Nakon povlačenja Washingtona iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu je odlučeno da SAD vraćaju režim sankcija protiv Islamske Republike. Jučer su Sjedinjene Države svim svjetskim državama uputile zahtjev da do 4. studenog potpuno prestanu uvoziti iransku naftu, ako žele izbjeći uvedene američke sankcije.
“To je jedan od naših ključnih prioriteta nacionalne sigurnosti. Neću reći da se radi o definitivno nultoj stopi, ali naša je odluka da nikoga nećemo izuzeti”, upozorio dužnosnik State Departmenta koji j e dao priopćenje za medije.
Na pitanje hoće li sve zemlje morati ukinuti uvoz nafte do 4. studenoga, odgovorio je potvrdno.
Taj je diplomat posjetio brojne europske i azijske zemlje, a uskoro odlazi u Kinu i Indiju kojima će postaviti jednake zahtjeve, iako su ove dvije zemlje već poručile kako se neće pridržavati sankcija i sklapaju aranžmane s Teheranom o isplatama u nacionalnim valutama u eurima.
“Tražit ćemo od Kine i Indije da njihov uvoz nafte iz Irana padne na nulu”, inzistirao je i precizirao da smanjenje mora početi odmah, kako bi bilo potpuno prekinuto 4. studenoga.
Podsjetimo, američki predsjednik Donald Trump je 8. svibnja najavio povlačenje iz nuklearnog sporazuma kojeg je s Iranom 2015. sklopilo šest svjetskih sila i kojim se osiguralo da Iran ne stekne nuklearno oružje, nego da nuklearni energiju može koristiti u civilne svrhe i pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
Trumpova administracija je u suradnji s Izraelom, dijelom i Saudijskom Arabijom, ocijenila “kako je sporazum loš, jer u njemu nije predviđen mehanizam za otkrivanje i kažnjavanje prijevara, kao i da ne pokriva razdoblje nakon 2025. godine”.
Washington je ponudio alternativu i novi sporazum, prema kojem bi se Iran morao odreći vojnog balističkog programa, prihvatiti proširenje mandata međunarodnih inspektora na veći dio iranskih vojnih objekata koji nikada nisu imali veze s nuklearnim programom i druge uvjete koje je Teheran, sasvim razumljivo, odbio.
Nakon toga je Washington potvrdio uvođenje svih američkih sankcija koje su bili ukinute tim sporazumom, uključujući i sekundarne sankcije koje zahvaćaju strane kompanije koje i dalje budu surađivati s Teheranom.
Te će kompanije tvrtke morati birati između njihovih ulaganja u Iran ili pristupa američkom tržištu i Washington im je dao rok od 90 do 180 dana da se povuku s iranskog tržišta. Pred ovom prijetnjom su već popustili brojni divovi, poput Boeinga ili francuske energetske kompanije Total, ali na njihovo mjesta popunjavaju azijski akteri.
Rusija, Indija, Kina, Europska unija, ali i Ujedinjeni narodi, kao sudionici iranskog nuklearnog sporazuma, nisu se pridružili američkoj odluci o sankcijama, ali kompanije koje posluju u Sjedinjenim Državama ili tamo imaju imovinu su u strahu od odmazde počele napuštati iransko tržište. Međutim, upitno je koliko će ove prijetnje zaista pogoditi Iran, koji od sankcijama živi desetljećima.
Osim toga, Iran ne izvozi naftu i rafinirane proizvode u SAD, nego najvećim dijelom u Aziju i Pacifik (80%) i Europu (20%). Moguće je da EU popusti pred američkim prijetnjama, što znači da bi oko 400 000 barela dnevno iranskog izvoza i proizvodnje bilo izloženo riziku, a ograničeni pristup kapitalu i tehnologijama bi dodatno mogao zaustaviti budući rast proizvodnje energenata Irana. No, udio kojeg je Total imao u plinskim poljima Južni Pars je već uzela Kina, što znači nastavak radova na ovom najvećem plinskom polju na svijetu.
Što se tiče cijena, skupina OPEC+ je postigla sporazum kojim će nadoknaditi eventualni manjak isporuka nafte iz Irana i to po modelu kojim će kontrolirati cijene nafte na svjetskom tržištu, zbog čega američki Kongres priprema novi zakon o sprečavanju monopola protiv skupine zemalja izvoznika nafte, prema kojem bi američki sudovi mogli zamrznuti i oduzeti imovinu u Sjedinjenim Državama onih zemalja i kompanija koje sporazumno diktiraju svjetske cijene nafte “na štetu Sjedinjenih Država”.
Azijske rafinerije će bez sumnje nastaviti kupnju iranske nafte, a kapitala azijskih državnih naftnih kompanija bi na kraju mogao nadoknaditi i ublažiti ograničenja u priljevu novčanih sredstava. Iako se razmatrao i scenarij o vraćanju sankcija Ujedinjenih naroda, on za sada ne izgleda ostvariv, obzirom na veto kojeg bi u Vijeću sigurnosti gotovo sigurno uložili Rusija i Kina.
Ako pogledate spisak sankcioniranih svjetskih zemalja od strane Sjedinjenih Država i Europske unije, čak i Ujedinjenih naroda, koji uglavnom uvode embargo na izvoz oružja, osim slučaja Sjeverne Koreje, onda je primjetno koliko široko se koriste sankcije i nametanja embarga u ostvarivanju geopolitičkih interesa Washingtona i njegovih vazala, koji prije ili kasnije popuste pred pritiskom.
Ovdje je lista sankcioniranih zemalja od strane Sjedinjenih Država, EU i Ujedinjenih naroda, uz napomenu da UN sankcije ne uvodi, osim ako određena zemlja ne krši međunarodno pravo ili ako u joj traju oružani sukobi i pravilu se usvoji embargo na izvoz oružja u ratne zone.
SAD pripremaju zakon kojim će američki sudovi kažnjavati OPEC+ zbog skupe nafte
Ako Turska stekne ruske S-400 SAD će je sankcionirati po zakonu CAATSA
