E. J. Magnier: Nema povratka na 2015. i plašljiva Europa će od Irana stvoriti nuklearnu silu

Emmanuel Macron

Francuski predsjednik Emmanuel Macron nije uspio promovirati svoju iransku inicijativu američkoj administraciji, usprkos početnom blagoslovu svog američkog kolege. Zbog tog neuspjeha je Iran najavio treće postupno povlačenje iz svojih obveza iz nuklearnom sporazumu, otvorivši tako dva glavna pitanja. Iran je postao regionalna sila s kojom se treba suočiti i nemoguće je razgovarati s Teheranom  riječima: “Predajte se”, ili “Pokorite se međunarodnoj zajednici”, koja u ovom slučaju predstavlja blok zapadnih zemalja.

Štoviše, budući da Europa očito više nije u stanju ispuniti svoje obveze, Iran će, nakon daljnjih postupnih povlačenja, na kraju krenuti putem potpunog povlačenja iz nuklearnog sporazuma. Logika Teherana je jasna: ako su Iranci od 2015. poštovali sve odredbe, a zauzvrat nisu dobili ništa, zbog čega bi se i dalje pridržavali sporazuma kojeg poštuju samo Iran, Rusija i Kina?

Neposredno prije američkih izbora koji bi trebali stići u studenom 2020.  se očekuje da će Iran postati nuklearna zemlja s punom sposobnošću proizvodnje urana obogaćenog na više od 20%, iako za proizvodnju desetke nuklearnih bombi treba uran obogaćen na oko 90%. Međutim, to ne znači nužno da je nuklearno oružje krajnji cilj Irana, koje se prema fetvi ajatolaha Hamneija ne smije proizvoditi u Islamskoj Republici.

Podaci o industriji pokazuju da se polovina napora ulaže u obogaćivanje s 0,7% na 4%. Ako Iran dosegne razinu od 20%, put prema 90% je otvoren. Da se postigne obogaćivanje od 20% je potrebno nekoliko tisuća centrifuga, dok je za prelazak s 20% na 90%, odnosno za nuklearnu bombu.

Kada Iran objavi da je dosegao razinu koju Zapad smatra kritičnom, postoji mogućnost da bi Izrael mogao vojno djelovati protiv iranskih sposobnosti, kao što je to učinio u Iraku 1981. i Siriji 2009. Osim toga, Mossad će sigurno pokrenuti akciju likvidacija nuklearnih znanstvenika. Ako se to dogodi, Bliski istok bit će izložen takvom potresu čiji je ishod nepredvidiv. Ali ako Izrael i SAD ne budu mogli reagirati protiv potpunog povlačenja iranskog iz nuklearnog sporazuma, Iran više neće prihvatiti povratak na sporazum iz 2015. godine.

Izvori unutar kruga odlučivanja rekli su da će „Iran postati država koja ima punu nuklearnu sposobnost“. Cilj Teherana je energetska samodostatnosti i zemlja se za svoje godišnje proračune odlučila odmaknuti od računanja isključivo na izvoz nafte.

Počinje se proizvoditi u mnogim sektorima i zasigurno će se još više povećati industrijski razvoj, ali i razvoj balističkih projektila. Raketna tehnologija pokazala se kao najučinkovitije i najjeftinije sredstvo za odvraćanje, kako za Iran tako i za njegove saveznike u Libanonu, Siriji, Iraku i Jemenu.

Otkako je američki predsjednik Donald Trump nezakonito opozvao nuklearni sporazum, Iran slijedi “strategiju strpljenja”. Teheran je Europi dao cijelu godinu da razmišlja o načinu na koji će osigurati da Iran ostane u okviru nuklearnog sporazuma. Teheran to pokušava učiniti u dogovoru s Francuskom, Rusijom, Kinom, Velikom Britanijom i Njemačkom, isključujući SAD. Nakon dugog razdoblja čekanja, Iran je preuzeo inicijativu u svoje ruke i postupno se povlači iz sporazuma.

