Jutros sam se probudio sa žaljenjem zbog buđenja, htio sam da san još traje jer tamo su bili predragi ljudi kojih odavno nema. Bilo je tamo i vrijeme koje se nalazi tko zna gdje i…onda pomislih – Bože…pa svatko tko je star 50 godina i rođen na selu je živa povijest.
Od biblijskih vremena do smartphonea. Pamti zaprežna kola i volove, konjske zaprege i plugove, vršidbu sijena, branje kukuruza, jastuke od guščjeg perja i pokrivače od vune. Pamti preslice i vunene konce, pamti makadame, staze i puteve kojima asfalt nije bio na pameti. Pamti jasen i pravljenje svirala od jasenove kore…
Pamti vrijeme koje se ne razlikuje previše od onoga u kojem je Abraham sa Sarom gonio stoku (koju mu je faraon poklonio samo da ga ne vidi više).
To je zapravo nevjerojatno!
Pravo je pitanje kako smo se uopće prilagodili? Još jučer smo nožem šiljili olovke TOZ Zagreb, a danas pišemo tipkovnicom online. Još jučer smo klepali kose i kosili djetelinu ručno, još jučer smo nogama gazili grožđe.
A vidi nas sad? Obišli smo pola svijeta, u metropolama se snalazimo kao doma, rezerviramo smještaj preko bookinga i sjedamo u restorane kao prava gospoda. Evo nas u Rotterdamu, Parizu, Berlinu. Pljuckamo kako ništa ne valja, vozimo se 180 km/h u limuzinama (dobro, Ivo Kobaš se vozi u škodi fabiji, to se ne računa pod limuzinu), imamo novca za gorivo i cestarinu, prevaljujemo 50 000 km na godinu…čini se da se razbacujemo vremenom, kao da nam je ono ušteđevina koju po nahođenju možemo trošiti kad hoćemo.
Svijet nam je postao prošireno selo. Volio bih da smo ostali čestiti seljaci u tom velikom selu i da nas grad nije pokvario. Neki i jesu, mnogi nisu. Nikad u zapisanoj i nezapisanoj povijesti se nije ovoliko promjena dogodilo u samo jednoj generaciji. Stotine generacija su živjele i umirale,a da se u njihovim životima ama baš ništa u tehnološkom smislu nije promijenilo. Preko nas su prošle promjene koje su morale promijeniti i nas. Ipak se čini da Promjene nisu promijenile svakoga. Još uvijek smo Posavljaci, Dalmatinci, Zagorci, još uvijek držimo do roda i morala, još uvijek odolijevamo zavodljivom vrlom novom svijetu, još uvijek smo bogobojazni skromni ljudi.
Oko nas stasaju nove generacije koje ništa od onoga što je izgradilo naše karaktere ne pamte. Čak i tomu svjedočimo! Kakve će biti? Hoće li se predati zavodljivim čarima Novoga, on line, fejs, Instagram života bez dodira, hoće li poput nas tehnologiju znati uzeti tek kao pomoćno sredstvo ili će im tehnologija preuzeti život?
Koliko smo mi za to odgovorni?
Jesmo li im cijelo vrijeme dobar ili loš primjer? Živimo li ono što govorimo? Čovjek nije stvoren da radi. Stvoren je da kreira, stvara. Rijetko kad ćemo sresti nekoga koji radi ono što bi radio i da ne mora jer ‘raditi mora’. A ako to sami činimo, onda se ne razlikujemo previše od onog konja upregnutog u plug. Radi zato što je uhićen i što za rad dobiva smještaj i hranu.
Moramo li baš pristajati uvijek na kompromise, na svoju štetu? Što bi se dogodilo da jednom kažemo – Ne, dosta je kompromisa, od danas živim da bih stvarao, da bih koristio talente koje mi je Bog dao. Neću ih više zakopavati u zemlju i takve ih Bogu i zemlji vratiti u istom netaknutom stanju. Moja priča o talentima će biti drugačija. Napravit ću suhozid oko dvorišta. Zasadit ću smilje, kadulju, mentu, šipak i praviti čajeve. Iskoristit ću ove vještine s rukama i znanja koja sam za života skupio. Iako propao. Propasti neću. Jer ću s veseljem dočekivati jutra. Naučit ću konačno zviždati poput slavuja, nabavit ću saksofon i naučiti ga svirati. Skupljat ću jestivo bilje…
Što bi se dogodilo?
Možda bismo završili na ulici, kao socijalni slučaj, pod ovrhom i prezreni od drugih. Možda bismo prestali biti mrtvi ljudi i konačno osjetili život u sebi, bili svjesni ovog rijetkog dara na kojem nam i anđeli zavide, možda bismo naučili komunicirati sa stablima, biljkama, životinjama i naučili čitati ljude, počeli zapažati suptilne nijanse živoga oko sebe.
Nećemo znati ne usudimo li se promijeniti utabane pute i sudbinu za koju i ne znamo kakva je jer bez hrabrosti i usuda živimo sve vrijeme.
Komentar našeg čitatelja Son of Alerik.
