Brexit otvara Irske stare rane, a anti-britanski osjećaji su se vratili

Antibritanski osjećaji u Irskoj nikada nisu potpuno nestali, ali u dvadeset godina od mirovnog procesa i potpisivanja Sporazuma Velikog petka ti su osjećaji potonuli toliko nisko da su bili gotovo zanemarivi. Onda na scenu dolazi Brexit.

Odluka Velike Britanije da napusti Europsku uniju i nastavi dalje sama, otvorila je ono što se može prikazati kao novi val anti-britanskih osjećaja na irskom otoku. Čini se kako se anti-irski osjećaj povećava i u Britaniji. Brexitova dilema kojom su Irci neraskidivo isprepleteni već tri godine dominira britanskom (i u manjoj mjeri irskom) nacionalnom psihom.

Nema pravih brojeva koji statistički govore o porastu animoziteta između stanovnika ovih otoka, ali to je vrsta stvari koju možete vidjeti i osjetiti u društvu; na naslovnicama i u svakodnevnim interakcijama. Ako je rana dovoljno duboka, nije joj potrebno puno da se ponovo otvori.

Dosta Britanaca na Irsku gleda kao na postkolonijalne laktaše koji bi trebali znati svoje mjesto. Zapravo, Irska bi trebala “znati svoje mjesto”, navodno su bile točne riječi koje je upotrijebio jedan anonimni Tory, a koje je BBC prošle godine citirao – komentar koji je pogodio Irske građane.

S druge strane, mnogi Irci Britaniju gledaju kao na nekadašnjeg kolonizatora, koji brzo pribjegne maltretiranju kako bi dobili ono što žele (ili trenutni kolonizator, ovisno o nacionalističkom okruženju u šest županija).

Irish Times nedavno je pitao irske prognanike koji žive u Britaniji, jesu li primijetili porast anti-irskih osjećaja. Dok su neki rekli ne, mnogi su primijetili poteškoće. Jedna žena, koja je odlučila preseliti se ponovno u Irsku, rekla je za novine da se osjeća kao da je bila „u kasnim 80-ima“ kada je u Britaniji zlostavljana zbog toga što je Irkinja.

Ove anegdote nisu iznenađujuće, jer se događaju u vrijeme kada se kroz stranice britanskih desničarskih medija vuče anti-irski osjećaj, a teme Brexita guraju svakojake ahistorijske priče u središte pozornosti.

Kad je saborski Toryev zastupnik, Priti Patel, razmišljao o korištenju spektara nestašice hrane u Irskoj kao utjecaj kojim bi prisilio Dublin na to da se prepusti problemu zaostatka, to je stvorilo svojevrsni uspavani irski bijes. Twitter je danima zasipan komentarima o Velikoj gladi 1840-ih.

Stvari su se samo pogoršale kada je bivši i ozloglašeni državni tajnik Sjeverne Irske tvrdio kako ubojstva irskih katolika, koje su počinili britanski vojnici tijekom Sjevernoirskog sukoba, nisu “zločini.”

Prije toga, David Davis spominjao je “unutrašnju granicu” s “južnom Irskom” – što podrazumijevalo kako republika nekako pripada Londonu.

Još jedna situacija koja je uznemirila Irce bila je s Ann Widdecombe, europarlamentarka stranke Brexit, koja je imala hrabrosti usporediti izlazak Britanije iz EU s “potlačenim” narodima i “robovima” koji se dižu protiv svojih gospodara i kolonizatora.

Komentari irskih političara poprimili su iznenađujuće oštar ton kao odgovor na sve to. Zamjenik premijera Simon Coveney ovog je tjedna upozorio kako Irsku neće „upotrebljavati“ niti omeđivati “crvenim linijama” niti jedan britanski premijer.

U zamišljenoj verziji događaja naš odnos s Britanijom ozdravio je dubokom pomirbom i istinskim razumijevanjem naše zajedničke traumatične povijesti. Prava verzija je nešto drugačija: s vremenom i s nekoliko grandioznih gesta, u osnovi smo odlučili pomesti prošlost pod tepih.

Brexit je ponovo povukao taj tepih.

Ništa od ovoga nikako ne upućuje na to da se svi Britanci tako osjećaju prema Irskoj ili nemaju razumijevanja za prošlost. Također ne treba pretpostaviti kako mnogi u Irskoj ne razumiju neke od legitimnih pritužbi koje su Britanci imali s Bruxellesom, što je pridonijelo njihovoj odluci o izlasku iz EU.

Ali Brexit je nesumnjivo nanio štetu britansko-irskim odnosima.