U svibnju 2016. godine, uoči predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, Donald Trump je kao kandidat objavio glavne smjernice svoje politike ako bude izabran, što se i dogodilo. Uglavnom bi se moglo reći kako je grmio: “Ne intervencionizmu! Ne prisilnoj demokratizaciji i ne financiranju uhljeba!”
Trump je tada komentirao i incident u kojem je u baš u to vrijeme ruski Su-27 izveo svojevrsni salto nazvan “barrel roll” iznad američkog izviđačkog zrakoplova nad međunarodnim vodama.
“Obama je trebao nazvati Putina, ali mi nemamo takvog predsjednika. On će vjerojatno radije igrati golf ili nešto slično. Ovo se ne smije događati. To se zove izazivanje i trebalo bi biti riješeno brzim pozivom ruskom predsjedniku”, rekao je Trump i dodao “kako u određenom trenutku, kada diplomacija propadne, američki zrakoplovi trebaju pucati na ruske lovce, jer je to potpuno nepoštovanje SAD-a”.
U svom tadašnjem govoru se dotaknuo i Kine.
“Ne možemo dopustiti da Kina i dalje siluje našu zemlju, a to je upravo ono što oni rade”, rekao je Trump i obećao da će to promijeniti.
“Mi ćemo sve to promijeniti. Imamo sve karte u našim rukama, nemojte to zaboraviti”, dodao je Trump.
Međutim uz ove izjave je Donald Trump najavio svoju prilično racionalnu viziju vanjske politike, koja odudara od njegovih ratobornih izjava.
Glavne odrednice najavljene politike su bile sljedeće:
- Smanjiti globalizaciju u svrhu globalizacije same i provesti reviziju kvaziprotekcionističke politike i postojećih trgovinskih sporazuma.
- Tražiti kompromis s drugim velikim nezavisnim akterima i odbaciti taktiku “tko nije s nama, taj je protiv nas.”
- Ograničiti praksu intervencionizma.
- Osloboditi se “uhljeba”, odnosno “klijenata” koji pasivno “uživaju” američku sigurnost.
- Jačanje američke vojne moći.
Sve u svemu, politika Donalda Trumpa je prirodna reakcija na neuspjeh američke vanjske politike posljednjih godina. Trump smatra kako s više od 807 milijardi izravnih troškova, isključujući troškove za naknadnu njegu ratnih veterana, SAD nisu učinile ostvarile nijedan ključni cilj.
- Stvoren je proiranski režim u Iraku i nad Bliskim istokom je samo ojačao takozvani “šiitski polumjesec”.
- Nakon Arapskog proljeća je u Egiptu došao Americi nimalo sklon režim, za razliku od Mubaraka.
- Umjesto da se povećava dotok nafte i stvore novih tranzitni kapaciteti, Amerika je stvorila kaos u Libiji i Siriji.
“Na kraju, zbog sukoba bi SAD mogle imati vojsku puno slabiju od one koju mogu imati, a suparnici će ojačati. Drugim riječima, aktualna politika na koju Sjedinjene Države namjeravaju i dalje provoditi potpuno je neprimjerena”, rekao je Trump u svom predizbornom govoru u svibnju 2016.
Općenito, poruka Trumpa je da SAD na sebe preuzmu ulogu koju mogu odigrati, a ne ono što bi htjele biti i da je bio iskren bio bi u pravu.
Međutim, stvari su se promijenile i Trump je sada poput Hillary Clinton, koja je u to vrijeme pred američke birače izlazila s otrcanim frazama “kako će njen izbor sigurno podržati manjine, žene, pripadnici LGBT zajednice, obični Amerikanci, radnici i sirotinja”, a na drugoj strani najavljivala sukob s cijelim svijetom i nastavak politike koja Ameriku vodi u propast.
Tadašnji savjetnici Trumpa su bili svjesni da je svijet je ušao u doba klasične “raspodjele snaga” i SAD si više ne mogu priuštiti da se ponašaju kao da u rukama još uvijek imaju 40% svjetske industrijske proizvodnje.
Neobuzdani intervencionizam i pokušaji da se uguše bilo kakvi alternativni centri moći ne mogu se provesti jednostavno zato što su skupi. Često nedostaje sredstava za konsolidaciju rezultata i zacrtanih ciljeva, koji su često nerealni. Konačno, takva politika smanjuje moć “imperije”, koja je na sebe preuzela prekomjeran teret, a prije ili kasnije će se otkriti s kolikim se problemima nosi po pitanju borbenog potencijala.
