Nije tajna da su nakon jačanja položaja Rusije u Siriji dvije prijestolnice, Moskva i Ankara, pokrenule proces uspostavljanja odnosa. Proteklih godina je Rusija vješto igrala na pogreške Washingtona, pretvarajući vojne pobjede u jačanje geopolitičkog utjecaja, a do 2018. je uspješno obnovila veze na mnogim frontovima. Erdogan i Vladimir Putin nisu slučajno tijekom protekle godine održali gotovo 20 telefonskih razgovora.
Krajem studenog je završena izgradnja plinovoda Turski tok, a sirijski proces postupno prelazi u političku fazu. Unatoč američkoj prisutnosti u regiji, sve sugerira da iranski, turski i ruski blok donose sve ključne odluke.
Najava američkog povlačenja iz Sirije je uzrokovana upravo ovim uspjehom Damaska i Moskve, kao i nedostatkom mogućnosti da se išta više otme. Međutim, Amerikanci po prirodi ne mogu otići pristojno, pa su napokon odlučili zalupiti vratima.
Iz tog razloga je povlačenje američkog kontingenta popraćeno svim mogućim pokušajima da se pokvari suradnja između Turske i Rusije. U tu svrhu se Turke otvoreno poziva na aktivna neprijateljstva protiv kurdskih snaga, za invaziju “ruske” Sirije i na prekid odnosa s Rusijom.
Na razini službene retorike, sve je rečeno suprotno, ali Tursku se zapravo guralo upravo u to. Zeleno svjetlo za ranije otkazanu prodaju američkih sustava Patriot Ankari je također imalo svrhu da se prekine suradnja između Ankare i Moskve i omete sporazum o isporuci ruskih sustava S-400 turskoj vojsci. Drugim riječima, Amerikanci su učinili sve kako bi sirijsko pitanje, koje je u središtu tursko-ruske interakcije, ponovno postalo izvor neslaganja između Turske i Rusije.
Ima li razloga za zabrinutost?
S jedne strane, da. Moskva nastoji što prije osigurati početak političkog procesa u Siriji, što znači da će prije ili kasnije biti prisiljena pokrenuti pitanje uklanjanja turske vojne nazočnosti u Siriji. Međutim, jedan aspekt ovog potencijalnog problema je upravo kakav odnos će Rusija do tog trenutka graditi s Kurdima. Kakvu će ulogu kasnije imati te snage na sirijskom teritoriju i kako će se nositi s tom situacijom susjedna Turska.
S druge strane, odluka Sjedinjenih Država da napuste Siriju također pogađa Ankaru, jer sada Erdogan neće moći igrati na američku kartu s istim utjecajem.
Što se tiče posla sa sustavima S-400, Rusija se u njemu potpuno osigurala. Prema tom ugovoru, Ankara je već platila Rusiji potrebni avans, a ako otkaže nabavu, prema ugovoru će morati platiti i veliku kaznu.
Prošlog tjedna je američko izaslanstvo ponovno posjetilo Tursku i posljednji put pokušalo uvjeriti Ankaru da odustane od kupnje ruskog sustava S-400. Međutim, Erdogan se nije složio s prijedlogom. S tehničkog stajališta, ruski sustavi S-400 su najbolji na svijetu, a Tursku će koštati tri puta jeftinije od američkog konkurenta, sve zahvaljujući sankcijama, diversifikaciji uvoza i devalvaciji rublje.
Amerikanci Turskoj nude manje projektila u mnogo skupljim i nesavršenim sustavima, unatoč činjenici da je Ankara, prema ugovoru s Rusijom, odmah dobiva četiri bataljuna S-400, dakle 48 bacača, po puno nižoj cijeni.
Želja Turske da sjedi na dvije stolice je sasvim razumljiva. Međutim, činjenica je da Turska, zahvaljujući glupoj američkoj politici u regiji, previše dobro razumije što SAD imaju u vidu. Od Turske se očekuje da provodi antirusku politiku, što zbog proboja Rusije na Bliskom istoku Turcima samo može donijeti hrpu nepotrebnih problema.
Ankara ima svoje nacionalne interese, a to su stvaranje mirnih i sigurnih zona u Siriji za milijune izbjeglica koje su sada u Turskoj njom, prestanak aktivnosti sirijskih Kurda naoružanih američkim oružjem, isključenje stvaranja kurdske države ili autonomije na njezinim granicama, a samo joj Rusija sve to može dati, a ne Sjedinjene Države.
Amerika je kaotična, dok Rusija gradi svijet u kojem će imati svoje mjesto, ne samo u Euroaziji, već i područjima od zajedničkog interesa s Turskom. Surađujući s Moskvom, Ankara ima mnogo veće mogućnosti nego što bi ih mogla imati u vazalskom odnosu sa Sjedinjenim Državama. Svijet se mijenja i Rusija ima važno mjesto u njemu.
Nadzorom uvesti razdor!
Vladimir Nazor
usa nije dovoljno platila pa erdy diže cijenu
preneseno:
“Eksplozija u centru Pariza”
moskva ima svoju viziju koju ponudi suradnicima. na njima je da uzmu ili ostave I ništa nije pod moranje. rusija je prva među jednakim za razliku od arogantnih “izuzetnih” koji svoju shizofreniju kontinuirano izvoze u svijet
USA se busa u prsa al se boji Rusa
Čini mi se igi da precenjuješ veru Rusije u Tursku. Uostalom, nećemo čekati dugo – “sirijsko rešenje” će da pokaže sve.
Toliko puta se pričalo o kupovini S 400 a niko nije postavio pitanje protiv koga Turci planiraju da ga upotrebe – protiv ruske avijacije i njenih saveznika ne može…
Jesteli zaboravili,kad su turci skinili ruski avijon.Poslje rusi turcima pokazuju dokaze o financiranju isila.Druge dokaze o vojnom pucu.Na jednom oni najveci prijatelji.Cak i vulin pjeva turske pjesme.Karta od velike srbije i isila jos uvjek stoji.
Turska je moderna Jugoslavija samo u malo boljem i jačem položaju.Prema tome….
Turskoj SAD može koristiti jedino kao moneta za potkusurivanje sa Rusijom.Niti meni ne bi bilo logično,iako ne i nemoguće da Turska ostane uski saveznik SAD.Nedavno se pričalo da se sprema izručenje Fetulaha Gulena,što ispada da je jo jedna podvala.
Igi,
pravi si Nostradamus. Samo nemoj da te baba Vanga tuži za krađu autorskih prava.
Ne kontam…zar je Turska Rusiji saveznik!??