Uoči pokretanja vojne kampanje u rujnu 2015. godine je Rusija počela slati vojnu opremu u Siriju. To je činila usprkos upozorenjima Zapada kako bi to moglo dovesti do eskalacije sirijskog rata.
Za Rusiju je Sirija najbliži saveznik na Bliskom istoku. Danas Rusija otvoreno podupire trenutnu sirijsku vladu. Pa zašto Rusija toliko voli Siriju?
Početkom 20. stoljeća su mnoge arapske države, među kojima i Sirija, postale neovisne i protjerale kolonijalne vlasti Zapada. Te su se države pridružile arapskom nacionalnom pokretu, koji je negirao ideje o zapadnoj nadmoći. Stoga je tijekom Hladnog rata nekoliko zemalja Bliskog istoka pristupilo antizapadnom sovjetskom bloku.
S druge strane, Sovjetski Savez je te zemlje podržavao financijski i vojno. Nadalje, stvaranjem Izraela 1948. su bile ogorčene mnoge arapske zemlje, uključujući Siriju, Irak i Egipat.
Od 1955. do 1960. je Sovjetski Savez Siriji davao vojnu potporu u iznosu od više od 200 milijuna dolara godišnje. Zauzvrat je širio svoj utjecaj i jačao trgovinu između dviju zemalja.
1971. su brodovi sovjetske mornarice dobili dozvolu da koriste jednu od sirijskih luka za patroliranje Sredozemnog mora.
Iste je godine na vlast u Siriji dolazi obitelj Assad. Novi predsjednik Hafez Al-Assad je stvorio autoritarni režim, a usvojio je i sovjetski model moćne države s jednom strankom.
Od tada se Sirija suočavala s nizom problema u gospodarstvu, društvenoj sferi i na području ljudskih prava. Međutim, bivši predsjednik se uspješno nosio s nedaćama, a 1. siječnja 1984. prekida sve veze s Međunarodnim monetarnim fondom.
Rusija je zadržala potporu Assadovoj vladi i kada je na vlast došao Hafezov sin Bashar Al-Assad.
U 2012. godini Rusija i Kina ulažu veto na rezoluciju Ujedinjenih naroda kojom su se Siriji htjele nametnuti međunarodne sankcije zbog kršenja ljudskih prava. Izgovor za nametanje sankcija je bila navodna naredba predsjednika Bashara Al-Assada vojsci da tijekom protuvladinih prosvjeda otvori vatru na civile. Kasnije se ispostavilo da takva naredba nikada nije izdana i sukobi su se dogodili u općem kaosu u kojem su naoružani militanti otvarali vatru na civile i vojsku, koja je u nekim slučajevima odgovorila i bilo je mrtvih i ranjenih.
Rusija je u više navrata obećala da će nastaviti podupirati Siriju u borbi protiv terorizma i vanjskih uplitanja.
Stručnjaci vjeruju da se Moskva ponaša poučena iskustvima kaotičnih previranja Arapskog proljeća, nakon kojeg je izgubila neke pouzdane saveznike na Bliskom istoku.
Kaos u Iraku, Egiptu i Libiji je iznimno nepovoljan za Rusiju, koja je prethodno s tim zemljama imala bliske savezničke veze. Na primjer, 2011. godine, nakon svrgavanja i likvidacije libijskog vođe Muammara Gaddafija, Rusija je ostala bez ugovora o prodaji oružja vrijednog više od 4 milijarde dolara.
Američki dužnosnici su jasno naglasili “kako sve zemlje, uključujući Rusiju, ne bi trebale davati nikakvu podršku Assadovom režimu”. Međutim, najvažniji zadatak za Rusiju je sačuvati jedinstvo i stabilnost glavne savezničke zemlje na Bliskom istoku. Sve dok Assad ostane na vlasti, Sirija i Rusija će nastaviti surađivati. Istina, Moskva tvrdi da spašava Siriju, a ne Assada, o čijoj će sudbini odlučiti sirijski narod, ali stvara sve preduvjete za premoćnu pobjedu Assada na prvim poslijeratnim slobodnim izborima.
Iako zbog ruskog saveza sa Sirijom Sjedinjene Države muče mnoga pitanja, Rusiju to posebno ne zanima, jer ne gravitira i ne ovisi o Sjedinjenim Državama.
