti” onima koji su SAD isključili iz nuklearnog sporazuma s Iranom i situaciju u Hormuškom tjesnacu doveli do usijanja i korak do izbijanja sukoba. Vrijedi napomenti da se ovaj pseudougovor temeljio se na potpuno lažnoj ideji da je Iran sposoban steći nuklearno oružje i  da radi na tome, iako je ono uvijek bilo dostupno na „crnom tržištu“. Uzmimo, na primjer, Saudijsku Arabiju i njezine konvencionalne bojeve glave na pakistanskim nuklearnim projektilima raštrkanim po pustinji. Rijad je milijardama dolara financirao nuklearni program Pakistana, ali tvrdi da je to radio kako bi Islamabadu dao sredstva potrebna za razvoj nuklearne energije u civilne svrhe. 2013. su se pojavili napisi da su nuklearne bojeve glave spremne za isporuku Saudijcima, ali je posao obustavljen. Sjeverna Koreja, Pakistan i drugi spremni su prodati projektile po „razumnoj cijeni“.

S obzirom na činjenicu da su Sadam Hussein i Muammar Gaddafi ubijeni jer nisu imali nuklearne projektile i da bez takvog oružja nijedna zemlja ne može računati na siguran mir, posebice zato što nema jamstava da će se poštivati međunarodno pravo, SAD i saveznici su do sada sve odlučivali snagom svog oružja.

No, vratimo se pitanju resursa nafte. Rusija danas kontrolira proizvodnje i isporuke 25 milijuna barela dnevno, od čega 11 milijuna barela vlastite nafte, a 14 milijuna barela je nafta bivših sovjetskih zemalja. Ova računica ne obuhvaća naftu Venezuele, ali to i nije tema. Rusija će u slučaju rata oko tjesnaca braniti ovu proizvodnju.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca i uništavanje alternativnih naftovoda do Indijskog oceana će s tržišta ukloniti 22 milijuna barela dnevno. Kina ima „skromnu“ proizvodnju od 5 milijuna barela dnevno, što znači da je 53% svjetske proizvodnje nafte je izvan kontrole Sjedinjenih Država.

To je ključ za krizu oko Irana. Sjedinjene Države svim sredstvima žele ponovno uspostaviti kontrolu nad tjesnacima ili, drugim riječima, kontrolirati svijet, koji je sada u rukama Rusije, Kine i Irana. Naravno, to je put u rat, ali će takav rat dovesti do kolapsa Sjedinjenih Država kao nacionalne države, jer će depresija uzrokovana kolapsom isporuke naftnih derivata izazvati takvu konfuziju u Sjedinjenim Državama da će ova zemlja, ako preživi, postojati u potpuno novom obliku, poput Njemačke nakon 1945. godine.

Užasno uplašene SAD sada plaćaju račun za ono u što su je gurnuli neokonzervativci, koji su od vremena Busha mlađeg potpuno ovladali Bijelom kućom i do danas upravljaju kompletnim državnim aparatom.

Njihov “heroinski” rat u Afganistanu i uništenje Iraka već su koštali američke obveznike 7000 milijardi dolara, ali rat s Iranom bi ih koštao stotinu tisuća milijardi.

Što se tiče nafte, Saudijska Arabija ima rezervne crpke, ali one ne mogu zamijeniti one koje bi bile uništene na neodređeno vrijeme. Ne treba ni spominjati što bi se dogodilo da Iran u odmazdi uništi najveći naftni centar u Saudijskoj Arabiji koji prerađuje 7 milijuna barela dnevno. Samo uništavanje ovog centra bi dovelo do povećanja cijene nafte na 200 dolara po barelu. U tom slučaju Iran ne bi morao  prodavati puno nafte kako bi nadoknadio gubitke od embarga. Ovo je samo dio crnog scenarija u slučaju američkog napada na Iran, ali dovoljno obeshrabrujući da je Trump, ako je i bilo spomenute zapovijedi za napad na Islamsku Republiku, tu odluku brzo povukao. Tvrdnja da je to učinio „zbog sigurnosti američkih vojnika raspoređenih u regiji je prilično neuvjerljiva“, ali može biti dobar izgovor u svjetlu predstojeće kampanje za drugi predsjednički mandat.

