fbpx

Nemoguće je uspoređivati “Marshallov plan” i kineski “Novi put svile”

Teretna brodska luka

Iako se u početku kineska inicijativa pokušavala prikazati kao kineska verzija “Marshallovog plana”, ovu je tezu sve teže argumentirati i nemoguće ju je dokazati. Naime, “Marshallov plana” jest bio projekt ekonomske pomoći koju su Sjedinjene Američke Države na kraju Drugog svjetskog rata dale tada zapadnoj Europi kako bi je ekonomski podigli, ali se tim planom istovremeno suprotstavljalo mogućem jačanju ljevice i komunista, kao što je kasnije potvrđeno u “Izvješću Clifford-Elsey”.

Sad su tada u Europi bile suočene s jakim i dobro organiziranim komunističkim strankama i moskovskom strategijom usmjerenom na infiltriranje i osvajanje moći unutar europskih prijestolnica. Američki odgovor je u okviru “Marshallov plana” predviđao i “stvaranje snažne ovisnosti ugroženih zemalja o Sjedinjenim Američkim Državama”. Za konsolidaciju zapadnog bloka nije bilo drugog rješenja, osim kroz program ekonomske pomoći.

Iako uživa veliku podršku u zapadnim medijima, paradoks je da je Kina bila ta koja je prva progovorila o “kineskom Marshallovom planu”. Poznati ekonomist Xu Shanda, član Konzultativne konferencije kineskog naroda, koja se zbog globalne krize 2009. godine borila s usporavanjem kineskog izvoza, pokrenuo je ideju “kineskog Marshallovog plana”, što je trebao biti odgovor na probleme u masovnim domaćim i inozemnim investicijskim planovima koje je kroz Fonda za međunarodnu pomoć provodila kineska vlada. Suradnja se temeljila na tome da je kineska vlada bila odgovorna za izdavanje zajmova, davanje državnih zajmova za pomoć domaćim tvrtkama s viškom proizvodnog viška kako bi postale globalne i koordinaciju napora za internacionalizaciju juana kao sredstva plaćanja. Sve ove točke su bile prihvaćene i provodile su se u praksi.

Radnica u Kini

FOTO: Radnica u Kini

Bez obzira na neke sličnosti, danas ne možemo ne govoriti o očitom razlikama između “Marshallovog plana” i infrastrukturne inicijative nastale u kontekstu poslijeratnog uništenja, koji je imao ograničen geografski opseg i jasno definirane granice i pravila. Stvoreno je čak i ad hoc državno tijelo za provjeru situaciju.

Svi ovi aspekti se ne pojavljuju u kineskom projektu, za kojeg je čak teško procijeniti ukupnu procjenu troškova, jer se govori o predviđanjima u rasponu od 1000 do 8000 milijardi dolara, ovisno o roku o kojem želimo govoriti.

Prema današnjoj vrijednosti, “Marshallov plan” Washingtona je bio sveobuhvatan, ali je Ameriku koštao “samo” 135 milijardi dolara.

Međutim, osim pukog ekonomskog izračuna i arhitekture koja razlikuje ova dva projekta, razlika je u političkim ciljevima i filozofiji koja je podržavala “Marshallov plan”, jer je čak 75% iznosa dodijeljeno dobilo samo četiri zemlje, koje su odmah postale članice NATO pakta. Tri četvrtine ukupne američke pomoći poslije Drugog svjetskog rata su dobile Velika Britanija, Francuska, Zapadna Njemačka i Nizozemska.

Osim toga, inicijativa Washingtona se također predstavila kao oblik ucjene protiv Sovjetskog Saveza i zemalja socijalističkog bloka. Njima je poručeno da ako žele dobiti kapital, tehnologiju i sudjelovati u trgovinskim razmjenama, moraju otvoriti svoje ekonomije zapadnim investitorima, njihova tržišta moraju biti otvorena za zapadne proizvode, a njihovim štednim knjižicama bi upravljale zapadne banke.

U stvari, za “protuuslugu” su zemlje bivšeg socijalističkog tabora morale prihvatiti ekonomsku i medijsku penetraciju zemalja koje su se pripremale za stvaranje NATO pakta.

Dakle, “Marshallov plan” je formalno bio ekonomska intervencija, ali je s drugim programima na drugim područjima transatlantskih odnosa pomogao u stvaranju atlantske transverzale i američka elita je njime učvrstila hegemoniju u Europi.

Američki povjesničar James Peck sa Sveučilišta u New Yorku kaže kako, za razliku od “Marshallovog plana”, koji je bio politički usmjeren da u Europi potkopa sve vrste oporbenih skupina i za borbu protiv komunizma, inicijativa “Novi put svile” nema političke ciljeve i uglavnom je usmjerena na stvaranje odnosa s drugim kulturama, političkih i ekonomskih, bez potrebe da se drugi narodi i zemlje usklade s kineskim standardima i metodama.

