S-400 i Pancir-S u Srbiji – Važan događaj, ali i puno pretjerivanja

Jučer su protuzračna raketna divizija S-400 i sustav Pancir-S ruskih zrakoplovnih snaga prebačeni u Srbiju kako bi sudjelovali u zajedničkim rusko-srpskim vježbama „Slavenski štit – 2019“.

Tabloidi, ali i neki ozbiljniji mediji u Srbiji, čak i srpsko izdanje Sputnika, su pisali svašta o ovom nesvakidašnjem događaju, koji to zaista jest, ali ne u smislu kako je predstavljen. Ukratko, ovi sustavi neće ostati u Srbiji, a za sada nema naznaka da Beograd i Moskva pregovaraju o njihovoj prodaji vojsci Srbije. Zanimljivo, pojavila se čak i vijest da je Rusija ovim uspostavila „proturaketni štit koji se proteže od Krima preko Srbije do Kalinjingrada“, iako sve to nema nikakve veze sa stvarnošću i poruka ovih vježbi, između ostalog najavljenih i poznatih NATO paktu, je prije svega politička.

No, pođimo redom, prije svega s izjavom ruske vojske.

„Ruske jedinice protuzračne obrane s protuzračnim raketnim sustavima S-400 i protuzračnim raketnim i topovskim sustavima Pancir-S raspoređene su s ruskim vojnim transportnim zrakoplovima na teritorij Srbije kako bi sudjelovale u drugoj fazi zajedničkih rusko-srpskih vježbi protuzračne obrane „Slavenski štit – 2019”. Ovo je prvi put da će protuzračne divizije S-400 i sustavi Pancir-S ruskih zrakoplovnih snaga sudjelovat će u vježbama na teritoriju strane države”, navodi Ministarstvo obrane Ruske Federacije u izjavi za vojni televizijski kanal „Zvezda“.

Prema predstavnicima ruske vojske, sustavi S-400 i Pancir-S bit će raspoređeni na teritoriju srpske zračne baze Batajnica.

“Tijekom vježbe, ruske i srpske postrojbe protuzračne obrane zajednički će u procesu obavljanja zajedničke borbene dužnosti protuzračne obrane izvršavati zadaće otkrivanja, praćenja, klasificiranja i uništavanja cijelog spektra zračnih ciljeva uvjetnog neprijatelja”, naglasilo je Ministarstvo obrane Ruske Federacije.

Prva faza rusko-srpske vježbe protuzračne obrane “Slavenski štit – 2019” održana u rujnu u Centru za borbenu obuku i borbenu upotrebu ruskih zrakoplovnih snaga u regiji Astrahan. Druga faza održava se na teritoriju Srbije i trajat će do 28. listopada, stoji u zaključku priopćenja iz Moskve.

Sustavi se nakon vježbi vraćaju u Rusiju

Za srpsko izdanje agencije Sputnik je izjavu dao vojni ekspert Svetozar Jokanović.

„Nakon što je aktivna faza vježbe uspješno završena na ruskom poligonu Ašuluk, došlo je vrijeme za njen nastavak na teritoriju Srbije. Transport raketnih sustava PZO započet je u ponedjeljak, dok smo mi još zbrajali utiske s izuzetnog prikaza sposobnosti vojske Srbije „Sloboda 2019“. Zrakoplovima Il-76 snaga Ruske Federacije izvršeno je prebacivanje baterije sustava Pancir-S , a zatim je u utorak i srijedu strateškim transportnim avionom An-124 „Ruslan“ proveden transport dijelova divizije S-400 „Trijumf“, kaže za Sputnik vojni ekspert Svetozar Jokanović.

Iako manje po brojnosti u odnosu na vježbe koje vojska Srbije provodi s drugim zemljama, vježbe s oružanim snagama Ruske Federacije premašuju sve druge po kvalitetu i doprinosu podizanju obrambenih sposobnosti vojske Srbije.

