Upravo smo pročitali vijest o spremnosti hrvatske vlade da prihvati palestinsku djecu iz Gaze. Premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman predstavljaju ovaj potez kao humanitarni čin vrijedan divljenja. No kada se zagrebe ispod površine, otkriva se uznemirujuća stvarnost: ono što se prodaje kao humanitarni gest moglo bi biti sudioništvo u etničkom čišćenju i ostvarenju globalističkog plana naseljevanja.

Hrvatska je objavila svoju spremnost da primi djecu iz Gaze, povlačeći paralele s prihvatom ukrajinske djece. Premijer Plenković naglašava psihosocijalnu pomoć i edukaciju o opasnostima od eksplozivnih naprava, pozivajući se na iskustva iz Domovinskog rata.

No postoji fundamentalna razlika koju vlada ignoria: palestinska djeca se “evakuiraju” iz vlastite zemlje koja je pod okupacijom već desetljećima, što odgovara planu zločinačkog cionističkog režima čiji radikalni predstavnici traže “čišćenje” Gaze i preuzimanje teritorija.

Prema međunarodnom pravu, prisilno preseljenje stanovništva s određenog teritorija predstavlja čin etničkog čišćenja. Kada se djeca odvajaju od svojih teritorija pod izlikom “humanosti”, postavlja se pitanje: ne sudjelujemo li time u trajnom raseljavanju palestinskog naroda?

Dvostruki standardi hrvatske vanjske politike

EU je 24. srpnja koordinirala prvu medicinsku evakuaciju 16 palestinske djece i članova njihovih obitelji iz Egipta u Španjolsku, uz financijsku i operativnu podršku EU mehanizma civilne zaštite, u suradnji s WHO-om i drugim organizacijama, kako navodi europska komisija.

Dok Hrvatska ponosno podržava sankcije protiv Rusije zbog agresije na Ukrajinu, za Izrael vrijede drugačija pravila. Hrvatska će “podržati novi paket sankcija za Rusiju”, kako je navedeno na službenim stranicama vlade, ali kada je riječ o Izraelu, sankcije nisu ni na stolu.

Ovakav dvostruki standard postaje još problematičniji kada znamo da je protiv premijera Netanyahua pokrenuta potjernica zbog sumnje za ratne zločine i potencijalni genocid. Kada je Međunarodni kazneni sud izdao nalog za uhićenje Vladimira Putina, europski lideri su to zdušno pozdravili. No kada je riječ o Netanyahuu, prevladava muk.

Pravi motivi iza “humanitarne” pomoći

Hrvatska je dosad donirala oko četiri milijuna eura za pomoć Gazi, uključujući milijun eura UNICEF-u za djecu i civilno stanovništvo. UNICEF kontinuirano upozorava na katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze djeca Gaze.

No financijska pomoć i prihvat malog broja djece predstavljaju samo simboličnu gestu dok istodobno hrvatska vlada odbija poduzeti značajnije političke korake – poput priznanja Palestine ili zahtjeva za sankcijama protiv Izraela – koji bi mogli stvarno doprinijeti okončanju sukoba.

Dok se Palestince u Gazi sustavno ubija, raseljava i izgladnjuje, prihvat nekolicine djece djeluje kao pokušaj pranja savjesti, a ne iskren napor za rješavanje krize.

Kriza u Gazi mogla bi se značajno ublažiti, ako ne i potpuno zaustaviti, u roku od 24 sata. Rješenje je jednostavno: kada bi sve zemlje EU, uključujući Hrvatsku, uvele trenutačne sankcije Izraelu i vize njegovim građanima.

Ekonomski pritisak na Izrael, koji je ovisan o trgovini s Europom, mogao bi brzo dovesti do prekida vatre i humanitarnog pristupa Gazi. No umjesto odlučnog djelovanja, EU i Hrvatska biraju kozmetičke mjere koje ne mijenjaju suštinu problema.

Ako je hrvatska vlada istinski zabrinuta za djecu Gaze, neka pozove na uvođenje sankcija Izraelu. Sve ostalo je prazna retorika koja služi samo za umirenje savjesti i politički marketing.

Prihvat palestinske djece može biti humani čin samo ako nije dio šire politike koja omogućava nastavak etničkog čišćenja Palestine. U trenutačnom kontekstu, ovaj potez više nalikuje na suučesništvo u etničkom čišćenju nego na istinsku humanitarnu pomoć.

Kao građani, moramo zahtijevati od naše vlade koherentnu vanjsku politiku koja ne primjenjuje različite standarde ovisno o geopolitičkim interesima. Ne smijemo dopustiti da se pod krinkom humanosti legitimizira ono što bi u drugim okolnostima nazvali ratnim zločinom.

Samo kroz konzistentnu primjenu međunarodnog prava i istinsko zauzimanje za sve žrtve rata, bez obzira na njihovo podrijetlo, možemo graditi pravedan i human svijet. Sve drugo je samo licemjerje.

Cionistički režim se mora bojkotirati na svim razinama, kako bi prestao vršiti najveći i najgori genocid u 21. stoljeću. Hrvatske političare treba istražiti, procesuirati i kazniti za eventualno pomaganje u etničkom čišćenju Gaze.