Američki predsednik Donald Tramp je još jednom kritikovao kinesku trgovinsku praksu, upozoravajući da bi se pregovori mogli zaoštriti. Izjava dolazi pre početka novog kruga trgovinskih pregovora između Pekinga i Vašingtona (Washington) koji će se održati u Šangaju.
Tramp je na svom Tviter nalogu upozorio da će, ako Kina sačeka nove izbore, a on bude reizabran za predsednika, novi trgovinski sporazum biti mnogo gori po Kinu.
“Kini ide veoma loše, najgora godina u poslednjih 27. Trebala je već sada početi kupovati naše poljoprivredne proizvode – nema znakova da to rade, to je problem sa Kinom. Od toga jednostavno nema ništa. Naša ekonomija je postala mnogo veća nego kineska u poslednje tri godine” napisao je Tramp.
Američki ministar finansija Stiven Mnučin (Steven Munchin) i trgovinski predstavnik Robert Latizer (Robert Lighthizer) sastaće se u sredu u Šangaju sa delegacijom koju će predvoditi kineski potpredsednik Liu He.
Peking je odbacio Trampove optužbe, insistirajući na tome da je Kina kupovala američke poljoprivredne proizvode. U nedelju je saopšteno da su milioni tona američke soje isporučeni Kini. Prema novinskoj agenciji Xinhua, kineske kompanije traže soju, pamuk, svinjetinu i sirak.
Kina se ranije složila da smanji svoj višemilionski trgovinski suficit sa SAD, kupovinom američke soje, prirodnog gasa i druge robe. Ovaj sporazum je opozvan nakon što je Tramp prošle godine počeo povećavati carine.
Dvije zemlje se nalaze u trgovinskom ratu od 2018. godine, kada je Vašington uveo 25% carine na kineske proizvode vredne 50 milijardi dolara. Na uvođenje ovih carina Peking je odgovorio kontra carinama u istom postotku na 5 000 proizvoda vrednosti 60 milijardi dolara.
Peking i Vašington su zaustavili rat carinskim stopama nakon razgovora čelnika dveju zemalja na marginama samita G20 koji je održan prošlog meseca.
5 komentara
Trgovački sporazum podrazumijeva pristanak obje strane tako da konačni sporazum između dvije strane možemo tek interpretirati kao bolji ili gori. Ako je na štetu jedne strane, a korist druge, to može biti ‘sporazum’ samo pod prisilom. Kina danas nije ona koja bi pristala na diktat i prisilu . Dođe li do sporazuma, onda će on biti takav u kojem će obje strane pronaći svoj interes.
Interes Kine je i dalje pumpati profite na izvozu u SAD. Interes SAD-a je smanjiti deficit u trgovačkoj razmjeni. Amerikanci mogu svoj cilj postići povećanjem izvoza ili smanjenjem uvoza, a i jedan i drugi način podrazumijevaju povećanje proizvodnje. Ne bilo kakve, nego kvalitetnije i cjenovno konkurentne robama koje kupuju danas u Kini. Teško to mogu postići bez nekog tehnološkog skoka. Vrijeme nije na američkoj strani. Dolarska supremacija i vojna nadmoć se ubrzano tope. S tim topljenjem ide i američko povlačenje s prostora koje danas vojno kontroliraju što u konačnici može biti idealno za same SAD.
Uopće filozofski pristup životu između Kine i SAD je dosta različit. Sustavi vrijednosti se razlikuju u bitnim detaljima. Kina još uvijek na prvo mjesto stavlja opće dobro. Kod njih je biti bogat u redu, ali ako si bogat moraš svoje bogatstvo koristiti prvenstveno u općem interesu, a nikako ga zloupotrebljavati. U međunarodnim odnosima Kina poštiva druge i njihove interese. Radna etika im je bez premca. Predsjednik im je doživotan itd.itd.itd. Jedan ili dva izborna ciklusa (pa i više) za Kinu uopće nisu odlučni. Kina razmišlja dugoročno i tako se i ponaša. Nema te sile (osim nuklearne katastrofe općeg tipa) koja može spriječiti Kinu u njenim namjerama. SAD se uopće ne snalazi u novim okolnostima. Gotovo je sa njihovim isključivim prvenstvom i zapravo trebaju da se što bolje pozicioniraju u novim odnosima multipolarnosti.
Ne samo da je američka ekonomija nadmašila kinesku, nego i Amerikanaca, od kada je Trump na vlasti, ima dvostruko više nego Kineza.
Lijepo od Trumpa da ih upozori da se mogu pripremiti.
Psi laju, karavane prolaze