„Ne samo da se na ovim vježbama dokazuje da su pripadnici vojske Srbije potpuno svladali sva znanja i vještine potrebne da uspješno izvršavaju sve zadaće u obrani svoje zemlje, već je došlo do izuzetne razmjene iskustava i upoznavanja s najsuvremenijim oružjima, od kojih neka uskoro ulaze u naoružanje vojske Srbije. Ne samo da su pripadnici 250. raketne brigade prošli obuku i djelovali na poligonu, već su imali mogućnost i da iz prve ruke saznaju sve o iskustvima njihovih kolega iz Ruske Federacije, odnosno od onih koji su ovaj sustav testirali u realnim borbenim uvjetima“, ističe Jokanović.

Agencija navodi kako će ruski sustavi S-400 i Pancir-S po završetku vojne vježbe „Slovenski štit 2019“ biti vraćeni u Rusiju.

Što je treba znati o sudjelovanju sustava S-400 i Pancir-S u vježbama u Srbiji?

Prvo, izuzetno je važna činjenica što je ovo prvi put da su sustavi S-400 i Pancir-S prvi su poslani u inozemstvo zbog sudjelovanja u vježbama na teritoriju druge države. Ruski stručnjaci nisu sigurni u to, ali neki vjeruju da se može raditi i o demonstraciji efikasnosti sustava u svrhu njihove naknadne prodaje. No, pogledajmo o čemu bi se moglo raditi.

Transport

Ovu su zadaću obavili ruski vojni transportni zrakoplovi, koji su do Batajnice, neposredno u blizini Beograda, morali prijeći teritorij NATO zemalja, koji su bez problema isporučili S-400 i bateriju Pancir-S u zrakoplovnu bazu srpske vojske. Mediji nisu objavili rutu leta ruskih vojnih zrakoplova i ona je još uvijek nepoznata.

Tijekom manevara u Srbiji bi jedinice protuzračne obrane dviju zemalja trebale zajednički ispunjavati zadaće otkrivanja, praćenja, razvrstavanja i uništavanja čitavog spektra zračnih ciljeva uvjetnog neprijatelja.

Ruski sustavi su raspoređeni u zračnoj bazi Batajnica u blizini Beograda, najvećem uzletište srpskog vojnog zrakoplovstva, rekao je za ruske medije stručnjak Vladislav Šurgin. U njemu se nalaze 204. zrakoplovna brigada, Centar za obuku zrakoplovnih snaga i protuzračne obrane, tvornica zrakoplova i ispitni centar. Ukupno se na aerodromu nalazi 45 zrakoplova MiG-21, četiri zrakoplova MiG-29, 25 školsko-jurišnih zrakoplova Soko G-4 Super Galeb, 22 zrakoplova UTVA, kao i borbeni i transportni helikopteri.

U ovom slučaju je izbor bio Batajnica zato što je, za razliku od mnogih drugih srpskih zrakoplovnih baza, dovoljno opremljena za rad s opremom kakva je došla iz Rusije.

Ovi sustavi rade u tandemu

Sustavi S-400 koje proizvodi koncern Almaz-Antej dizajnirani su za uništavanje zračnih ciljeva, uključujući taktičke i strateške zrakoplove, kao i krstareće i balističke rakete i vjeruje se da nemaju analoga u svijetu. Ovaj sustav može vidjeti ciljeve na udaljenosti od 400 kilometara. Na primjer, time u području otkrivanja i uništavanja ciljeva nadmašuje američke sustave Patriot.

Na vježbama na kojima su sustavi S-400 uvijek sudjeluju i sustavi Pancir-S, što sigurno nije slučajno. Ovi sustavi mogu djelovati u tandemu, pokrivajući jedan drugoga. Važnije ciljeve, kao napadačke  zrakoplove, u ovom će slučaju uništiti -400, a krstareće projektile i bespilotne letjelice će oboriti proturaketni sustavi protuzračne obrane, među kojima I Pancir-S.

NATO je ranije obećao da neće sprječavati vježbe

NATO se tijekom ovih vježbi drži suzdržano. Naime, 2017. godine je glavni tajnik organizacije Jens Stoltenberg najavio da neće pokušati vršiti pritisak na Srbiju zbog zajedničkih vojnih vježbi s Rusijom.