To nije teško prepoznati, jer je su u kinesku inicijativu “Jedan pojas – Jedan put” pozvane različite zemlje, bez obzira na njihov politički ili ekonomski sustav, a mnoge su dio raznih regionalnih ili vojnih saveza i organizacija. Poziv je upućen zemljama različitog stupnja gospodarskog i tehnološkog razvoja. Pozvane su zemlje od Velike Britanije do Nepala i od Etiopije do Burme.

Peking je kao uvjet za pristupanje projektu odbacio nametanje političkog i ekonomskog modela i preferira da se kroz suradnju i dijalog između različitih zemalja ne vratimo u ozračje Hladnog rata. Nažalost, za geopolitičke suparnike Kine se to ne može reći, ali to nikako ne znači da projekt neće biti dovršen, iako nitko ne zna u kojoj mjeri i kada.

Xi Jinping - pismo Tomislavu Nikoliću

FOTO: Xi Jinping

Ova ključna razlika je jasna i onima koji se bave izgradnjom gospodarskih mostova s Pekingom. Među njima su i europski stručnjaci radne skupine “Easternational”, koja promovira projekt i ima za cilj promicati ekonomsku integraciju između Europe i Azije.

“Kina je u posljednjih deset godina daleko od zemlje koja je ranije bila jedna od zemalja koje su imale najviše stranih ulaganja i jedna od glavnih izvoznika kapitala. Sada je proces otvaranja prema van glavni politički cilj i predsjednik Xi Jinping želi da ovaj projekt bude njegova ostavština svijetu. Ali mi ne govorimo o novom “Marshallovom planu”, iako inicijativa “Jedan pojas – Jedan put” dijelom ima i geopolitičke ciljeve. Poslije Drugog svjetskog rata se radilo o specifičnim intervencijama u uvjetima poslijeratne Europe, ali ovdje su u pitanju u dugoročni planovi kojim je cilj stvoriti makrokontinent zvan Euroazija, odakle će u budućnosti dolaziti gospodarski rast. Kinezi su rekli kako žele poboljšati povezanost tog područja s infrastrukturnim projektima, lukama, željeznicama, logističkim parkovima, postojećih i novim rutama za utovar, dok će istovremeno ulagati u nove tehnologije i energetski sektor, što će omogućiti razvoj svim zemljama koje su smještene duž putova uključenih u kineski projekt”, tvrde u europskoj radnoj skupini “Easternational”.

Dakle, od najave inicijative do danas, iako je greškom takvo razmišljanje došlo upravo iz Kine koja je govorila “kineskom Marshallovom planu”, karakteristika projekta “Jedan pojas – Jedan put” je da Peking ni od jedne zemlje ne traži da mijenja svoje političko uređenje, ekonomski sustav ili da se odriče svojih vrijednosti. Uostalom, to bi bilo i kontraproduktivno, jer bi se među lokalnim stanovništvom počeo buditi otpor prema novom hegemonu. Hoće li Kina u određenom trenutku to i postati, teško je reći. Većina povjesničara podsjeća kako u tisuće godina postojanja Kineskog Carstva nije zabilježen nasilni izvoz “kineskih vrijednosti” i da to nikada nije bila odlika kineskih vladara. Vjerojatno se u to smislu malo toga promijenilo, ali nema sumnje da će ova inicijativa Kini dugoročno osigurati status svjetske ekonomske sile.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
19 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Jedno u nizu ideologijskih uvjeravanja publike. Zamisite, amerikanci su dali samo 13 milijarda, a Kinezi će dati do 1000 milijarda dolara!?! Samo što je autor odlučio prešutjeti da su SAD te godine imale BDP od 258 milijarda dolalra, a danas oko 18 500 milijarda. Kineski BDP danas je oko 11,700 milijarda pa je 1000 milijarda manje od 10% njihovog bdp-a.
Amerikanci su ucjenjivali zemlje primateljice pomoći, a Kina će valjda bespovratno dijeliti te svoje milijarde (a istina je da su Amerikanci bespovratno dijelili,a Kinezi kreditiraju).
Usput se prešućuje da su polovicu Europe okupirali Rusi i nametali svoje protuljudske ideologije u najgrozomornijem eksperimentu nad ljudskim rodom u povijesti. Valjda, da bi bili dobri po ideologijskim kriterijima su Amerikanci trebali potpomagati i Rusku polovicu Europe, a da zauzvrat ne dobiju niti jednak pristup tržištima ili sirovinama??
Kinezi se ponašaju hegemonistički i upravo po američkom modelu stvaraju o sebi ovisnu drugu polovicu svijeta.Ruse, Afriku su već pregazili, sad još da to učine s Europom i i gotova priča.

