Sigurno ste se pogubili od silnog novca kojeg obećavaju u daju gotovo sve vlade ovog svijeta,od momenta kada je koronavirusa ušao u gospodarski stroj? Nemojte paničariti sve ćemo vam fino objasniti.
Više se ne radi o milijunima eura, kuna, konvertibilnih maraka,… Uskoro ćemo govoriti o milijardama, a negdje i trilijardama, ovisno o učinjenoj šteti zadnjih 300 godina, kada je stvaranje novaca preuzeto od kraljeva.
Svi očekuju i najavljuju deficit, slom BDP-a i pritisak kredita. S obzirom na ove katastrofalne brojke, cilj je jasan: spriječiti da ekonomska kriza traje dulje od koronavirusa. Da bismo to učinili, milijarde padaju kao iz helikoptera, a do jučer su nam govorili da novaca nema za škole, radnike, poduzetnike, bolnice i one koje je sustav izbacio na ulicu putem vrlo upitnih ovrha.
Međutim, budući da je bar računovodstvo više nego stroga znanost jer se radi o čistoj matematici, mnogi od vas se pitaju: odakle dolazi sav taj novac? A ako ste iznenađeni milijardama koje pršte na sve strane, to nije ništa u usporedbi s količinom novca koji je spreman da se ulije na europski kontinent.
Europska središnja banka (ESB) objavila je da ima 1.000 milijardi eura za potporu putem zajmova. Još 3000 milijardi moglo bi se mobilizirati ako bude potrebno. Istovremeno su se europski ministri financija prošlog tjedna dogovorili o trenutno dostupnoj pomoći u iznosu od 450 milijardi eura.
Da objasnimo. Iz kojeg “crnog šteka” država vadi milijarde?
Odgovor je jednostavan. Država se zadužuje na tržištima kapitala. Pokuca na vrata investicijskih fondova, osiguravajućih društava i velikih bankara koji upravljaju ulaganjima štediša.
Europska središnja banka je također glavni financijer zemalja Europske unije. Za Središnju europsku banku je pitanje porijekla novca jednostavnije: središnja banka ima moć stvaranja novca. Navedene milijarde eura koriste se za otkup dugova država.
Detalj koji krije vraga: Europska središnja banka nema pravo izravno financirati države članice eurozone. Dakle, ESB pozajmljuje kreditnim institucijama novac koje otkupljuju javne dugove.
Dokle to sve može trajati?
Sve ovisi o izdržljivosti eurozone. Unatoč masovnom probijanju zaduženosti, još je sve pod kontrolom, tvrde europski financijski stručnjaci. Velike zemlje, Njemačka i Francuska su, prema tim stručnjacima, još sigurne za financiranje tj. plasiranje novih kredita koji će pokriti troškove koronakrize i starih kredita.
Da bismo vam to dokazali, pogledajmo kamatne stope koje su zapravo mjera razine rizika investicije. Njemačka se zadužuje na 10 godina po negativnoj kamatnoj stopi od -0,4%, dok Francuska to čini po stopi od 0,1%, Španjolska 0,7%, a Italija 1,5%. Stoga postoji razlika od 0,5 bodova između kamatne stope Francuske i one zemlje koja se smatra kao najpouzdanija na svijetu tj. Njemačke.
Članice eurozone iskorištava snagu zone eura i ESB koja se posljednjih nekoliko godina izjasnila da je spremna učiniti sve što je potrebno za spas eurozone. Ali taj rast kamatnih stopa možda neće trajati.
Rejting Agencije su blage tijekom kriznog razdoblja, ali bi mogle po završetku koronakrize smanjiti rejting zemalja koje pokušaju spašavati domaće gospodarstvo nekonvencijalnim metodama. U prijevodu, sve mora ostati kao i prije, osim što će se dug povećati za skoro duplo.
Koliko to zaista košta?
Kao što smo vidjeli, kamatna stopa na desetogodišnji zajam iznosi gotovo 0%. Drugim riječima, ne košta ništa. Treba računati na prihode kojih se država nije odrekla, ali ih očekuje nakon krize. Ustupci poduzećima jesu skoro besplatni, ali se moraju vratiti, uvjeravaju oni koji plasiraju kredite.
Imajte na umu da će trošak također ovisiti o situaciji nakon krize. Primjerice, visoka inflacija dodatno bi smanjila otplatu duga. Jednostavnije rečeno, ako postoji 10-postotna inflacija tijekom godinu dana, vaš dug koji je iznosio 100 eura kada ste ga ugovorili, vrijedi bi samo 90.
Država se zadužuje i može se ponovno zadužiti za otplatu duga. Situacija će postati problematična ako se jednog dana zatvori dotok kapitala kojeg plasira privatni financijski sektor. Dovoljno je da rejting agencije pokrenu lavinu svojim “objektivnim” odlukama. Sve ćemo vrlo brzo saznati.
