Prošlog vikenda je četvrti i peti konvoj islamističkih militanata napustio grad Rastan i područje takozvane “Rastanske enklave” u pokrajini Homs u Siriji. Dva dana za redom su velike kolone autobusa, svaka sa 70 vozila, prebacile na sjever Sirije tisuće militanata i članova njihovih obitelji.
Oklopna vozila i teška oružja su militanti predali predstavnicima sirijske vojske, ali su uništili skladišta streljiva i eksploziva. U subotu i nedjelju je uočeno nekoliko velikih požara i detonacija streljiva u skladištima islamističkih militanata u blizini grada Rastana.
Evakuacija onih koji žele napustiti “Rastansku enklavu” bit će dovršena u narednih dana. Nakon toga će se pokrenuti ofenziva sirijske vojske kako bi se uklonile skupine islamističke koalicije Hayat Tahrir Al-Sham predvođene Al-Nusra Frontom, koja se odlučila boriti do kraja.
U međuvremenu je ruska vojna policija počela patrolirati južnim predgrađima Damaska, istočno od Yarmuka u kojem sirijske snage i saveznici vode žestoke ulične borbe protiv terorista “Islamske države”.
U istočnom dijelu bivše enklave južno od Damaska su se razne islamističke skupine i jedinice takozvane “Slobodne sirijske vojske” povukle iz tog područja i trenutno je u rukama ruske vojne policije.
Ruski vojni policajci osiguravaju zakon i red u područjima Beit Sham, Sidi Miqdad, Babbila i Yalda. Na svim glavnim ulicama su pješačke i motorizirane ophodnje, kao i nadzorni punktovi. Jedinice ruske vojne policije su na dužnosti 24 sata dnevno i uspostavljen je dobar kontakt sa stanovništvom. Prema nedavno sklopljenom i provedenom sporazumu, tijekom osam dana početkom ovog mjeseca je iz južnih četvrti Damaska evakuirano više od 3200 militanata i više od 5000 članova njihovih obitelji.
Pod kontrolom terorista “Islamske države” je ostao mali dio teritorija u kampu Yarmuk, gdje sirijske snage provode posebnu operaciju za uništavanje ekstremista. U travnju je oslobođena periferija Damaska Istočna Gouta i cijela regija Istočnog Qalamouna, sjeverno od glavnoga grada.
Nakon što završi kampanja u Yarmuku i unište se posljednje skupine terorista koje se odbijaju predati u “Rastanskoj enklavi” između Homsa i Hame, može se reći da su vladine snage uspjele eliminirati sve terorističke enklave koje su ranije vezale desetine tisuća vojnika i veliki broj jedinica teške ratne opreme. Iako se može reći da je vojni dio kampanje završio i vladine snage se mogu usredotočiti na druge zadaće, nije sve tako jednostavno kako se čini na prvi pogled.
VIDEO – Ruska vojna policija u područjima južno od Damaska
Naime, sirijske službe i Ruski centar za pomirenje nemaju isti stav o jednom važnom problemu. Nakon što su islamistički militanti napustili sva navedena područja, ona su pod kontrolom ruske vojne policije, ali postoje naselja i koja još nije ušla sirijska vojska.
Rusija preferira miran i postepen pristup lokalnom stanovništvu i da se svima omogući ostanak u njihovim domovima. Međutim, nakon sedam godina rata, među lokalnim stanovništvom i među pripadnicima sirijske vojske ima gubitaka i pojedinci još nisu spremni gledati se oči u oči i živjeti pod punom upravom vlasti iz Damaska.
Ovaj se problem hitno mora riješiti, inače će se zemlja suočiti s novom krizom. U Siriji je proces predaje terorističkih enklava s odlaskom militanata i njihovih obitelji u Idlib gotov. Sada je na redu Rastan i sve su odvija prilično rutinski i prema dobro utvrđenoj shemi. Islamistički militanti se cjenkaju do kraja, kako bi osigurali što povoljnije uvjete za evakuaciju u “teroristički rezervat”. Svi su zapravo spremni otići i na njih se ne vrši ozbiljan vojni pritisak.
Situacija je drugačija samo u bivšem palestinskom izbjegličkom kampu Yarmuk, gdje ne postoji mogućnost pregovora i ISIL će se boriti do posljednjeg militanata.