Iranski mediji danas ne dižu preveliku buku oko navodne odluke i opoziva američkog napada.

Odluka da se izbjegne eskalacija sukoba s Iranom u Perzijskom zaljevu sugerira da je Washington dobro svjestan kako Iran ima na raspolaganju mnogo opcija da u slučaju vojnog sukoba da nanese štetu Sjedinjenim Državama i njihovim prijateljima u regiji, piše iranski Press TV.

„Još od Drugog svjetskog rata ratovi nisu bili naklonjeni američkim predsjednicima. Sjedinjene Države nisu ostvarile pobjedu u Koreji, Vijetnamu, Iraku ili Afganistanu, a troškovi tih ratova u ljudskim životima i dolarima bili su zapanjujući. Ostavili su ožiljke i zasjenili ostavštine predsjednika Harrya Trumana, Lyndona Johnsona, Georgea W. Busha i Baracka Obame. Ne predviđamo da se Amerika i Iran neumitno kreću prema velikom ratu, premda je iransko obaranje američkog drona naglasilo rastuću opasnost od sukoba među zemljama“, piše u današnjem uvodniku Press TV.

Vijest koju je objavio NYT čudi, jer Trumpova uprava nije objavila nikakve jasne ili realne ciljeve zbog kojih bi se koristila vojna sila protiv Irana. Iran je prevelik i jak da bi ga se moglo srušiti, a nema jake ni ujedinjene opozicije koja bi mogla izazvati takve nemire koji bi nakon američkih vojnih udara mogli ugroziti vlasti u Teheranu. Ako bi ova vlada i pala, vjerojatno bi uslijedilo razdoblje nestabilnosti ili vlada koja je još više antiamerička i militantnija.

Kao odgovor na ograničene vojne napade SAD-a, Iran ima na raspolaganju mnogo opcija da nanese štetu SAD-u i njihovim prijateljima u regiji, posebno u Libanonu, Iraku, Jemenu i Afganistanu.

Nema razloga za vjerovati da će iranski vrhovni vođa trpjeti ponižavajući povratak u pregovore i popustiti američkim zahtjevima, pogotovo zato što se upravo administracija Trumpa udaljila od sporazuma na kojeg su Iranci pristali. I nema dokaza da je predsjednik Trump spreman ponuditi ustupke Iranu, samo da privuče Teheran natrag za stol.

Štoviše, ulazak u rat bez jasno definiranih i ostvarivih ratnih ciljeva je recept za otvoreni sukob koji će gotovo sigurno potkopati američke interese i ostatke kredibiliteta.

U početku smo naveli da je nestabilnost na tržištima nafte dovela do rasta cijena crnog zlata, a Trump kao izborni pristup za 2020. želi smanjiti cijene plina u Americi. No, ako se SAD i Iran nađu u sukobu, vjerojatno će dobiti skuplju naftu, posljedično i plin.

Naftom se trguje na jedinstvenom tržištu bez obzira na povećanu proizvodnju u SAD-u, a poremećaji u opskrbi naftom u Perzijskom zaljevu će cijene energenata podići u nebo. Iran ima dovoljno sredstava, protubrodske rakete, mine i torpeda da omete isporuke nafte. Iako SAD imaju znatne snage u regiji, iluzija je vjerovati da bi obnova neprekidnih isporuka nafte bila brza i jednostavna, a Iran je poručio da je spreman blokirati Hormuški tjesnac i oštetiti energetsku infrastrukturu u Perzijskom zaljevu.

Osim toga, Trump je obećao da će izaći iz „beskrajnih ratova“ koji se ne mogu pobijediti. Njegovi stavovi, od smanjenja broja američkih vojnika u Afganistanu do velike nevoljkosti da ostavi trupe u Siriji, pokazuju svijest o odbojnosti američke javnosti prema novim vojnim avanturama.

U veljači prošle godine je Trump za CBS rekao da izlazi iz “beskrajnih ratova”, što je bila jedna od njegovih glavnih poruka, koja mu je pomogla da za nominaciju 2016. porazi 17 republikanaca.

Tko će biti uz SAD?

