Nakon nešto više od godinu dana u uredu je američki predsjednik Donald Trump još uvijek nepoznanica. Nije jasno jesu li mu ovlasti ograničili utjecajni krugovi u Washingtonu ili je lagao tijekom predizborne kampanje. U svakom slučaju, dobro je da nije pobijedila Hillary Clinton, obzirom da ima toliko prljavštine i krvi na rukama. Ali se sada otkriva da je Trump bio izbor između dva zla, otprilike kao u vrijeme izbora između Georga W. Busha i Baracka Obame.
Nakon godinu dana u uredu je Trump krajem siječnja ove godine održao govor o stanju nacije i hvalio se svojim postignućima unutar Sjedinjenih Država, reformama, otvaranjem novih radnih mjesta i megalomanskim projektima od kojih vjerojatno neće biti ništa, prije svega zbog modela financiranja prema kojem bi središnje vlasti dale tek dio sredstava, a ostatak savezne države i lokalna samouprava, možda i privatni poduzetnici kroz pljačkašku shemu javno-privatnog partnerstva.
Vanjska politika je ostala ista, ako ne i gora. Ne samo da je Rusiju, Kinu, Iran, Sjevernu Koreju i međunarodni terorizam strpao u istu koš, nego vojni proračun kani podići na 716 milijardi dolara, od čega dobar dio na nastavak vojnih operacija u inozemstvu, na što su ključni ljudi u vojno-industrijski kompleksu doslovno skakali od sreće.
Novu godinu je Trump počeo svađom s Pakistanom, a što se tiče Sjeverne Koreje, Irana, Sirije i Venezuele, situacija se samo pogoršava. Rusija i Kina su i dalje najveće prijetnje za Washington, što je Trump ponovio u svom govoru. Washington je nemoćan da bilo što poduzme protiv Sjeverne Koreje. Ne može poraziti ni Siriju, obzirom da su tamo Rusija, Iran i Hezbollah, a sve je izvjesnije da američka uprava u Siriji dobiva novog protivnika, ranije neupitnog saveznika Tursku. Svađa se i s europskim saveznicima, prije svega s Njemačkom i Francuskom, dok s druge strne učvršćuje savez s Poljskom i Ukrajinom.
Jedina što je unaprijedio su odnosi s Izraelom, zbog kojeg je, vjerojatno na nagovor i zbog radikalnih cionističkih stavova svoga zeta i višeg savjetnika Jareda Kushnera, spreman na rat protiv Irana.
Usred kaosa, kaznenih istraga i skandala, Donald Trump je svoj prvi govor o stanju nacije 30. siječnja, kao što se očekivalo, pročitao u svom narcisoidnom i arogantnom tonu. Sam je sebe hvalio za dobro stanje američke ekonomije, iako se proteklih godinu dana nisu napravili nikakvi veći potezi da bi bilo kakav boljitak mogao pripisati svojoj upravi.
Trump drži kako je robusna i rastuća ekonomija njegova zasluga, a tako će i biti kako bi se oporavila hegemonija Sjedinjenih Država u svijetu i ojačala sigurnost zemlje. Probijanje duga koji je premašio 20 000 milijardi dolara, za kojeg mnogi vjeruju da ga SAD nikada neće moći vratiti, je prešutio.
Može se reći da zaslužuje pljesak samo zato što je uspio preživjeti prvu godinu u uredu, obzirom da je uglavnom bio tema istrage o navodnim “vezama s Rusijom”, kojim američki istražitelji i mediji više od godinu dana doslovno maltretiraju cijeli svijet.
Očito je da se u Sjedinjenim vidi snažan unutarnji rat koji bi mogao uništiti američki sustav i njegove demokratske institucije. Trump nameće čistku u obavještajnoj zajednici i drugim strateškim državnim agencijama, kao što su State Department i Ministarstvo pravosuđa. Njegova namjera je da iz njih protjera one koje smatra svojim protivnicima i ispražnjena mjesta popuni s osobama koje su lojalne njemu, a ne državi i Ustavu.