“Umjerenije islamističke skupine”, nazovimo ih tako, iz istočnog dijela enklave su razmijenjeni za stanovništvo dva glavna šiitska naselja na sjeveru zemlje, Foua i Kafraya, gdje su ljudi živjeli u punom okruženju četiri godine, branili se vlastitom milicijom i nisu imali veze s vladinim snagama i Damaskom. Jedina pomoć im je stizala “zračnim mostom”.
No, kako to biva u većini sličnih ratnih situacija, tijekom godina izolacije su počeli živjeti posebnim načinom života, a nužda ih je potakla i na krijumčarenje i kontakte s neprijateljskim islamističkim skupinama, tako da su evakuirani bez značajnih gubitaka i poteškoća.
Aktualna situacija otvara temu o kojoj se radije šuti. Činjenica je procese pregovora oko predaje onih koji su spremni otići u Idlib i koji još nisu spremni na mirno rješenje uglavnom vode ruski pregovarači. Takav je pristup stvorio situaciju da lokalno stanovništvo koje ostaje insistira na tome da zaštitu naselja nakon povlačenja militanata preuzme isključivo ruska vojna policija, koju većinom čine odabrani časnici i vojnici porijeklom muslimani suniti iz Čečenije, Dagestana i drugih ruskih republika i jedinice Ramzana Kadirova među kojima je većina muslimanskih sunita, ali vjernika koji poznaju običaje i religijske prakse i Kur’an. Za sada mnogi lokalni stanovnici ne žele vidjeti pripadnike sirijske vojske ili tajnih službi.
Na primjer, na području Istočne Goute i južno od Damaska, a prethodno u nekoliko naselja Homsa i Hame, upravu su stvorila tijela izabrana od strane lokalne zajednice, iako uz podršku sirijskog civilnog guvernera.
Sirijska vojska, a posebno kontraobavještajne i paravojne jedinice, nije ušla u ta naselja. Ovlasti civilnih guvernera koje je imenovao Damask se uglavnom svode na raspodjelu humanitarne pomoći, čak i tada pod kontrolom ruske vojske, tako da se nitko ne buni.
Drugim riječima, pomirenje enklava i njihovo pridržavanje programa demilitarizacije za sada nije dovelo do obnove vlast Damaska nad teritorijima koja su napustili teroristi. Stanovništvo tih gradova je jednostavno izolirano od vanjskog svijeta, a granica su kontrolni punktovi ruske vojne policije. Oni dragovoljno prihvaćaju humanitarnu pomoć i žive u nekakvom režimu svoje “samouprave”.
Isprva je to bilo objašnjeno strahom od mitske Assadove tajne policije “Shabiha”, kako su na zvane posebne jedinice koje su ranije bile vrlo oštre u čišćenju oslobođenih naselja.
No, tijekom oslobođenja istočnog Aleppa je ruska vojna policija prestala s tom praksom, čime je pokušala zadobiti povjerenje lokalnog stanovništva, ali i vratiti povjerenje stanovnika u sirijsku vojsku. Međutim, postoje mjesta gdje im to nije pošlo za rukom.
Čak i za vrijeme bitke za Aleppo se govorilo da provjera i filtriranje lokalnog stanovništva nije provedena nad svima, a na nekim mjestima su stanovnike čak prestali pitati dokumente. One koji su odlučili ostati u istočnom Aleppu s nije pitalo “što su radili posljednjih pet godina”.
No, tako je svatko mogao reći da je izgubio dokument ili navesti bilo koje ime. Odmah mu je izdana nova osobna iskaznica s ruskom potvrdom i time su ljudi mogli primati obroke i drugu pomoć. To jest, bilo je dovoljno da bivši teroristi malo skrate bradu i postanu nesretne izbjeglice.
Potreba da se hitno svi prehrane i zbrinu je dovela da slabljenja protuobavještajnog sustava. Kako je bilo “spavačkih terorističkih ćelija”, bilo je nekoliko terorističkih djela i sabotaža u pozadini fronte.
Prema nekim tvrdnjama je u redovima protuobavještajne službe raslo nezadovoljstvo. Nisu djelovali na “prvoj liniji” i počeli su gubiti političku težinu u sirijskoj vladi, što je dodatno pogoršalo natjecanje među raznim frakcijama u Damasku. S političkog stajališta je ovo vrlo neugodna situacija.
Ako ovo potraje, napori za pomirenje zaraćenih strana mogu dovesti do gubitka državne kontrole nad dijelom oslobođenog teritorija. To bi značilo da su naoružani teroristi napustili gradove, ali su oni ostali izvan vlasti Damaska.
Ako je ranije ovo i izgledalo kao veliko postignuće mirovnog procesa, sada u Damasku određeni krugovi polako postaju nervozni.
