Posjet ministra energetike Saudijske Arabije Khalida Al-Faliha pakistanskoj luci Gwadar, gdje je proveo inspekciju naftne rafinerije, sugerira da su Rijad i Islamabad sklopili konačni sporazum o saudijskoj rafineriji nafte u Pakistanu. U izvješćima se navodi da će Saudijska Arabija uložiti 10 milijardi dolara u projekt. Bez sumnje, ovo je važan događaj za regiju.
Tradicionalno blizak, gotovo bratski odnos između Saudijske Arabije i Pakistana, ulazi u novu dinamiku. Saudijska odluka može se uzeti kao znak povjerenja u pakistansko gospodarstvo i vodstvo premijera Imrana Khana. Ovome treba dodati i paket od 6 milijardi dolara s kojim je Saudijska Arabija prošle godine pomogla Pakistanu u prevladavanju trenutnih gospodarskih poteškoća.
Saudijski ministar Khalid Al-Falih izjavio je novinarima u Gwadaru: “Saudijska Arabija želi stabilizirati gospodarski razvoj Pakistana pokretanjem ove rafinerije i partnerstvom s Pakistanom u kineskom gospodarskom koridoru između Kine i Pakistana.”
Ova primjedba naglašava da je Saudijska Arabija otvoreno povezana s izgradnjom Kinesko-pakistanskog gospodarskog koridora (CPEC). Kina je pozdravila razvoj, ali zemlje koje se protive ovom projektu, poput Sjedinjenih Država i Indije, osjećat će se razočarano. S indijskog stajališta, saudijska investicija u Gwadaru postaje prekretnica za pakistanski lučki grad koji se bori za investicije i prestiž u regiji. Gwadar će se neizbježno uspoređivati s indijskim Chabaharom.
Indija ima još jedan razlog za bojazan, jer bi se rafinerijski projekt New Delhija u Ratnagiriju, opisan kao “najveći svjetski petrokemijski rafinerijski projekt”, mogao naći na udaru, između ostalog i zbog opasnosti od agitacije poljoprivrednika koji se protive otkupu njihova zemljišta.
Ako Saudi Aramco planira ulagati u sličan projekt u Gwadaru, hoće li taj grad u saudijskim prioritetima imati prednost nad indijskim planovima? To bi trebalo biti pitanje koje zabrinjava Indiju.
Saudijski ministar energetike je otkrio da će prijestolonasljednik Muhammad bin Salman posjetiti Pakistan u veljači i da bi tada trebao biti potpisan sporazum o projektu u Gwadaru. Naravno, to znači da Saudijska Arabija daje prednost odnosima s Pakistanom. No, ostaje činjenica da je Saudijska Arabija izložena ogromnom pritisku i mogućoj izolaciji nakon ubojstva Jamala Khashoggija. Tu je i mnogo neizvjesnosti o pouzdanosti Sjedinjenih Država kao saveznika i zaštitnika.
Rijad diversificira vanjske odnose i vidljivo je okretanje prema Aziji. Može se reći da je ekonomska osovina između Kine, Pakistana i Saudijske Arabije vrlo realna opcija.
Naravno, Iran će pratiti jačanje saudijsko-pakistanskog saveza sa sve većim oprezom. Saudijska prisutnost u pakistanskoj regiji na granici s Iranom, poput ove u Gwadaru, za Teheran ima sigurnosne implikacije. Iran se suočava s inozemnim terorizmom i Teheran ne može ne primijetiti da Imran Khan ne pokazuje interes za uzvraćanjem otvaranja, iako je to najavljivao po dolasku na vlast. Novi pakistanski premijer još uvijek mora posjetiti Iran.
Očekivanja u Teheranu su bila da će se Imran Khan, koji je kao oporbeni vođa često govorio o političkim idealima pravde i otpora, zbližiti s Iranom. No, čini se da je Imranu Khanu mnogo ugodnije u društvu krunskih prinčeva Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ukratko, Teheran je pogrešno procijenio Imrana Khana.
Ali prioriteti pakistanskog premijera su sasvim razumljivi. On želi da zaljevski šeici ulažu velika sredstva u pakistansko gospodarstvo. Imran Khan zna da su slogani ljevice bili korisni za tu svrhu ili kada je tražio vlast, ali danas mora biti odgovoran. Zašto bi se Pakistan opirao onima koji donose novac?