Osim toga, slogan Donalda Trumpa “kako ne želi hraniti EU” je bio sasvim razumljiv. Općenito je strategija kandidata Donalda Trumpa izgleda ovako: obuzdati vojne aktivnosti, ukinuti dio troškova koji odlaze za sigurnost saveznika i ta sredstva uložiti u oživljavanje apsolutnog primata “centra imperije”.
Problem je u tome što, za razliku od bezumne i nemilosrdne strategije koju je vodila američka elita, njegova sasvim racionalna strategija, ali na papiru, može osigurati američku dominaciju još dugo vremena, iako ne u svim dijelovima svijeta.
Govor Donalda Trumpa o vanjskoj politici je bio dugo očekivan, iako je tijekom predizbora u većoj ili manjoj mjeri kritizirao određene aspekte bivše i aktualne američke vanjske politike.
Trump je unaprijed izjavio da govor neće biti nikakve “Doktrine Trump” i da se sve može promijeniti u hodu. Komentatori su brzo primijetili njegov slogan “America First” i naveli kako će se s njime ući u eru izolacionizma. Međutim, Trumpova vanjska politika je tada rekla: “Ne intervencionizmu, nema prisilne demokratizacije i ukida se pomoć “vazalima-uhljebima”.
Izolacionizam je stavio nasuprot intervencionizmu i svi su se nadali kako to znači smanjenje vojne potrošnje i kraj besmislenih ratova.
“Najbolji način za postizanje ciljeva je disciplinirana i dosljedna vanjska politika, a svijet nas mora gledati kao na veličanstvenu i nepredvidljivu, ali i vrlo principijelnu i poštenu silu u odnosima između vladara i naroda”, govorio je Trump.
Pozvao je i zemlje Bliskog istoka da učine više u borbi protiv islamskog ekstremizma i obećao da će uništiti ISIL. Rekao je kako Sjedinjene Države ne bi trebale raspirivati ekstremizam i njegovo nepromišljeno djelovanje u regiji.
Trump je bio prisiljen kritizirati predsjednika Obamu zbog “ne baš dobrog dogovora s Iranom”, ali je rekao “kako svijet mora znati da Amerika ne putuje u inozemstvo u potrazi za neprijateljima, te da će uvijek biti sretna kada stari neprijatelji postanu američki prijatelji, a stari prijatelji postanu saveznici”.
Međutim, Trump je namjerno prešutio stvarnog i trajnog američkog saveznika u regiji – Izrael. Poznato je da je tijekom predizbora Trump imao kontakte s utjecajnim židovskom lobijem u Americi od kojeg je kasnije dobio potporu.
Zajednički jezik s Rusijom i Kinom
Rekao je i kako Sjedinjene Države na temelju zajedničkih interesa moraju naći zajednički jezik s Rusijom i Kinom. Tada uopće nije spomenuo Ukrajinu ili politiku antiruskih sankcija i najavio je važne bilateralne pregovore s Moskvom.
“Neki kažu da se Rusi ne znaju ponašati razumno. Namjeravam to otkriti. Ako u pregovorima s Moskvom ne uspijem, napustit ću pregovarački stol”, rekao je Trump, ali do pregovora nikad nije došlo.
Trump je krivio američke vojne čelnike da su smanjili vojne kapacitete zemlje i obećao da će modernizirati američki nuklearni arsenal. Obećao je i “rebalans” proračuna NATO pakta.
“Zemlje koje branimo moraju platiti troškove te zaštite. Inače će Sjedinjene Države biti spremne tim zemljama dati priliku da se brane same. Nemamo izbora”, rekao je Trump i dodao kako će se američki saveznici u Europi i Aziji sami morati brinuti o svojoj sigurnosti, ako već nisu spremni “platiti” za zaštitu koju im pružaju Sjedinjene Države.
Trump je pozvao na pragmatičan i realan pristup u provedbi američke hegemonije, a to je iznio bez lažne političke korektnosti i takav prijedlog može značiti nekakvu reformu NATO pakta koja je trebala ići u prilog Sjedinjenim Državama.