Prema vojnim stručnjacima, upotreba aerodroma Batajnica može biti od strateškog interesa, ali poteškoća za Rusiju leži u visokoj izolaciji objekta. Da bi do tamo stigle, ruske snage trebaju letjeti kroz zračni prostor i iznad teritorija nekoliko NATO zemalja.

Razlog slanja sustava u Srbiju

S druge strane, takve vježbe će Srbiji pružiti ipak ozbiljno iskustvo, vjeruje Vladislav Šurgin, a moguća pojava tako teškog naoružanja kao što je S-400 na aerodromu može promijeniti situaciju u regiji u slučaju potencijalnog sukoba.

“Rusija razrađuje sve mogućnosti i aktivno istražuje sve ratne regije. Naravno da u ovom slučaju traži da obnovi kontakte s tradicionalnim saveznicima“, rekao je stručnjak za Balkan Pavel Kandel, direktor Sektora etnopolitičkih i međudržavnih sukoba Instituta za Europu Ruske akademije znanosti

Kandel je za list Izvestija rekao da bi jedna od zadaća  ovih vježbi mogla biti demonstracija sustava srpskoj strani u komercijalne svrhe.

„Sadašnje vježbe jedan su od elemenata za promicanje naših komercijalnih interesa. Ponudili smo Srbiji opskrbu modernim sustavima kao što su S-300 i S-400, ali je Aleksandar Vučić sa žaljenjem odgovorio da je stvar dobra, ali da nemaju toliko novca. Sadašnje vježbe također imaju određeni politički kontekst, ali da bismo ga ispravno razumjeli, ne smijemo zaboraviti da Srbija provodi puno više vježbi s NATO paktom nego s Rusijom“, rekao je stručnjak.

Srbija je već vidjela ove sustave

Vježbe „Slavenski štit“ se po prvi put održavaju ove godine. Prva faza završena je u rujnu ove godine u ruskoj regiji Astrahan, kao što smo već naveli. Sudeći po objavama u medijima, tamo su bili sustavi S-400 i predstavnici srpske delegacije su ih, prema novinarima, tamo već vidjeli.

Također u rujnu ove godine, zastupnik srpskog parlamenta iz vladajuće Srpske napredne stranke Vladimir Đukanović, rekao je za Komsomolsku Pravdu da u zemlji postoje pristalice ideje da se ovi sustavi kupe od Rusije. Međutim, tada se nije razgovaralo o konkretnim planovima.

U ovom slučaju S-400 prvi put sudjeluje u vježbama koje se provode izvan teritorija Ruske Federacije, ali nisu prvi put u inozemstvu. Podsjetimo, Turska je u lipnju 2019. već nabavila te sustave, kada su se Sjedinjene Države usprotivile sporazumu i obećale su da će odbiti Turskoj prodati najnovije borbene zrakoplove F-35.

Jučer, nakon objave vijesti, mnogi su dali razne izjave, od stručnjaka kako bi sustav S-400 u kombinaciji sa sustavom BukM2 stvorio neprobojni štit iznad Srbije, do izjave bivšeg zapovjednika Glavnog stožera srpske vojske generala Ljubiše Dikovića da se Ruska Federacija ne bi odlučila na taj potez da nije ozbiljno procijenila kako je Srbija njihov prijatelj na Balkanu.

General Diković kaže kako ne zna jesu li ljudi svjesni i treba li razmišljati koliko je važno što je prvi put iz Ruske Federacije stigao sustav za protuzračnu obranu na velikim udaljenostima, a koji pripada ruskim strateškim zrakoplovnim snagama?

Ništa manje važno nije i to što, prema njegovim riječima, ruski vojnici s domaćinima provode zajedničke vježbe.

„To je čin ogromnog povjerenja, koji imponira svakom pripadniku vojske, ali i svakom građaninu ove zemlje, bez ikakvih političkih konotacija. Sam dolazak tih snaga na naš teritorij je odraz velikog povjerenja, ali i prijateljstva. Velika je to stvar za nas i naš sustav sigurnosti“, naglasio je Diković.