SAD su ranije imale vojnu i diplomatsku potporu saveznika za svaki veliki rat kojeg su vodile od završetka Korejskog rata 1953. Čak i u nepopularnoj invaziji na Irak 2003. godine je Bushova administracija okupila malu koaliciju zemalja koje su se pridružile Americi u agresiji protiv Sadama Husseina.

Ako SAD krenu u rat protiv Irana, u najboljem slučaju će dobiti diplomatsku, a možda i vojnu potporu četiriju zemalja: Ujedinjenog Kraljevstva, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela. Ostatak svijeta je potpuno nezainteresiran za unilateralizmom Trumpove administracije i nitko ne podržava njegovu odluku da napusti nuklearni sporazum bez uvjerljivih razloga, ni akcije koje su očito usmjerene na izazivanje vojnog sukoba s Iranom. Rat s Iranom bez značajne međunarodne potpore, za kojeg bi krivac bila Amerika, ostavio bi SAD izolirane i Washington bi snosio punu odgovornost. Više nego vjerojatno je da bi ovakva vrsta unilateralizma za Rusiju i Kinu i Iran bila ogromna prednost i oslabila bi američki utjecaj.

To je problem s kojim se SAD nose još od  iskustava korištenja vojne sile u Afganistanu, Iraku, čak i Siriji. Ali od svih mogućih vojnih sukoba za SAD je najnepotrebniji, kontraproduktivan i ispunjen najvećom neizvjesnošću rat s Iranom. To je rat kojeg SAD jednostavno ne mogu dobiti, ali je situacija u Perzijskim zaljevu takva da su šanse da on izbije veće nego ikada u 40 godina postojanja Islamske Republike.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Janoš
Gost
Janoš

1. Napad je otkazan kada su avioni već bili u zraku.
2. Nije poznato što je razlog otkazivanju udara.

Meni se čini da je i slijepcu jasno da ako Iran može skinuti letjelicu na 10 kilometara visine onda će poskidati i sve avione koji su se digli i krenuli u napad. Bio bi to pravi fijasko za USA. Takvu sramotu si sigurno ne žele priuštiti. Zato je udar otkazan. Iran je ozbiljan protivnik i USA to dobro zna.

Burazer
Gost
Burazer

Valjda ti je jaso da su dron i avion vrlo različite ptice?

LNT_Iluvatar
Gost
LNT_Iluvatar

@Janoš

Nemoj se ljutiti ali:
“Meni se čini da je i slijepcu jasno da ako Iran može skinuti letjelicu na 10 kilometara visine onda će poskidati i sve avione koji su se digli i krenuli u napad”

Da te parafraziram i slijepcu je jasno da nemaš elementarnog pojma.
Misterija je kako su ljudi dali toliko pluseva za ovako nekvalitetan komentar

Majk Majers
Gost
Majk Majers

LNT
Objasni!

LNT_Iluvatar
Member
LNT_Iluvatar

Majk

Da krajnje pojednostavim, ti avioni ne bi niti ušli u domet iranske PZO.
Prvi napad ide krstarećim raketama, lansiranim s mora i zraka upravo po PZO sistemima ( radarima i lanserima)
Krstareće rakete imaju daleko veći domet od sistema PZO-a i njihova prvenstvena namjena je neutralizacija protivničke PZO.

Stoga koristiti argument da su ameri odustali od napada jer je jedan sistem dometa 75 km skinuo dron na 10 km visine je blesav jer u isto vrijeme imaju krstareće dometa od 1000 do 2500 km da se “obračunaju” s tom PZO

Problem njima predstavlja što Iran ne bi skrštenih ruku gledao saturaciju vlastite PZO nego bi svojim krstarećim i balističkim odgovorio po USA bazama u regiji i brodovima

burt
Gost
burt

zato i nije bilo nikakvog napada na Iran, čekaju se dodatna SAD pojačanja, Patrioti, nevidljiva avijacija i povećanje broja specijaliziranih vojnika u zemljama zaljeva, za SAD su najgori Irak radi iračkih milicija, Kuvajt radi granice s Iranom i iračkih milicija i Saudijska Arabija radi Hutiya i iranskih raketa, zato je cijela NATO ekipa pobjegla iz političkih i vojnih razloga, ostaju samo čuvari zapadnog de