Nedavno sam napisao i objavio tekst na ovom portalu Ne rušite lastavičja gnijezda. Čini se da me zbog toga neko prokleo: „Dabogda ti ga u kući napravile!“
Danas mi se javlja od moje kuće majstor i šalje mi fotografiju – lastavice napravile gnijezdo na stropu terase taman iznad ulaznih vrata. Ovih dana se u kuću nije često ulazilo, niko im nije smetao i tu im se učinilo baš zgodnim za nastaniti se. A ko zna, možda su i pročitale moj tekst kako ne treba rušiti lastavičja gnijezda pa me sad drže za riječ? Ali, ako su tako informirane, onda bi trebale znati i da stalno pričam kako kuću ne namjeravam iznajmljivati. Doduše, govorio sam i da namjeravam u nju pozivati prijatelje pa su možda zaključile da smo prijatelji samim time što sam ih javno branio? Bilo kako bilo, useliše se one prije mene, i sad ću se ja morati prilagođavati njima, a ne one meni.
Nešto se sve potajno nadam da su to neka fino odgojena stvorenja, da će se pristojno ponašati. Da će mi ponuditi i neku paru za stanarinu. Još im nisam detaljnije pregledao stambeni prostor, ali nadam se da u njemu imaju toalet, i da neće van gnijezda vršiti nuždu? Dvoje odraslih, pa djeca – nakupilo bi se toga koliko hoćeš. A i stalno prolaziti ispod gnijezda u tom slučaju bi bilo opasno, jer bi čovjek mogao biti našaran do neprepoznatljivosti. Na pločicama dolje bi uvijek postojala opasnost od klizanja i lomova kostiju.
Ali s druge strane, nije to ni tako loše. Kažu da donosi sreću ako te ptica pokaki. Možda je meni najbolje da što više šetam ispod gnijezda, ne bi li me pogodila sreća. Za svaki slučaj, ne trebam žuriti otići odmah nakon što me pogodi prvi projektil odozgo, nego sačekati da me cijela lastavičja obitelj ispogađa, da svi na me spuste svoj blagoslov sreće, a onda tako ukrašen, trkom u kupovinu lutrije. Ako tako ne dobijem glavnu premiju, ne znam kako drukčije mogu? Ako ni to ne upali, uzeti stolicu i jedan cijeli dan odsjediti ispod gnijezda. Mislim da bi svaka sreća poklekla pred tolikom količinom mamca.
Da, ipak će se to gnijezdo isplatiti.