Rusija dobro razmišlja koga obučava na S-400

General Diković kaže da očekuje reakcije zemalja regije i NATO pakta, koji pomno prati svaki korak Beograda.

„Ipak, svi koji ozbiljno analiziraju ovaj naš postupak ne bi trebali dati neke loše komentare i imati loše namjere, jer surađujemo i s drugima. Oni koji nas poštuju shvatit će to kao vid međunarodne vojne suradnje. Prema mojim analizama, Rusija je na međunarodnom planu u vojnim odnosima veoma pažljiva i izuzetno oprezna, a svakoj njihovoj aktivnosti prethode veoma duge i zrele procjene. Tako su i odlučili da su zreli uvjeti da pošalju S-400 u Srbiju i da naša vojska vježba s njima“, rekao je Diković, koji je na kraju dodao kako bi za Srbiju sasvim dovoljni bili protuzračni sustavi Pancir-S, koji je „baš po mjeri Srbije“.

Na Balkanskom poluotoku trenutno ne postoji nijedan sustav sličan sustavu S-400, ako izuzmemo Tursku. Iako još nije zvanično potvrđeno da Srbija kupuje Pancir-S, general Diković kaže kako je on u skupini protuzračnih sustava srednjeg  dometa i da odgovara geostrateškom  položaju Srbije.

„Pancir-S je veoma efikasan sustav PZO, koji bi u mnogome zadovoljio naše potrebe. Pružio bi nam zaštitu i izvan granica Srbije, što je veoma važno, a bio bi efikasan štit za naše kopnene jedinice. Takav kvaliteta oružja ne postoji u našoj blizini, ako izuzmemo Grčku, Tursku i Rumunjsku“, u zaključku je naglasio general Diković.

Ocjenjujući još prvu fazu manevara, general Sergej Babakov, voditelj protuzračnih raketnih snaga ruskog zrakoplovstva napomenuo je da od vježbi imaju koristi obje strane i pohvalio je svoje kolege iz Srbije.

„Važnost ove doktrine bila je u tome što omogućava širenje vojne i vojno-tehničke suradnje dviju prijateljskih zemalja. Osim toga, razmijenili smo iskustva, korisne informacije i kao cjelina dobili smo veliku korist od zajedničke provedbe zadataka. Želim naglasiti činjenicu da je obuka srpskih jedinica protuzračne obrane na visokoj razini“, rekao je ruski general Sergej Babakov.

Zapovjednik 250. raketne brigade PZO snaga srpske vojske, general Tiosav Janković,  koji je ranije u Rusiji predvodio srpsku delegaciju, rekao je da računa na bližu suradnju s ruskom vojskom. Izrazio je nadu da će u budućnosti vježbe „Slavenski štit“ biti još ambicioznije.

Politička poruka

Kako je kupinja ovih sustava od strane Srbije neizvjesna, a ako bi je i bilo, za nju treba voditi duge pregovore, slanje sustava S-400 i Pancir-S u Srbiju, iako je bilo najavljeno da će drugi dio vježbi “Slavenski štit – 2019” biti održan upravo u jednoj od baza srpske vojske, prije svega je političke poruka.

Točno je da je Srbija pridruženi član Saveza o kolektivnoj sigurnosti (ODBK), vojnog saveza na čelu s Rusijom, ali 27. listopada premijerka Ana Brnabić potpisuje ulazak Srbije u zonu slobodnog tržišta s Euroazijskom ekonomskom unijom, što je za Moskvu puno važnije od prodaje Srbiji sustava S-400 ili sustava Pancir-S.