U intervjuu za Washington Post nije upotrijebio pola izraza kojima bi insinuirao da namjerava slijediti neoliberalnu ekonomsku politiku. Štoviše, u strateškom smislu i važnim implikacijama saudijskog spašavanja pakistanskog gospodarstva možda više neće ni biti potrebno da se Islamabad obrati Međunarodnom monetarnom fondu za pomoć. Prethodni pokazatelji su govorili da bi Pakistan mogao dobiti paket od 8 milijardi dolara, a najnoviji podaci govore da bi uz pomoć Saudijske Arabije, Kine i Ujedinjenih Arapskih Emirata Pakistan mogao izbjeći traženje pomoći MMF-a.
Sjedinjene Države su otvoreno zaprijetile da će svaka pomoć Međunarodnog monetarnog fonda biti predmet pažljivog razmatranja kineskog projekta CPEC. Ironično, ali ove su se prijetnje pokazale kontraproduktivnima i rezultat je da su u geopolitičkom smislu sposobnosti Washingtona da utječe na pakistansku politiku znatno smanjene, što znači da će za Sjedinjene Države smanjiti manevarske sposobnosti u susjednom Afganistanu.
U tim ce se zemljama uskoro pobunit narod! Izaci ce 150, mozda i 180 ljudi na ulice i za razliku od Francuske, njima ce uskocit u pomoc usa i nato, te ubit predsjednika i bar 5mil. civila…Nrednih 20tak godina ce se povlacit marinci polako iz tih zemalja…Sretno !!!
Bravo.
Idemo dalje, News Guard, Integrity Initiative, Tulsi Gabbard. Aaaaaajmoooooooo!!!!
Dali je teoretski moguce da zemlje izvoznice nafte prestanu izvozit sirovu naftu već gotov proizvod?
Pakistan bi, kada bi znao, a ne zna, mogao iskoristiti svoj geografski polozaj da bude spona i veza u regiji. Afganistan se moze zaboraviti kao raskrsnica puteva u regionu jer Amerikanci ciljano odrzavaju ratno stanje da Kina ne preuzme kontrolu nad Afganistanom. Kinu se na svakom koraku demonizira, ali je cinjenica da je Kina jedina koja povezuje regiju. Donedavno smo imali nekoliko nepocezanih cjelina koje su kocile regiju: Indija, Pakistan, Afganistan, nepovezana Kina, drzave centralne Azije i Iran. Kina je prvo povezala svoje zapadne provincije Xingqian i Tibet sa svojim istokom. Zatim se povezala sa Kazahstanom i Kirgistanom. Zatim je povezala Kazahstan, Uzbekistan i i Kirgistan. Zanim je inicrala i pomogla izgradnju zeljeznice Kazakhstan-Turkmenistan-Gorgan u Iranu, te se na ovaj nacin sama zeljeznicki povezala sa Iranom. Izgradila je naftne i plinske koridore iz Trkmenistana, Uzbekistana i Kazahstana do svoje teritorije. Tako je postala vecinski investitor u centralnoj Aziji. Zatim je… Čitaj više »
Pitanje nije samo retoričko – bi li se Saudijska Arabija, Iran i ostale zemlje proizvođači nafte ikad razvili da nije bilo pozitivne uloge Zapada? Od tehnologije do stvaranja potrošača goriva? Možda bi, ali puno sporije. Jedna od tih zemalja koje SAD-u duguju svoje ovakvo postojanje i kapital s kojim raspolažu jest Saudijska Arabija. Kako to obično biva, onaj kojem pomažeš, kad se malo opernati, dođe k sebi, postane sit, često ima sklonost zaboraviti otkud je i kako došao. Krunski saudijski princ je sa svojim prvim potezima pokazao da na Saudijsku Arabiju gleda kao na moćnu silu koja može i treba po svijetu širiti vehabizam i svoj utjecaj, ali i zaradu. Dolari kojih su prepuni su američki. SAD koji je desetljećima bio tvornica novca za SAD i za ostatak svijeta, omamljen mitom o vlastitoj veličini je zanemario da se u konačnici ipak od proizvodnje i proizvoda živi, a ne od financijskih… Čitaj više »
A nikad se nece osvobodit svog mentaliteta iz 14stol.
..pa nama ne trebaju rafinerije, brodogradilišta, tvornice i bolnice nego spomenici, crkve, kockarnice i kladionice.
Tko vam radi ovaj očajni fotošop (naslovna fotografija).
Čemu uopće takvo editiranje fotografije?!
E Saudiska Arabija je znatno bolja od MMF