Vanjskopolitički govor Donalda Trumpa je po svom sadržaju bio radikalan odmak ne samo od tadašnje američke vanjske politike, nego i onih prethodnih, još iz vremena Reaganove administracije. Njegov je govor naišao na vrlo negativne reakcije, posebno među “jastrebovima” poput Lindseya Grahama, koji je izjavio “da se Ronald Reagan sigurno okreće u lijesu”.
Mora se priznati da se Trumpov vanjskopolitički program radikalno razlikovao od onog bivše državne tajnice Hillary Clinton, a njen je “program” svima bio poznat.
Veliki plus za Donalda Trumpa je bio što mu nije bilo teško dokazati odnos troškova i slabe dobiti zbog sulude američke politike u proteklih nekoliko desetljeća, posebice u proteklih nekoliko godina kada su na svjetsku pozornicu stupili akteri poput Kine i Rusije. Istovremeno se sukobiti s ove dvije svjetske sile je skupo, neisplativo i gotovo nemoguće. Obama je to činio dva mandata, ali s određenim zadrškama i povlačenjima, posebice na Bliskom istoku.
Da je pobijedila, Hillary Clinton bi sigurno zaoštrila tu politiku, što je definitivno bio plus za Donalda Trumpa.
No, što danas čini američki predsjednik koji je obećavao ne propast Amerike, ali barem povlačenje u razumne granice i odustajanje od besmislenih intervencija i smjena režima po svijetu? Do usijanja je doveo odnose Rusijom i Kinom, vjerojatno će uskoro izaći iz nuklearnog sporazuma s Iranom, a proračun za Pentagon je najveći u povijesti, što znači da svijet doslovno gura u provaliju Trećeg svjetskog rata.
U stvari, ništa čudno. Sjetimo se kako je cijeli svijet dočekao izbor Baracka Obame, što su pozdravili čak i tadašnji iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad, Hugo Chavez i mnogi drugi od kojih se to nitko nije nadao.
Za razliku od Hillary Clinton Donald Trump je najavljivao politiku koja prije svega gleda na dobit i američko blagostanje, a tek na drugom mjestu na takozvanu “američku izuzetnost”. Ako je ova potonja skupa i ne daje veću dobit od uloženih sredstava, ona je za Trumpa kandidata predstavljala malo, gotovo ništa. Dakle, ipak je bilo pitanje hoće li u utrci za Bijelu kuću pobijediti Hillary Clinton, za koju postoje dokazi o njezinim bezobzirnim zločinima, ili će to biti Donald Trump koji listu svojih zločina tek treba ispisati?
Kad se sjetim Obaminih govora i dočeka milijun ljudi u Berlinu, govora bez neprobojnog stakla usred parka …….????? Ako je Trump i mislio, mislio je… Tko je danas u upravi od prvog tima? Nitko. Mattis i ????
Trupma su postavili globalisti sa ciljem dá u Americi napraví preformaciju Amerike 2.Sada je tu veliká borba globalista i americké drzavne elite, dali ce Trump uspijeti u svému tome své závisí od podrske Rusije-Putina kojí su dobili otvorena vrata od globalista dá cuvaju mír u svijetu.Sva ta dogadjanja oko Skripal,carina na zeljezo ima za cilj odpojiti rázně elite u americi i Británii od globálně moci i taj globální Sistem převesti do Kine.Velike su to igre kóje třeba razumjeti.
U konačnici izgleda da je i Trump, kao i Obama prije njega, popustio pod pritiskom “Deep state”.
No, postoji i druga mogućnost. Kao što sam već napisao pod člankom o savezu Kine i Rusije, Trump ne nastavlja uobičajenu politiku, već je eskalira do granica sukoba, proširujući svakim danom popis “neprijatelja”. Osim Rusije, Kine, Irana, DNRK tu su sad i Turska, Filipini, Meksiko, moguće uskoro i GCC i EU. No, ako sukoba ne bude, a o tome odlučuje prvenstveno predsjednik, onda će to dovesti do izolacije SAD. Možda ne baš onako kako je Trump želio, ali će to barem biti prvi korak, da izvuče SAD iz zagrljaja globalista i slobodnog tržišta, nakon kojeg se može posvetiti rješavanju unutarnjih problema.