Ivo Lola
Gost
Ivo Lola
2 godine prije

Džaba se trudiš i gubiš vrijeme pišući, tebe nitko na ovom portalu ne uzima za ozbiljno jer non-stop iznosiš lažne podatke, što je lako provljerljivo i dokazivo.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Hajde druže Lola, reci koji je izneseni podatak netočan pa da šira publika ima priliku zaključiti. I otkad si ti glasnogovrnik portala i svih komentatora? Sve Skojevci,a ti sekretar?

lima
Gost
lima
2 godine prije

Ivo Lola sekretar

Sinisa
Gost
Sinisa
2 godine prije

Sine a koliko je vrijedio dolar onomad.

Koča Popović
Gost
Koča Popović
2 godine prije

Son of Alerik, ne trebas se toliko truditi. Tvoje pisanje jasno govori da simpatiziras nacizam. Socijalizam nazivas najgrozomornijim eksperimentom u povijesti, izvrces cinjenice. SAD je pomagao onim zemljama koje bi pristale na njihov uvjet mrznje prema slavenskim prostorima i Rusiji kao najvecem vlasniku resursa. Tako je Poljska profitirala na svojoj mrznji prema Rusiji devedesetih godina, a Njemacka pedesetih. Ili mozda sve pripisujes nacistickoj teoriji arijevske izuzetnosti. Kako ti se onda uklapaju u tu pricu Poljaci? Zasto naprosto ne ides na Dnevno, tamo ces imati publiku za svoje nakaradne ideje.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Nitko nikomu ne brani da piše gluposti pa tako ni da druge kvalificira kao simpatizere nacizma. Kad se već kitiš imenom druga revolucionara, budi dovoljno pošten pa priznaj koliko novca, koliko milijarda dolara su Amerikanci nepovratno dali Jugoslaviji. je li to bila mržnja prema slavenskim prostorima? I reci koliko je Staljin Slavena pobio u svojoj vladavini.

lima
Gost
lima
2 godine prije

Neprijatelja je najbolje neutralizirati novcem. Oružjem je druga i puno lošija opcija.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Nisi ni pročitao. Pretvorenih u današnju svotu bi bilo 135 milijardi

lima
Gost
lima
2 godine prije

Ni 135 milijardi nije tako puno, sobzirom na cilj, koji je ostvaren.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Nije ništa, a ne da nije puno……

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Socijalističkoj klateži nijedna suma nije dovoljna kad im se daje, a upitaš li njih imaju li što dati, reći će da nemaju ni za sebe.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Dobijam utisak kao da se ne shvata suština Maršalovog plana – nije sam kredit od presudne važnosti, bitno je apsorbovanje robe koja se proizvodi zahvaljujući tom kreditu. Tek tada je krug zatvoren.
Mogla je Nemačka da zatvori taj krug na nivou svoje države ali nema šanse da bi napredovala brzinom kojom je napredovala. SAD je pomogla Evropi tako što je omogućila slobodnu razmenu roba, tehnologija i kapitala bez ucena u onoj meri u kojoj to radi danas. I sve to isključivo zahvaljujući ideološkom ratu.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Apsolutno pogešno, jer je Marshalov plan bio uvući zapadnu Europu u svoju geopolitičku orbitu, ekonomski faktor je bio sekundaran. Znaš li da su na izborima u Italiji, upravo zbog toga, Talijani na prvim izborima, kad su uspostavili republiku, za dlaku izbrali Togliatija i komuniste, tvrdolinijaše, ali se De Gasperi , demokršćani,razmetao američkom pomoći i dobi izbore. Takvih je u Europi bilo napretek i jedina je svrha bila ukloniti na brzinu akutnu prijetnjju, a onda su se polako stari komunisti “preodgojili” u atlantističke socijaldemokrate. Ucjena je bila : Pomoć je tu, ali……? NATO i nikakvi komunisti u vladama. Daj malo bolje s tom poviješću, pobogu. Bez uvrede.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

@ Laki Topalović
Ja sam pisao o nijansama ekonomskog momenta Maršalovog plana i na kraju završio da je u svemu bio presudan ideološki rat – isto što i ti tvrdiš.

Zar je moguće da ovako ocenjuješ komentar na osnovu pročitane prve rečenice?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Osobno mislim da je to bila povijesna ucjena, a danas sve ide lako, jer smo već okupirano, kad smo tada kapitulirali. Možda YU ne, ali se “greška” popravila 90.

bbbb
Gost
bbbb
2 godine prije

Od onih koji su organizirali drugi bobrok rat i koji su razrušili jevvropljane i kasnije kolosalno kamatarili iste može se samo očekivati sodoma i gomora. Ovi današnji kinezi iako stvoreni od iste klike su majka Tereza za stvorovu djecu.

Ive
Gost
Ive
2 godine prije

Amerikenjci nisu poklonili niti jednu cackalicu pomoci, sve su naplatili sa kamatama, Britanci su zadnju ratu pomoci iz WWII platilo pocetkom devedesetih godina proslog stoljeca. Ako su naplatili najvjernijim saveznicima, zar su drugima poklonili?

Глобалистички пут свиле
Gost
Глобалистички пут свиле
2 godine prije

POVEZANE VIJESTI

Izbornik