Ruska vojna policija za sada neće dopustiti da, na primjer, Dumu u Istočnoj Gouti u potpunosti preuzmu vladine snage, što lokalno stanovništvo vješto koristi. Možda je još i rano, obzirom na žestoke borbe koje su se vodile prije nekoliko tjedana? Nadajmo se da su ruski stratezi dobro procijenili situaciju i da će postepeno naviknuti stanovništvo na nužnost dolaska sirijske policije i civilnih vlasti.
Ovu situaciju treba sagledati i u strateškoj perspektivi. Tijekom daljnjih pregovora, primjerice u Astani, izabrani predstavnici grada Dume, što je jedan primjer, mogu zahtijevati autonomiju iz Damaska i njihov primjer mogu slijediti stotine drugih naselja. U tom slučaju više ne bi imali samo “federalizaciju”, već dezintegraciju jedne države, što ne samo da je neprihvatljivo za Damask, nego i za Moskvu.
Naravno, nitko neće dopustiti da strašna “Shabiha” temeljito očisti Dumu, ali sada hitno treba stvoriti novi mehanizam civilne uprave nad tim teritorijima i stanovništvom, inače će proces stvaranja nove Sirije ponovno doći do zastoja. Problem je što ova praksa može dovesti do toga da se onemogući održavanje općih izbora diljem teritorija Sirije.
Na kraju se u istočnom dijelu Aleppa taj problem nekako uspio riješiti. Možda za cijelo područje Sirije nema i ne može biti ni jednog scenarija? Ali postoje stvari koje hitno treba učiniti. Dakle, potrebno je postupno vratiti civilnu upravu, izbjegavajući sukobe i pretjerano nasilje.
Iskustvo pokazuje da je uvijek teže rješavati takve probleme nego provoditi čisto vojne operacije. Iskušenje da se sve riješi pomoću tenkova i jedinica “Shabihe” je već prevladano. Sada Moskva mora početi razmišljati kako riješiti ostatak problema. Konačno, ne može ruska vojna policija u tim enklavama ostati vječno i prije ili kasnije, iako bolje što prije, možda do kraja ove godine, sva oslobođena područja moraju biti pod nadzorom Damaska, njegovih institucija i sigurnosnih snaga, čak i ako govorilo o selu od nekoliko stotina stanovnika.
Rusi su u Čečeniji odlično riješili sličnu situaciju.Vjerovatno je pogodovalo i to što je narod mogao iz prve ruke da se uvjeri kako izgleda živjeti u islamističkim rajevima na zemlji.Ne treba uopšte sumnjati da će uspjeti u tome.Nije baš sve tako kako nam predstavlja g.Babić.Bilo je i snimaka u Dumi gdje narod pozdravlja i SAA i Asada.
Hm…ti si siroma covjek,zao mi te.
Gerilci, to se ne moze pobijedit. Najgore je da budala ima na pretek i da im ne treba ni veca lova za financiranje…
ma zaboli me za asada, siriju i bliski istok. zivot je kratak, pisite o necemu lijepom, samo se hranite crnilom
Nova Sirija….zvuči groteskno i bit će takva. Baš ka i svaka zemlja rasuta od rata. Nema povratka na staro, ratne sikire još dugo ostaju otkopane, mrki pogled zbog genetike, loša namjera…i ko im može zamjerit? Rat je ubojica svega moralnog i društvo nakon istog, neumito pada u dekadenciju. Čim je prvi metak ispaljen, pa drugi ka reakcija, gotovo je. Sve se mijenja, na gore. Nestanu osmjesi, nestane žar u očima, tek poneko dijete šta ne razumije koliko je zlo prošlo oko njega….
This is the end, beautyfull frend
This is the end, my only frend, the end
Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I’ll never look into your eyes again
Qassem Souleimani boravio u Moskvi i razgovarao s Putinom (naravno i sa vojnim vrhom) o nastavku OSLOBAĐANJA Sirije i planovima sprovdjenja istih a to se odnosi na sva četiri područja (Tanf, preko Eufrata, tzv. Turska zona i jug prema Golanu) …. isto tako se razgovaralo o tome da se (umjesto najavljenog S-300) nešto puno jače i softiciranije dostavi Siriji a to je sistem Krasuha za elektronsko ometanje na Siriju ispaljivanih raketa koje se tim sustavom mogu preusmjeravati od cilja pa i skroz neutralizirati …. Rusja vojska ima te sustave oko Latakije još od 2015. godine …..