Dok svijet ulaže milijarde eura u razvoj novih onkoloških lijekova, iza zatvorenih vrata laboratorija krije se stara molekula koja bi mogla promijeniti način na koji gledamo liječenje raka. Ivermektin — antiparazitik otkriven 1970-ih, koji je milijunima ljudi spasio život od tropskih bolesti — pokazuje u laboratorijskim studijama antikancerogena svojstva koja su previše intrigantna da bi ih se ignoriralo. Pa ipak, ignorira ih se. Zašto? Odgovor je jednostavan i brutalan: novac i patenti.
Znanstvena pozadina – molekula s višestrukim udarcima
U in vitro studijama i na životinjskim modelima, ivermektin:
- blokira rast tumorskih stanica,
- inducira apoptozu (programiranu staničnu smrt),
- sprječava stvaranje novih krvnih žila koje hrane tumor (anti-angiogeneza),
- cilja i uništava stanice raka s obilježjima matičnih stanica (tzv. CSC).
To nije teorija iz “alternativne medicine” nego podatak iz recenziranih znanstvenih radova. Potencijal postoji. Ono što ne postoji — jest komercijalni interes.
Ekonomska realnost – lijek bez vlasnika
Ivermektin je generički lijek. Patent je istekao davno. To znači da ga može proizvesti bilo tko, što za pacijente znači nisku cijenu, ali za farmaceutske divove – nula profita. Za provođenje punih kliničkih ispitivanja (faze I–III) potrebne su desetine milijuna eura. U kapitalističkom modelu medicine, ulagati taj novac u molekulu koju sutra svatko može prodavati za nekoliko centi — naprosto se ne “isplati”.
Regulatorni zid – još jedan problem
Čak i kad bi netko želio testirati ivermektin protiv raka, regulatorne agencije traže potpuno nove studije sigurnosti i djelotvornosti za tu indikaciju. Potrebno je:
- dokazati sigurnu dozu kod ljudi za onkološku primjenu (što je složeno jer su doze iz laboratorija višestruko veće od onih za parazite),
- provesti toksikološke testove,
- financirati višegodišnja klinička ispitivanja na velikom broju pacijenata.
Bez jasnog sponzora, proces je praktički nemoguć.
Cijena čekanja – plaćamo, a ne dobivamo
Građani Europe i SAD-a plaćaju stotine eura mjesečno za zdravstveno osiguranje, dok potencijalno korisne terapije stoje “u ladici”. U međuvremenu, novi onkološki lijekovi koji ulaze na tržište često koštaju desetke tisuća eura po ciklusu liječenja — i to za nekoliko mjeseci produljenja života. Ivermektin bi, ako se pokaže učinkovit, mogao biti jeftin, dostupan i globalno primjenjiv. No, bez patenta i bez profita, on ne dobiva ni priliku.
Što nam je činiti?
Ako želimo znati istinu o ivermektinu u borbi protiv raka, trebamo:
- Javne investicije — države i neprofitne organizacije trebaju financirati ispitivanja lijekova bez patenta.
- Transparentnost — znanstveni radovi i podaci moraju biti otvoreno dostupni.
Pritisak javnosti — građani i pacijenti moraju tražiti od zdravstvenih sustava da istraže i jeftina rješenja, a ne samo skupa.
Konačna misao
Ivermektin možda neće biti “čudotvorni lijek” protiv raka. Možda će se pokazati beskorisnim. Ali činjenica da medicina ne želi ni pokušati zbog ekonomske logike — to bi nas sve trebalo zabrinuti. Jer sutra bi u istoj situaciji mogao biti neki drugi lijek koji bi mogao spasiti baš tvoj život.