Naime, iako se Bruxelles tome žestoko protivi, ali Beogradu „ostavlja vremena“ da do ulaska u EU bude u bilo kojoj međunarodnoj multilateralnoj organizaciji, poruka je da s danom ulaska u Europsku uniji Srbija mora prestati biti članica EEU. S druge strane, Moskva je izjavila kako je ovo važna stvar, jer može pokazati da jedna zemlja može biti u obje organizacija, a Srbija može biti prva karika koja će povezivati EU i EEU. Tu se Moskva i Bruxelles ne slažu, ali smo vidjeli kako se stvari u svijetu ubrzano mijenjaju, tako da u trenutku kada Srbija bude ulazila u EU, ako se to ikada dogodi, nije isključeno da može biti karika koja će povezivati EU s Euroazijskom unijom, a taj bi presedan otvorio vrata za slične veze drugih zemalja. Možda Moldavije i Gruzije, čak i Ukrajine, ako vlast u Kijevu u dogledno vrijeme preuzmu razumni ljudi i političari.

Rusija je principijelna samo u vezi suradnje s članicama NATO pakta. U tom slučaju je moguća samo ekonomska suradnja, ali visoke razine vojne suradnje u tom slučaju ne može biti. Turska je izuzetak i nemoguće je povući paralelu s bilo kojom drugom članicom NATO pakta. No, to je druga tema i vratimo se priči sa Srbijom.

Drugi važan detalj je nedavni naputak na razini zapovijedi da NATO zemlje svo staro sovjetsko ili rusko oružje moraju zamijeniti sa zapadnim. U tom kontekstu vi vojska Srbije trebala zamijeniti doslovno svo naoružanje koje ima i ostaviti nekoliko školskih zrakoplova, pušaka i pištolja proizvedenih u Kragujevcu i možda novije modele borbenih vozila, ako nisu modernizirane verzije analoga sovjetske ili ruske vojne industrije. Kako stvari stoje, čini se da je Beograd svjetlosnim godinama odaljen od NATO pakta, jer s oružjem koje ima ne ispunjava nijedan uvjet kojeg je postavilo zapovjedništvo saveza u Bruxellesu, čaki ako ostavimo po strani potrebu izmjena ustava zemlje, koji određuje da Srbija ne može biti članica nijednog vojnog saveza.

Kao politička poruka, ne zaboravimo da je proteklih dana atlantsko vijeće poslalo sugestije novoj Europskoj komisiji kako se ponašati na Zapadnom Balkanu, gdje se moraju povećati napori u suzbijanju ruskog utjecaja i prisutnosti.

Slanje ova dva sustava na vježbe u Srbiju može biti izvrstan odgovor da je Rusija tu prisutna, nema namjeru stvarati trajne vojne baze, ali da se ne namjerava povući samo zbog želja američkih i atlantističkih stratega u Europi.

Između ostalog, iako to službeno nitko nije potvrdio, a vijest je prvi objavio nimalo vjerodostojan beogradski Blic, novi Trumpov izaslanik za jugoistočnu Europu je doputovao u Beograd i „naredio“ Srbiji da mora priznati Kosovo.

„Američki predsjednik Donald Trump je preko specijalnog izaslanika Richarda Grenella, inače veleposlanika u Njemačkoj poznatog po davanju „zapovjedi“ Bundestagu i vladi kancelarke Merkel, koji je nedavno u Beogradu razgovarao s predsjednikom Srbije Vučićem, poručio da Srbija mora priznati Kosovo. To je bio jedan veoma težak razgovor. Grenell je bukvalno postavio uvjet da Srbija mora priznati Kosovo. Rekao je i da će Amerika utjecati na Europsku uniju da pojača pritisak na službeni Beograd”, naveo je sugovornik Blica upoznat s detaljima.

Ovu vijest uzmite s rezervom, ne samo zato što je nitko nije potvrdio na službenoj razini, već prije svega zbog izvora koji ju je prvi objavio. No, da se oko Kosova vodi pravi mali diplomatski rat, skriven od očiju javnosti, to nije nikakva tajna, a slanje sustava S-400 i Pancir-S u Srbiju je vjerojatno poruka Moskve da neće dozvoliti često najavljivanu eskalaciju sukoba u regiji.

Kako god bilo, ovaj je događaj privukao mnogo pozornosti i svi ga različito tumače. Neki onako kako bi voljeli da bude, a ozbiljniji stručnjaci vodeći se novonastalim okolnostima u geopolitičkoj areni i novom pozicioniranju Rusije u svim regijama u svijetu, tako i Zapadnom Balkanu.