Izgleda da Trump ništa nije naučio od predsjednika Obame, koji je potpisao sporazum, uvjeren da će američke sankcije ionako biti neučinkovite, da neće dovesti do pada „režima“ i neće zaustaviti Iran u razvoju nuklearne tehnologije.

Ali Iran ne propušta prilike vrijedne pokušaja da se iskoriste. Na sastanku G7 u Francuskoj je iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif prekinuo posjet Pekingu kako bi se na zahtjev predsjednika Macrona susreo s europskim liderima i ministrima. Nagoviješteno je da postoje šanse da Iran proda svoju naftu i da je Macron uspio smiriti američko-iranske tenzije.

Iranski predsjednik Hassan Rohani smatrao je da postoji realna prilika da se prevladaju napetosti i da je Trump, prema izvoru iz Teherana, spreman ublažiti sankcije u zamjenu za sastanak i početak rasprave. Zbog toga je Rohani otvoreno izjavio da je spreman sastati se s bilo kojom osobom ako mu u tome pomogne.

Ali Zarif je bio iznenađen kada je saznao da Macron nije ispunio svoja obećanja, jer se Trump „odjednom predomislio“. Inicijativa je bila mrtvorođena i svi su opet na mjestu gdje su i bili.

Macron je shvatio da problem ne leži u američkom predsjedniku, već u njegovom „consigliereu“, izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu, te u njegovu timu Pompeo-Bolton. Sastanak između francuskog ministra obrane i čelnikom Pentagona Markom Esperom je bio pokušaj da se američki ministar obrane uvjeri da se distancira od dueta Pompeo-Bolton prije nego situacija izmakne kontroli i Iran postane nezaustavljiv.

Trump je odbio francusku ideju da se Iranu ponudi kreditna linija u iznosu od 15 milijardi eura. Taj je kredit dio iranskog stečenog prava, jer je u sklopu potpisanog ugovora s Europom dogovorio prodaju 700 000 barela nafte dnevno. Nakon američkih sankcija bilo kojoj zemlji ili kompaniji koja kupuje iransku naftu, Europa je prestala poštivati sporazum. Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Abbas Araghchi izračunao je iznos od 15 milijardi eura s europskim predstavnicima. Dogovor je bio da će Iran ubuduće prodavati Europi naftu za taj iznos i da bi Iran mogao kupiti bilo koje proizvode, ne samo hranu i lijekove, koji su u početku bili isključeni iz američkih sankcija. Iran bi, prema sporazumu s europskim partnerima, imao pravo uzeti novac u gotovini i prenijeti ga u bilo koju drugu zemlju, uključujući Iran.

Sve je to bačeno u vjetar. Rezultat je jednostavan: Iran će nastaviti raditi na svom nuklearnom programu, ali će i omogućiti nadzor Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA).

Teheran se oslanja na klauzule sporazuma koji Iranu daje pravo da se povuče iz članaka 26 i 36 o nuklearnom sporazumu.

Ovaj opširni sporazum i nije potpisan na temelju povjerenja, već na poštivanju zakona i njegovih preciznih odredbi. Zbog toga je Iran najavio svoj treći korak povlačenja, čime namjerava povećati zalihe obogaćenog urana i zamijeniti svoje centrifuge IR-1 i IR2m centrifugama IR-6, što bi se trebalo dogoditi 2026., kako je navedeno u stavku 39.

Kako bi uvjerila Iran da ne poduzima korake u povlačenju, Europa je iskoristila sve svoje resurse, ali bezuspješno. Iran je sa “strategije strpljenja” prešao na “agresivnu strategiju” i više neće prihvaćati mekani pristup. Podvrgnut je sankcijama od 1979. godine i iako je naučio živjeti s njima, strpljenje Teherana iscrpljeno.

SAD nemaju što ponuditi Iranu, osim daljnjih sankcija i dodatnog pritiska na Europu. Američka administracija planirala je formirati razne koalicije, uključujući „arapski NATO“, ali dosad nije uspjela stvoriti nijedan takav savez. Američki dužnosnici vjerovali su da će iranska vlast pasti za nekoliko mjeseci i da će se stanovništvo okrenuti protiv svojih vođa. Ništa od toga se nije dogodilo.