Međutim, isto čine i njegovi protivnici, što se vidi iz aktivnosti oko istrage Trumpa i njegovog tima zbog mogućih kaznenih djela tijekom predsjedničke kampanje 2016.
FBI je također u središtu pozornosti, jer ne djeluje kao agencija za provedbu zakona na saveznoj razini, već kao arbitar u sporu između Trumpa i njegovih neprijatelja. Tijekom veljače je ovaj rat dosegao razinu da bi mogao izazvati ustavnu krizu.
Iako je Trump kune i vrišti da nema nikakve veze s istragama svog tima, njihova ljutnja i reakcije zbog glasina i optužbi bude sumnje u njegovu iskrenost, ali ne toliko o aferi “Russiagate”, koliko o njegovim “poslovnim” aktivnostima u prošlosti, prije svega u svijetu financija u kojem se optužuje za pranje novca.
Do sada je Trump izgledao sposoban da prevladati bilo kakav skandal koji ga je dotaknuo, kao da je napravljen od čelika.
U određenom smislu, zemlja živi dvije različite stvarnosti. Na jednoj strani su Trump i njegovi sljedbenici, republikanci i milijarderi, koji su oduševljeni njegovom mandatom, uglavnom zato što su njihovi bankovni računi rastu. Oni su također zadovoljan i imigracijskim mjerama Trumpa i za njih je on jedan od najboljih predsjednika kojeg je zemlja ikada imala.
Bez obzira na vulgarnost i nesnalaženje u visokoj diplomaciji, oni ne vjeruju ili ne brinu za sve predsjednikove skandale. Za njih je Trump rudnik zlata i sve dok se nastavljaju obogatiti, uopće ih ne zanima ono što predsjednik čini ili kaže.
S druge strane je Trump oličenje moralnog propadanja, patološki lažov koji za SAD donosi destruktivne odluke. Ali za ostatak svijeta čak i nisu važni tračevi ili erozija demokratskih načela, koliko odluke koje se tiču svih nas, a one se mogu svesti na američki ekonomski izolacionizam i vojni ekspanzionizam.
Što se tiče medija, koliko god je smiješan CNN, koji po kontejnerima za smeće u Rusiji pronalazi komade stiropora, što bi trebali biti “dokazi o postojanju tvornice Putinovih trolova”, isto je i Fox News koji uz orgazme objavljuje svaku Trumpovu poruku na Twitteru. Za Fox News je objava o izvršenoj uplati od 130 000 dolara porno glumici Stormy Daniels kako bi tijekom predizborne kampanje 2016. šutjela o susretu s Trumpom 2006. godine, baš kada je aktualni predsjednik dobio sina, Barrona, obični znak vitalnosti američkog milijardera. Unatoč deklariranim vjerskim i konzervativnim moralom, republikanci su nevjerojatno slijepi kada je u pitanju Donald Trump. Dok predsjednik promiče njihovu politiku, oni su gluhi i slijepi za sve što čini.
U području racionalnosti postoje ostali društveni mediji, neki pokreti i pojedinci, čak i među kongresmenima, koji se zalažu za pravdu, transparentnost i elementarnu pristojnost. Sjedinjene Države su podjeljenije no ikad, s ljudinom bez skrupula i empatije u najmoćnijem uredu u zemlji.
Amerika Donalda Trumpa je država na rubu implozije. Nema napretka u zemlji i sve su primjetnije podjele na rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj, odnedavno čak na temelju regionalne pripadnosti, kada su se probudili duhovi davno zaboravljenog građanskog rata u Americi. Jaz između bogatih i siromašnih raste brzinom svjetlosti. Napetosti su sve veće, a divljenje zbog njegove izborne pobjede je prošlo i pretvorilo se u tugu i bijes.
Donald Trump je obećao da će promijeniti američki sustav i uništiti trule političke tradicije u Washingtonu. Ono što je učinio je da je još više otkrio pravo lice američkog imperijalizma.