Elem … ako smo ista do sada mogli shvatiti od “nase zapadne medjunarodne zajebancije drzava” (a pogotovo od USRA) … to je da im se vise nemoze verovati. Kako ono bese stara poslovica: ne veruj u ono sto kaze, vec u ono sto radi. Do pre 20-30 godina Iluminati, Bilderberzi i ko zna sve kakvih tajnih “drustava” su bili pod velom tajne u javnim medijima, a ta se slika sada promenila (poceli su da se reklamisu sa njihovim sastancima po svetu). Ko je od nas znao za t.z. “Deep state” do skoro? Zadnjih godinu-dve i to je vec javna tajna (cak ima i serijal na FOX canalu) o njima. Ono sto za nas obicni svet je ko stoji iza RUSIJE / KINE / INDIJE u svemu ovome? Imaju li i oni svoj paralelni “deep state” koji kao regulator njihove-geopolitike stoji u pozadini? Ako se setim pogotovo na situaciju Rusije pre… Čitaj više »
trump je ovim potezima pokazao da je veći američki domoljub od onih što su držali monopol na američko “domoljublje” tj. “duboke države”. netreba zaboraviti da su pojam domoljublja americi nametnuli ovi iz “duboke države” a to je mržnja prema rusiji i kini. trump je sada u odnosima na te države otišao korak dalje i došao do apsurda iako je i sam svjestan da je to štetno po samu ameriku. sada se može posvetiti američkim “domoljubima” iz “duboke države” i njihovim vazalima u europi i drugdje
Poštovani autore ovog teksta, da li si kad pomislio da to što pišeš nema nikakve veze sa realnošću i da svojim pisanjem dovodiš u zabludu čitaoce ovog portala?
“Što znači da svijet doslovno gura u provaliju Trećeg svjetskog rata”. G. Babićje izgleda zaboravio izjave H. Clinton (u predizbornoj kampanji) da ruske avione u Siriji treba rušiti. Drugim riječima 3. svj. rat bi počeo već poodavno da Trump nije pobijedio. Trump je ako ništa drugo odgodio veliku klaonicu, a možda postoje (iako vrlo male) šanse da se zahvaljujući njemu veliki sukob i izbjegne.
Svako malo se pojavi i ovdje tekst ili komentar koji je popio svu pamet youtubea gledanjem kakvog filmića o prijevari fiat novca.I onda eto pojmova tipa petrodolar. FED, tiskara dolara i sličnih. Ok, a kako je onda Kina došla do tolikih tisuća milijarda dolara? Kako je zahvaljujući tom sustavu uopće itko uspio, kako se ijedna država nalazi među bogatim (recimo Norveška, Švedska, Njemačka), ima li pravednosti u takvom novcu? I kako to da su korist od dolara kao takvog izvukle države poput Rusije i Kine? A ove pametne države tipa Hrvatska, Srbija, Zimbabve nisu? Dok su se Sjedinjene Države uživljavale u ulogu svjetskog policajca, prodavale naftu za dolare i trošile enormni novac na svoje ratove i vojne baze, usput štiteći vrijednost dolara, Rusiji i Kini je to odgovaralo. Imale su vremena i energije za obnovu svoje vojne industrije i svog gospodarstva.Mogli su se zayebavati sa svojim rubljama i juanima koliko… Čitaj više »
Drzave su proslost, jer vise ne predstavljaju realnost u kojoj zivimo. Narod i nacija su izmisljotine XIX stoljeca. One su nekada za pojedine dijelove svijeta bile dobre, ali danas ne predstavljaju bas nista. U Evropi su drzave kocnicari svakog progresa. Ovako isparcana mala Evropa sa mnogo drzava tesko da moze prezivjeti, pogotovo sada kada se centar svijeta premjesta van dometa bijelog covjeka, u Kinu, Japan itd. Danas je cijeli svijet jedno globalno selo. Vecina nas je u mogucnosti priustiti sebi putovanje na drugu stranu svijeta, svi mi mozemo kupovati online na bilo kojoj strani svijeta, lako komunicirati sa ljudima iz cijeloga svijeta, poslovati bilo gdje u svijetu. Ja licno stvarno ne bidim bit drzava u ovakvom konceptu kakav je sada. Je li mene definise drzava u kojoj ja zivim? Narod kojem pripadam? Jezik kojim govorim? Da, definise, ali to nisu stvari koje sam ja birao, to su stvari koje su… Čitaj više »