Naprotiv, Trump i njegovi neupućeni savjetnici su svojim postupcima uspjeli ujediniti iranske „reformiste“ i “tvrdolinijaše“. SAD su uništile mogućnost bilo kakve umjerene rasprave s ljudima poput Rohanija i Zarifa i pokazale su da su nepouzdane za bilo kakav siguran dogovor.

Iran se osjeća jačim. Oborio je američki bespilotni zrakoplov, sabotirao nekoliko tankera i zaplijenio tanker pod britanskom zastavom, unatoč prisutnosti Kraljevske mornarice u blizini. Pokazao je spremnost za rat, a da se nije zalagao za njega.

Iran zna da će njegovi saveznici u Libanonu, Siriji, Iraku, Jemenu i Palestini u slučaju rata biti objedinjeni kao jedan. Iranski dužnosnici nisu se koristili revolucionarnim ili sektaškim parolama kako bi se suočili s američkim sankcijama, već su, umjesto toga, oko svoje čvrste politike sukoba sa Sjedinjenim Državama uspjeli izgraditi nacionalnu solidarnost. Washington, uglavnom odgovoran za status quo u Perzijskom zaljevu, nije uspio oslabiti iransku odlučnost i do sada je bio neuspješan u podrivanju iranske ekonomije. Ipak i dalje tvrdi kako je njegova ideja “politike gušenja” Irana uspješna.

Iran vodi svoju politiku prema SAD-u i Europi na isti način na koji Iranci tkaju tepihe. Potrebno je nekoliko godina da završite rukom tkani tepih i još mnogo godina da ga prodate. Za nuklearni sporazum bilo je potrebno nekoliko godina priprema, ali još više vremena za njegovo prihvaćanje i potpisivanje. Trumpov jedan potpis je uništio sav taj posao.

SAD i Europa su izgubili inicijativu. Europa se politički ne može suprotstaviti američkim sankcijama, niti posjeduje dovoljno alata ili spremnosti da išta ponudi Irani i tako ga prisili da sjedne za pregovarački stol. Osim toga, američka je ideja da Iran pregovara i o svom balističkom programu, koji nema nikakve veze s nuklearnim, što je tema koja za Teheran ne može biti dio nikakvih pregovora.

Iran postaje sve jači i teže ga je ukrotiti nego u prošlosti. On se nameće kao regionalna sila i izazov Zapadu. Ima naprednu nuklearnu tehnologiju i mogućnosti, samodostatan program naoružanja i jača sve svoje saveznike na Bliskom istoku.

Teško je predvidjeti bilo kakve pregovore između Irana i Zapada prije studenog 2020. i datuma američkih  predsjedničkih izbora. Iran 2019. više nije spreman prihvatiti ono što je potpisao 2015. godine, a Trump je glavni krivac za ovaj novi scenarij. Uništavanje nuklearnog sporazuma sada ide u prilog Irana. Doći će vrijeme kada će američka administracija, zbog spoznaje svog neznanja o iranskim poslovima, zažaliti i tražit će da se vrati za pregovarački stol, možda nakon Trumpa. Ali uvjeti definitivno više neće biti isti i možda će biti kasno da Iran prihvati ono što je potpisao 2015. godine.

E.J. Magnier

18
Ostavite komentar

avatar
10000
6 Grupirani komentari
12 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
18 Komentatori
Pizistrat NelsonZvrkKufemladen3xAutocenzura Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi

Tko ste vi da branite Iranu da postane nuklearna sila. Ukoliko ima znanja ili novca neka napravi ili kupi. Želite biti primjer ne proizvodite nuklearno oružje i ne koristitite nuklearne centrale.

Splićo
Gost
Splićo

Danas za imati sredstvo odvraćanja nije potrebno imati nuklearno oružje već je dovoljno imati visokoprecizno oružje (krstareće rakete i druge tipove raketa, bespilotne letilice, roboti, elektronsko i drugo oružje) sa raznim platformama za njihovo lansiranje!

