Više od osam godina zapadna „ljevica“ blati vladu Bashara Al-Assada i izmišlja bajke o socijalizmu i direktnoj demokraciji u takozvanoj „Rojavi“ ili „Sirijskom Kurdistanu“, kako zovu sjeverne provincije Sirijske Arapske Republike.
Naravno da većina tih salonskih ljevičara dobro zna koliko je podijeljeno kurdsko društvo, da postoje brojne frakcije i da su PKK i sirijski YPG nacionalističke militantne skupine koje propagiraju društveno i ekonomsko uređenje neprovedivo i društvu kojim dominiraju plemena i klanovi kakvo je ne samo arapsko ili druge zajednice na Bliskom istoku, već i kurdsko društvo u cjelini. No, revizionisti „ljevice“ moraju imati bajku u koju će vjerovati, pa izmišljaju „revolucionare se bore za pravednu stvar“, jer sami nemaju hrabrosti da napuste svoje udobne stanove, mjesta na katedrama na sveučilištima i riskiraju privilegije, da ne govorimo o slobodi ili životu za dobrobit svih. Zato su Kurdi predivna bajka, dok istovremeno zaboravljaju ustanak širokih narodnih masa protiv neoliberalne vlade i vojne hunte koji traje u Ekvadoru.
Nakon dogovora Kurda i sirijske vlade su mediji, oni koji su bliski takozvanoj ljevici, započeli utrku je kako bi “upozorili na krvavog diktatora Assada“. Primjer je odvratan prilog kojeg je u Italiji objavio RaiNews24, uz podršku nekih članova iz „društvenih centara“, napuštenih objekata u kojima se obično okupiraju „anarhisti“ iz dobrostojećih obitelji, gdje se raspravlja o ekologiji, rodnoj ravnopravnosti, direktnoj demokraciji i sličnim temama. Ovim mladim ljudima s pomalo zbunjenim idejama, blago rečeno, glavna je svrha ispljunuti svu žuč na legitimnu vladu u Damasku, kojoj bi, umjesto takvih optužbi, trebalo pripisati zasluge, zajedno s Rusijom i Hezbollahom, za najveći i najvažniji doprinos u borbi protiv islamskog fundamentalizma i terorizma koji se inkarnirao u skupini ISIL.
Razmislite o tome. Agresija Turske na suverenitet Sirije je odmah zauzela drugo mjesto, a Kurdi su u prvom planu. To je očito licemjerje cijele EU, koje se vidjelo na sastanku ministara vanjskih poslova. I nije čudo zašto su agitatori ove nove kampanje protiv vlade Damaska, koju podržava veliki antiimperijalistički kamp, uključujući takozvanu „ljevicu“, isti ljudi koji su podržavali, čak i uličnim demonstracijama i konferencijama u društvu imperijalističkih vlada, takozvanu “Slobodnu sirijsku vojsku”, ona sa zastavom sa zelenom umjesto crvene boje i tri zvjezdice, koja se danas svojim “aktivizmom” i surovošću udružila s turskom vojskom.
Vrijeme je da se kaže ne bilo kakvoj mistifikaciji i da se podrži pravedna borba antiimperijalističke Sirije za povratak njezina punog suvereniteta nad cijelom državom, koju su 2011. godine bacile u kaos kriminalne bande koje su podržale i ojačale sve zapadne zemlje i najgore diktature Arapskog poluotoka.
Stoga, ruke dolje sa Sirije! Ruke dolje, imperijalisti i takozvana “lijevico“!
Usput, da ne gledamo samo u dvorište susjeda, imamo divan primjer u Hrvatskoj. Naime, Radnička fronta u Hrvatskoj, uz predsjedničku kampanju Katarine Peović, izvještava svoje simpatizere i pristaše o situaciji i herojskoj borbi u „Rojavi“, nepostojećem entitetu „Zapadnog Kurdistana“. A Ekvador, gdje su domorodačka plemena, radnici i studenti, uz žrtve i policijsku represiju, uspjeli prisiliti predsjednika Morena da povuče dio spornih neoliberalnih mjera, ali ne sve? Ništa. Ni retka.
To je zapadna „ljevica“, a ovo su samo dva primjera, nažalost jedan naš, i to bez alternative.
Rai News / Radnička Fronta FB / Radnička Fronta
Gdje su sada udruge za ljudska prava? – Vlada Ekvadora u krvi guši proteste protiv MMF-a
