Sićušna država Palau pozvala je SAD na izgradnju vojne baze na njihovom teritoriju. To je znak kako Pacifik postaje strateški važan, jer se zemlje ondje odlučuju na usklađivanje s Washingtonom ili Pekingom.
Vjerojatno je malo ljudi na Zapadu čulo za naciju zvanu Palau, arhipelag u zapadnom dijelu Tihog oceana. Smješten blizu Papue Nove Gvineje i Filipina, može se pohvaliti stanovništvom od samo 17.000 ljudi, što je manje od prosječnog malog grada.
Ipak, ne dopustite da veličina te male državice zasjeniznačaj kojeg Palau ima. Svi se ovi otoci u svijetu suvremene politike mogu činiti irelevantnima, no oni su zapravo smješteni u samom središtu jedne od novonastalih geopolitičkih borbi, Hladnog rata između Sjedinjenih Država i Kine.
Usred rastućih napetosti između Washingtona i Pekinga, Palau ne bi mogao biti strateški važnije mjesto. Tihi ocean u cjelini već je postao pozornica za rundu ”vojnog šaha” između dviju zemalja, jer SAD nastoji zaokružiti periferiju Kine, a Peking teži vojnom paritetu u vlastitom dvorištu.
Ipak, Palau je već odabrao stranu, kao vjerni diplomatski partner Tajvana, otoka čija podrška u ovoj regiji inače opada. A sada želi pozvati Washington na izradu i otvaranje vojne baze na svom teritoriju.
Od kraja Drugog svjetskog rata, veliki dijelovi Tihog oceana područje su nesporne američke dominacije. Američki ulazak na to područje započeo je u 19. stoljeću, a tijekom desetljeća Washington je izravno anektirao mnoge dijelove područja, kao što su Havaji, Guam, Američka Samoa, Filipini, Sjeverni Marijanski otoci i Marshallovi otoci.
Izbijanjem Drugog svjetskog rata i sukobom s Japanom, američka je strategija ‘preskakanja otoka’ ovu regiju pretvorila u golem strateški vojni trag, kojim su SAD dodatno učvrstile svoj položaj globalne sile.
Međutim, odnos snaga se mijenja. Kineski uspon kao globalne i pomorske sile, plus sve veći utjecaj u Južnokineskom moru, omogućili su Pekingu vršenje većeg utjecaja na Tihom oceanu. Njegov cilj, međutim, nije borba za hegemoniju sa SAD-om, već postizanje sigurnosti provjerom.
Iako SAD Peking označavaju kao “prijetnju”, stvarnost je takva da je Kina ta koja u svom susjedstvu broji niz američkih pomorskih baza, kao i saveznika koji je okružuju. Kao dio svoje strategije ‘slobodnog i otvorenog Indo-Tihog oceana’, Washington je nakon toga pokušao intenzivirati svoju pomorsku moć unutar tog područja.
Gdje se Palau nalazi u cijeloj toj priči? Kao skup pacifičkih otoka, u konačnici je i on dio velike, šahovske ploče. Ali Palau je već izabrao svoju stranu; kao jedan od rijetkih preostalih saveznika Tajvana, nema formalne diplomatske odnose s Kinom.
To je tradicionalno bio slučaj s mnogim otočnim državama na Tihom oceanu, zbog njihovog savezništva s Amerikancima. Međutim, kako je kineska gospodarska snaga rasla, to se posljednjih godina promijenilo. Peking je sve uspješniji u nagovaranju pro-tajvanskih pacifičkih država na prelazak na vjernost Kini, davanjem obećanja o ulaganjima, s kojima se Taipei ne može nositi. Prošle godine su Kiribati i Salomonovi otoci prihvatili politiku ‘Jedne Kine’ i tako izabrali Peking.
SAD i njihovi saveznici strahuju da bi Palau mogao učiniti isto, pogotovo jer njegova veličina znači da ima malo vlastitih resursa za razvoj svoje ekonomije. Međutim, Palau je bio odan Taipeiju i ustrajno je glasao u korist protukineskih rezolucija, pri Ujedinjenim narodima koje su se odnosile na Hong Kong i Xinjiang.
Sada je toj državici cilj osnažiti svoj utjecaj, a to želi postići pozivajući američku vojsku, što je potez koji će joj dati povećani utjecaj i diplomatsku podršku. Nema logičnog razloga zašto bi SAD odbile takvu ponudu, kad su intenzivno usredotočene na militarizaciju tog područja.
Naravno, to ne znači da Kina i dalje nije u igri; i drugi pacifički otoci poput Tonge, Samoe i Vanuatua dio su pekinške inicijative ”Pojas i put”, a špekuliralo se da Kina možda razmišlja o izgradnji svoje baze u tom području.
To što se Palau protivi Kini ne znači da su i drugi otoci na Tihom oceanu skloni tome; štoviše, sve je izglednije da bi sve veći broj tih država mogao upotrijebiti pruženu ruku Pekinga, nasuprot 70 godina američke i australske dominacije.
U osnovi, nova šahovska igra koja traje na Tihom oceanu se zahuktava.Obje će se sile i dalje prepirati i truditi pridobiti odanost ovih malenih država, u nastojanju izvođenja svojih strategija. U tome Palau vidi priliku. Nema sumnje da će i druge državice slijediti primjer Palaua.
Meni se s ekonomske i ekološke strane militarizacija za jednu mikro državu čini jako lošom odlukom.
U slučaju frke, Kinezi ih popapaju štapićima.
Vjerojatno je malo ljudi na Zapadu čulo za naciju zvanu Palau,
Naj vjerojatnije ih je culo vise nego u bosni i raspadnutoj jugoslaviji jer tamo se odrzala jedna od naj zescih bitaka na pacifiku, bitka za Peleliu.
Stežu obruć oko Kine a ona kasni sa štancanjem onog koji joj je bitan.
Da Američko Kineski hladni rat se usijava i sigurno vodi prema vrućem pravom ratu.
Afera je bila oko priznanja Kosova….ekipa uzela milionče u džep i eto ga
puši te kurac i jedni i drugi ratujete sa siromašnim zemljama na tuđem a i tamo lomite zube vodili bi atomske ratove a ničija raketa nebi mogla grunut dalje od vašeg dvorišta zato vodite ratove sa tuđeg teritorija uvođenjem demokracije alo dosta više dok vi ratujete na tuđem vama se u dvorištu spremaju veliki ratovi a da nemate pojma kako će te to riješiti mamu vam nevaspitanu