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Danas za imati sredstvo odvraćanja trebaš imati generale , vojsku i narod kao Iran. Uzmi samo Jemence, u šlapama i kalašima iz 1950. šta uradiše Saudima. Ali da je Iran sila u svakom smislu, jeste, tehnološki, industrijski i svakako i nitko im ne može postavljati uvjete.

Z.A.
Gost
Z.A.

Vise nego dobra konstatacija. S obzirom na 40 godina pod sankcijama napredak se da uociti u odnosu na komsije koje su imale mnogo bolju polaznu osnovu u odnosu na Iran.

tihobl
Gost
tihobl

“… ideja da Iran pregovara i o svom balističkom programu je tema koja za Teheran ne može biti dio nikakvih pregovora.”

Ne vidim zasto. Mogu komotno pregovarati sa amerima na principu pariteta. Pa ako Tramp hoce smanjenje iranskog arsenala neka prvo smanji svoj.
Nije mu prosao trik da Ruse i Kineze stavi u jedan paket i da ima nuklearki koliko obe zemlje zajedno.

mladen3x
Gost
mladen3x

“Izgleda da Trump ništa nije naučio od predsjednika Obame, koji je potpisao sporazum, uvjeren da će američke sankcije ionako biti neučinkovite, da neće dovesti do pada „režima“ i neće zaustaviti Iran u razvoju nuklearne tehnologije.”-jel ti iz ovog jasno da Trump a ni oni prije njega ne vode politiku več samo slušaju i izvršavaju naredbe?Jedino što je meni jasno jest to da zemlja koja ima resurse i na temelju tih resursa želi pokrenuti vlastitu proizvodnju u mnogim segmentima je “idealna zemlja” u svakom pogledu,znači imaš sirovinu koju ne plačaš i pretvaraš je u proizvode široke mase a usput imaš tu prednost da tim proizvodima spustiš cijenu kako ti paše i uništiš konkurenciju,znači s vremenom si glavni jer plačaš samo pretvorbu sirovine u gotovi proizvod.Isti princip kao što sad radiš sa sirovinom,prodaješ je ispod cijene da bi preživio i probio se na tržištu.Zamisli Iran s takvim načinom rada,pa postane taj čas sila u regiji a i više.Zato postoji politika da spriječi takve stvari.Gledaj šire.Rusija je isto u takvoj situaciji,imaju sve i mogu sve ali ipak to ne rade.Zašto?Zato što balansiraju,ne žele uništiti proizvodnju i prihod u drugim zemljama jer bi im to kratkoročno donijelo profit ali dugoročno bi ostale zemlje ostale bez prihoda i mogučnosti plaćanja Ruskog proizvoda.U ovoj situaciji bi Iran mogao proizvoditi sve za regiju,čak i u regiji otvarati postrojenja i vračati dobit ali bi Američke i Europske firme izgubile posao.Naravno taj proces bi potrajao neko vrijeme i imao bi svoju svrhu.Gotovi primjer ti je Kina,isti taj proces o kojem pričam,kratkotrajno uspješan ali dugotrajno poguban za zapadni svijet.Jednostavno ne žele pustiti Iranu da od sebe napravi ekonomski regionalnu silu a Iran ima sve predispozicije da upravo to postane.Zato ni Rusi ni Kinezi ne srljaju u neke stvari več dogovaraju sa zapadom o sudbini Irana.Osnovni problem je onaj bankarski,u dijelu u kojem se svaka zemlja posebno klasificira kao uspješni izvoznik,jer ako izvoziš,znači imaš i vrijediš pa makar ti lokalno stanovništvo bude gladno,primjer Saudijska Arabija i slični.Temelji bankarstva se moraju mijenjati da bi svijet napredovao a politika treba poslužiti kao korekcija odnosa između zemalja,i to čvrsta politika,neovisna o bankarskom sektoru.

Autocenzura
Gost
Autocenzura

Francuska , Engleska ,Americke baze u Italiji i Njemackoj su doslovno nacickane takvim arsenalima prvoklasnog oruzja ,tehnike i vojnih djelatnika,da su u stanju Iran doslovno u nekoliko sati zbrisati s lica zemlje,smanjite dozivljaje.

