Snijeg pada po širokim ulicama povijesnog grada Xi’ana, ali se čini da ljudima nimalo ne smeta oštra zima. Jedan od najstarijih gradova u Kini, Xi’an, sada je živahno, optimistično i izvanredno lijepo mjesto. Staze su popločene skupim kamenom i ima dovoljno mjesta za pješake, električne bicikle, biljke, drveće i autobusna stajališta. Pokušaji Komunističke partije da transformira Kinu u “ekološku civilizaciju” vidljivi su na svakom koraku. Stabla su njegovana i zaštićena, ljude se potiče da hodaju pješice, dok je učinkoviti super-moderan javni prijevoz iznimno ekonomičan i ekološki. Izgrađena je razgranata mreža podzemne željeznice i autobusnih linija isključivo na struju. Svi skuteri su električni, kao i tricikli posebno dizajnirani za prijevoz putnika između postaja podzemne željeznice.
U usporedbi s većinom azijskih gradova, ali i Sjedinjenih Država i Europe, kineske metropole, uključujući Xi’an, izgledaju kao neka vrsta urbanih područja budućnosti. Ali oni nisu “bezlični”, niti atomizirani. Grade se za ljude, a ne protiv ljudi. Xi’an je mjesto gdje je počinjao stari Put svile, povezujući Kinu s Indijom, središnjom Azijom i Bliskim istokom.
Grad ima poseban značaj i duboku simboliku u kineskoj povijesti, a važan je za sadašnjost i budućnost Kine. Xi’an je najstarija od četiri drevne metropole i dom vojske od terakote cara Qin Shi Huanga. Ova ogromna svjetska baština je divovski simbol odanosti, izdržljivosti i optimizma. Prema legendi, cijela ogromna vojska je slijedila svog zapovjednika u drugi život, bila je spremna braniti ga, boriti se za njega i, ako bude potrebno, ponuditi posljednju i najveću žrtvu.
Što to zapravo znači? Jesu li samo hrabri ratnici spremni žrtvovati svoje živote s osmijehom na licu? Ili je to cijela nacija, ili čak cijelo čovječanstvo koje je odlučno braniti ga? Što god da jest, ogromno je, a od samog pogleda na dimenzije spomenika zadrhti cijelo tijelo.
Na pedesetak kilometara, na sjevernoj stani grada Xi’ana, na bezbrojnim kolosijecima je poredana vojska najbržih vlakova na svijetu. Ovi prekrasni vlakovi povezuju Xi’an s Pekingom, Šangajem i Hong Kongom. Neki već jure prema gradu Zhangye, prvom koraku nove željezničke pruge Puta svile, koja će uskoro krenuti na sjeverozapadnu točku Kine, u Kashgar.
Kashgar je udaljen samo 100 kilometara od kirgiske granice i 150 kilometara od Tadžikistana. Ako netko misli da je Kina obična zemlja sjeverne Azije, daleko od ostatka svijeta, trebao bi dvaput razmisliti.
U središtu Xi’ana nalazi se živahna četvrt, slična onoj u bilo kojem živom gradu na Bliskom istoku. Postoji Velika džamija, bazar i beskrajne staze raznobojnih štandova, radionica nakita, restorana i halal gostionica. Mnoge žene ovdje nose raznobojnu odjeću i šalove, dok muškarci pokrivaju glave kapama. Zapadni dio Kine je živa mješavina kultura sjeverne i središnje Azije. A drevna prijestolnica Kine – Xi’an, poznata je i cijenjena zbog svog multikulturalnog identiteta. Poput bivšeg Sovjetskog Saveza, komunistička Kina je ogromna i raznolika zemlja.
Ali se Zapadu ne sviđa ono što vidi. Zapadu mrzi brze vlakove koji, nevjerojatnom brzinom, jeftini i udobni, prelaze udaljenosti od tisuću kilometara. Mrzi tamo gdje idu: u bivše sovjetske republike središnje Azije, a uskoro, nadamo se, u Afganistan, Pakistan, Iran, Rusiju i jedan dan možda čak u Indiju.
On Zapad mrzi je optimistički duh ljudi u Xi’anu, kao i mudra i ekološka politika Kine. Zapad mrzi što u gradovima kao što je Xi’an nema slamova, beskućnika ili prosjaka. Umjesto oglasa su postavljeni lijepi plakati s porukama koje ističu socijalističke vrline, uključujući jednakost, patriotizam, međusobno poštovanje, demokraciju i slobodu. Zapad mrzi što je većina ljudi ovdje odlučna, zdrava, dobroćudna i optimistična. Zapad strastveno mrzi činjenicu da je Kina u biti komunistička, s centralističkom planskom ekonomijom i vrlo uspješnim socijalnim politikama koje će do 2020. eliminirati posljednje džepove krajnjeg siromaštva i radit će na unapređenju ekološke civilizacije.
Kina se suprotstavlja zapadnjačkoj propagandi koja u glave ljudi želi usaditi mišljenje da je svako socijalističko društvo sivo, jednoobrazno i beskrajno dosadno. U usporedbi s gradom poput Xi’ana, europske prijestolnice izgledaju dosadne, depresivne, prljave i zaostale.
Ipak, Kina još nije bogata. Barem na papiru i prema statističkim podacima koje uglavnom proizvode zemlje i organizacije koje kontroliraju Washington, London i Pariz. Prema indeksu ljudskog razvoja kojeg je sastavio UNDP, Kina je ista kao Tajland, iako je kontrast između dviju zemalja iznenađujući. Tajland je feudalno društvo kojeg Zapad slavi zbog njegove snažne potpore antikomunističkom ratu u Vijetnamu i zemlja koja pati od propale infrastrukture, bez javnog prijevoza izvan Bangkoka, sa strašnim zračnim lukama i monstruoznim željezničkim sustavom. To je zemlja s vrstom “indonezijskog urbanog planiranja” u kojem dominiraju urbane barake, beskrajne prometne gužve i praktično nikakva kontrola prometa.
U Tajlandu se frustracija osjeti posvuda i stopa ubojstava po glavi stanovnika je viša nego u Sjedinjenim Državama. Tako tvrdi Interpol, dok je Kina jedna od zemalja s najnižom stopom samoubojstava u svijetu.
Ali iznad svega, Zapad mrzi rastući utjecaj Kine u cijelom svijetu, osobito u zemljama koje su stoljećima terorizirane i pljačkane od strane europskih i američkih korporacija i vlada. Zapad se plaši da će brojni narodi shvatiti da je Kina odlučila zaustaviti sve oblike imperijalizma i eliminirati siromaštvo u svim krajevima svijeta, i to na obostranu korist, naroda kod kojih dolazi i svoju.
Xi’an je mjesto gdje stari i novi putevi svile imaju polazne točke. Nova se zove Inicijativa Belt Road (BRI) i vrlo brzo će materijalizirati u desecima tisuća kilometara željeznica i cesta koje povezuju i prolaze kroz Aziju, Afriku i Europu, izvlačeći milijune muškaraca, žena i djece iz siromaštva. Kada se jednom završi, svi će imati koristi. Ali Zapad to ne voli.
Da “svi imaju koristi” je zapadnim elitama potpuno stran koncept, čak i neprijateljski, barem u zapadnim glavnim gradovima. Samo je Zapad, uz onih nekoliko “izabranih” i poslušnih zemalja, poput Japana, Južne Koreje i Singapura, bio ovlašten napredovati, formirajući klub nacija koji se strogo okuplja samo s pozivnicom.
Kina želi da svi budu bogati, ili da barem ne budu siromašni. Većina Azijata voli tu ideju. Afrikanci je vole još više. Nova elegantna željeznička stanica u Nairobiju u Keniji simbol je i obećanje bolje budućnosti. Tramvajske linije u Adis Abebi i izgradnja visokobrzinske pruge koja će prijeći Laos su čuda koja si bila nezamisliva prije samo nekoliko godina.
Svijet se mijenja, prije svega zahvaljujući nastojanjima Kine i Rusije da definitivno unište zapadni kolonijalizam, projekt koji tako dobro krenuo odmah nakon Drugog svjetskog rata, ali, osim na papiru, nikada nije dovršen.
Xi’an se diže. Na Zapadu su rekli da se život u Kini poboljšava, ali samo u Pekingu, Šangaju i Guangdongu. Kasnije su rekli da se bolje živi na cijeloj pacifičkoj obali. Dobro život je bolji, ali idite na zapad. Onda su posjetili Xi’an, Chengd, Kunming i druge gradove. Nakon toga se zapadni Agitprop okupio i izdao deklaraciju: “Kineski gradovi dobro napreduju, ali selo pati”.
Tada je uslijedio plan predsjednika Xi Jinpinga imena “Ekološka civilizacija” i pokrenute su odlučne reforme za poboljšanje standarda i kvalitete života u najnaseljenijoj zemlji na planeti. 2018. godine, po prvi put u modernoj povijesti, došlo je do inverzne migracije iz kineskih gradova u ruralna područja. Moramo ponavljati, sve dok se ne utisne u umove ljudi, da nakon 2020. godine u Kini neće biti ekstremnog siromaštva.
U knjizi “Kina i ekološka civilizacija”, dijaloga između Andrea Vltcheka i filozofa Johna Cobba, koji je blisko surađivao s kineskom vladom oko pitanja okoliša i obrazovanja, stoji: “Uspoređujući uspjeh europskih zemalja i Kine u obraćanju pozornosti na svoj okoliš i potrebe građana, moj razlog da se kladim na Kinu je što imam izvjesno povjerenje da će vlada zadržati kontrolu nad financijama i korporacijama općenito. Ako bude tako, može kontrolirati i medije i vlada tako može jamčiti da će financijska i industrijska društva služiti nacionalnom dobru, kako to percipiraju ljudi. Manje centralizirane vlade su manje sposobne kontrolirati financijske korporacije i druge tvrtke čiji kratkoročni interesi nisu usklađeni s općim dobrom.”
“Ispred tisuća vojnika od terakote sam osjetio sam ogromnu veličinu Kine. Zamislio sam stotine milijuna muškaraca i žena koji su izgradili naciju, milijune gradilišta, ne samo u Kini, nego i u inozemstvu. Sjetio sam se svojih susjeda u Nairobiju, dok sam živio u Africi, optimističnih kineskih inženjera, dobro obrazovanih, ali strogih, koji su radili zajedno svake noći. To mi se svidjelo i divio sam se njihovom duhu. Za mene su to bili današnji vojnici terakote: hrabri, odlučni i odani. Nisu vjerni caru, nego čovječanstvu. Nisu vojnici, već ljudi koji grade mnogo bolji svijet u svim krajevima planete, često vlastitim rukama. To čine usprkos prigovorima koji stižu od neradnika i nihilista sa Zapada. U Xi’anu sam bio ispred starih vrata gdje prije mnogo stoljeća sve i počelo, stari Put svile. Sada, sve u velikom ciklusu sve vraća ovamo. Novi početak. Bilo je hladno. Počeo je snijeg. Ali bio sam neizmjerno sretan što sam tamo i osjećao sam se živim i pun optimizma za budućnost čovječanstva. Napravio sam nekoliko simboličkih koraka. Milijuni su to učinili prije mene. Milijuni će to učiniti opet”, piše Andre Vltchek je filozof, romanopisac, redatelj i istraživački novinar, autor nekoliko knjiga, uključujući “Kinu i ekološku civilizaciju”.
“Mrzim mrzim” govori Mrgud (štrumf)
Autor izvrsno primjećuje dvije stvari: proces dekolonizacije je daleko od kraja. A sad se Kina, na ‘muku’ Zapada, umiješala u to.
Drugo, optimizam. Lako je vedro kročiti u budućnost gdje nema ‘slumova’ i gdje ljudi ne kopaju po kontejnerima.
Bilo koje društveno uređenje gdje vlast zemlje brine o stanovnicima, za mene je O.K.
Ali povjest pokazuje, usprkos raznih demagogija, da je to – samo jedno…
Da dodam da Bangkok smatraju modernom Sodomom i Gomorom, jedan od tri grada na svijetu koji su dobili tu titulu
Zapadu se jedino svida nadzor gradana u Kini koji je otisao tako daleko da ti djete moze naslijediti negativne ili pozitivne bodove, ovisno o tome svida li se drzavi tvoje ponasanje ili ne…O tome se najmanje govori i najmanje zna i u domeni je nekakve zanimljivosti…
Ovo sam sinoć gledao, baš sam pomislio kako taj narod vjeruje u budućnost, nije više utučen i beznadežan;zanimljivo mi da su sve mašine Kinezke, nigdje “jakih” brendova.
https://youtu.be/cLRx_hEhl3E
Onda posle pogledam video povratka Kima u Koreju,gledajući kako skaču od radosti što je došao kući sjetim se kako su po naredbi plakali kada mu je tajo preminuo, jadan je njegov onako zombiziran i beznadežan…..potpuna suprotnost.
Članak je OK ali treba ga korigirati jer Kina nije ni komunistička ni socijalistička zemlja. Oni su se toga davno odrekli, i odonda je počeo jak ekonomski napredak Kine. To što su na papiru “komunisti” odnosno “socijalisti” ne znači da komunizam i socijalizam funkcioniraju, tako da se komunisti uzalud raduju. Sjeverna Koreja je službeno “demokratska” pa ju svejedno nitko ne smatra takvom. Ne znam zašto se onda Kina smatra komunističkom/socijalističkom zemljom. Iako je točno da nije baš niti potpuno kapitalistička jer ima hibridni sustav.
Kakva Idila.. Samo me zanima jedno zašto biti zaljubljen u nešto tako blizu a živjeti na zapadu i biti nesretan. Idite u Kinu i budite sretni..
Ovo je stvarno impresivnoJedino me još zanima ,jesu li i u broju kamera po glavi stanovnika,prešišali zapad?
Mijenjam svoj evropski pasoš za KINESKI…
Ovo je samo normalan proces koji se odvija vec tisucama godina: jedna carstva se ruse a druga se uzdizu. Nema nista novo pod Suncem. Jedino sto mi je zao da su toliko unistili Tibet na kojem je bilo prikupljeno toliko duhovnog blaga covjecanstva. Inace, moram priznati da je Kina za mene jos uvijek egzotika. Kao da govorimo o drugoj planeti.
Da Kina ide u pravom smjeru dokazuje njen skokoviti razvoj u zadnjih 30-ak godina. Dali je ona socijalistička,komunistička ili nešto treće to za njih nema veze.Ideološka obojenost je bitna samo političarima i sistemskim stručnjacima sa zapada (naravno uz podršku MSM) koji dobiju napad na pomen komunizma.
Ako se složimo da je USA predvodnik tog naprednog zapada (bar zasad) kako objasniti činjenicu da imaju beskućnika po broju za jednu pristojnu državu, a broj zdravstveno neosiguranih stanovnika desetorostruko je veći.Ili kako opravdati situaciju u kojoj tisuće zaposlenika žive na mimimalcu da bi neki mali tramp zaradio desetu milijardu.Očito da društvo nije odigralo svoju ulogu i taj sistem je dugoročno neodrživ.Kinezi su očito uspjeli mobilizirati većinu stanovništva na svojim projektima pa zato i napreduju.
Društveno uređenje nije važno. Bitno je da sistem funkcionira. Još je Deng Xiaoping rekao da nije važno dali je mačka crna ili bijela nego je važno da uhvati miša.
Odličan tekst! Prelijepo ste nam opisali grad Xi’an i napredak Kineskog društva.
Vozio se ovim vlakovima. Superiška.
Zanimljivo je da kad je počelo aktivno lobiranje za B&R pojas, Hrvatska je imala priliku postati hub za Europu. Ako se sjećate kineski predsjednik je, mislim, 2008 došao sa punim avionom poslovnih ljudi u posjetu našoj zemlji. Dočekao ga je izdajnik stipe mesić, i rekao mu da se može frigati on i njegova ideja.
Sad Kinezi grade B&R terminal u Veneciji.
Nikada više političkih izdajica nije gacalo ovim teritorijima nego danas.
Pljuc umjesto Zadranina.
u cemu se kineski imperijalizam razlikuje od zapadnjackog? brzi vlakovi? neka, pa sto? na kavkazu se ljudi bune, osiromaseni, bez posla, na cejlonu, po africi – zbog kineskog imperijalizma, zbog unistenja radnistva, ljudskih resurca kao najjeftinije radne snage i trkom za jeftinim sirovinama, zbog ” oduzimanja kruha”. privredne statistike ukazuju vec godinama postupni pad bdp, investicije sad vec preko 20%. to drustvo drzi komunist.- kapital. diktatura u saci. izgradjeno na ledjima seljaka i jeftine radnicke klase, bez ikakvih imovinskih, socijalnih i radn. prava. tko smije sto imati, biznis – odlucuje partija. drustvo se vec desetljeca preodgaja u jednoumlje, represija svuda, kontrole svuda. drustvo nema u jeziku ona i on, samo ono. nema humanosti, srca za slabije, tvrdo je. lovi i kaznjava. ne trpi nikakve razlicitosti, ca 100 miliona mirotvorne falun gong sekte proglaseno je drzavnim neprijateljem, od 1999-te. ali i budisti tibeta, uiguri, krscani. kina jest najveci folter logor svijeta.… Čitaj više »
Autor neke stvari dobro govori, ali je teoreticar. Thailand je jedna od najljepsih zemalja svijeta. Upravo sada sam u Bangkoku kojeg obozavam. Ogroman, lijep, topao grad. Putujte vise, i iskusite, ne vjerujte “analizama”
LOL, koji Agitprop, samo fali u pozadini ona pjesma – plamene zore bude me iz sna…
Gospodo Kinezi naucili ste od zapada kako organizirati proizvodnju (kapitalizam), tehnologiju (koju ste unaprijedili) i kolonijalizam (Afrika i dalje) – pa dajte malo poradite i na propagandi, zapadna je 100 puta bolja (podmuklija), shvatite ovo kao konstruktivnu kritiku.
Pričaj mi priču, tekst je čista bajka, ekologija i kina dvije nespojive stvari pošto oni nisu postindustrijska zemlja, nego se još uvijek razvijaju i to uz pomoć najjeftinijih energenata, a to je i dalje ugljen kojeg imaju na pretek, a kad dovoljno ojačaju isto će raditi kao i ameri što već i rade u nekim dijelovima, ne trebamo se zavaravat
Autor je na izvrstan način pokazao značaj savremene Kine na čovečanstvo, razvojem i napretkom protiv neoimperijalizma, koji zaostaje, bez savremenih ideja za razvoj humanizma!