CPGS
Gost
CPGS

Zasto se Ali Mugnyeh stidi svog imena?

emdzej
Gost
emdzej

Zato jer se tako ne zove. Koristio je taj pseudonim u jeku Libanonskog rata i to je općepoznata činjenica. Tako je i onaj balavac Charles Lister, vidjevši da mu znanjem nije ni do koljena, pokušavao sa diskreditiranjem EJM-a kao osobe pa na kraju diskreditovao samo sebe, kao što ti sad radiš. EJM je Jevrej,a prije svega dobar novinar ako te baš zanima.

Zvrk
Gost
Zvrk

EJM jevrej?? Prvi put čujem za ovo, bi li mogao pojasniti ako ikad ponovno budeš čitao ovaj članak i komentare?

Koliko ja znam, EJM je Irac, bez neke izražene konfesije. Svojevrsni novinarski pas rata. 80e u Bejrutu, 90e u Sarajevu, 00e u Bagdadu. I tako, skupi se gomila poznanstva i iskustva.

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson

Možda misli da ono srednje ime J znači Jevrej 🙂

burt
Gost
burt

sad se vidi što je dovela Trumpova politika popuštanja Kimu, Maduru, Assadu i IRGC-u, umjesto da se zračnim napadima i ubacivanjem 5000 SAD vojnika maknulo kriminalca Madura sa vlasti na vrijeme pustilo ga se da nastavi vladavinu okružen sa Kubancima, IRGC-om i Hezbollahom, Kim je ionako ostavljen sa strane da bude dio Trumpovog medijskog cirkusa a IRGC-u je dozvoljena ekspanzija u Siriji, Iraku i Jemenu, dok je Bolton bio savjetnik to je bilo najpasivnije razdoblje za SAD intervencije, na kraju je ispalo da je Bolton u svom savjetničkom mandatu bio humanista i dobročinitelj prema neprijateljima SAD-a, sad su dva glavna mjesta na kojima se lome koplja Idlib i Irak, Assad zna da mora nastaviti napadati Idlib svim sredstvima jer mu je to uvjet da ostane na životu a IRGC-u je to jedno od mjesta ekpanzije, u Iraku od iračkih milicija IRGC stvara i naoružava još jaču vojno-političku strukturu nego je libanonski Hezbollah tako da mogu u budućnosti napadati u isto vrijeme SAD baze u Iraku, Izrael i Saudijsku Arabiju

mmj
Gost
mmj

Sad bi ti Ameri rekli: What are you, like Twelve? :))))

Mikojan
Gost
Mikojan

da sam ja Trump ti bi bio prvi od tih 5000 vojnika, ako bi kojim slučajem preživio dao bi ti kolajnu, čep od Coca-Cole sa rvackim pleterom.

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton

Poseban pozdrav za humanistu… dobročinitelja našeg….. Boltona……
Koji sad plače zbog nepravde…….
Što nije dobio toliko željeni, voljeni, žudno iščekivani……. bilo kakav rat, ratić…. ratičak.
Sudbe li mu klete……

Ivek
Gost
Ivek

@burp – Uglavnom, poanta je da ste popušili?

Max
Gost
Max

Burte a što može 5000 Američkih vojnika protiv 120 000 Venezuelanskih koji ih čekaju?

Kufe
Gost
Kufe

Trumpova politika je razotkrila cilj i planove SAD toliko da ih i saveznici vide kao prijetnju. Sve to je dovelo da strahovite trke u naoružavanju pa danas imamo nuklearnu S. Koreju, do zuba naoružanu Rusiju sa sofisticiranijim naoružanjem i od Zapada, bosonoge Jemence sa balističkim raketama i dronovima, Kinu sa sve jačom vojskom i najmodernijim naoružanjem, Iran i Siriju sa moćnim sustavima PZO itd. Globalno puno nestabilnija situacija, nesigurnija i nepredvidljivija.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik