Mnoštvo je dokaza koji govore u prilog tomu da tjelovježba ne samo poboljšava raspoloženje i povećava blagostanje, već je ujedno i učinkovito djeluje kod depresije. To znači, dobro provedena klinička ispitivanja opetovano su pokazala blagodati tjelovježbe na raspoloženje kod odraslih osoba s kliničkom depresijom. Doista, postoje dokazi da tjelovježba pruža blagodati na razinama sličnima onima koji se nalaze u lijekovima – antidepresivima
Dakle, postoje novi dokazi o snazi tjelovježbe kada ostala liječenja depresije nisu pružila odgovarajuću pomoć. Nedavna studija objavljena u kolovozu 2011. u izdanju magazina „Journal of Psychiatric Research“, iznosi podatke prema kojima tjelovježba može pružiti blagodati kada sami lijekovi ne pružaju. Preciznije, istraživači u Portugalu pregledali su učinke tjelovježbe – u ovome slučaju programirane epizode hodanja po 30-45 minuta tjedno – na odrasle ljude s depresijom koji nisu reagirali na dva prethodna pokušaja liječenja antidepresivima. U studiji su svi pacijenti nastavili i dalje uzimati svoje lijekove za depresiju, a dvije trećine uzorka primilo je program redovite tjelovježbe (hodanja).
Rezultati su bili vrijedni pažnje. Između onih pacijenata koji su primili samo lijekove nije tijekom sljedećih 12 tjedana primijećeno prosječnih promjena kod ocjene depresivnih raspoloženja. Suprotno tome, čisti napredak primijećen je kod onih koji su vježbali, s time da je 10 od 19 pacijenata koji su vježbali imalo reakciju potpune remisije simptoma tijekom ovoga vremena.
Iako je ovo bila mala studija, rezultati su bili u skladu s prethodnim studijama tjelovježbi. Ove studije podcrtavaju važnost uzimanja u obzir kombiniranih strategija liječenja pacijenata koji ne reagiraju na jednu vrstu intervencije – ukoliko jedno liječenje ne djeluje, potrebno je upotrijebiti druge izvore koji imaju dokaze uspjeha. U slučaju liječenja depresije, ovi izvori posebno uključuju psihoterapiju (s mnoštvom studija koje pokazuju da određeni oblici psihoterapije poput kognitivne behavioralne terapije ili interpersonalne psihoterapije mogu donijeti pravovremeno olakšanje depresije), cijeli niz lijekova ili, sa sve više dokaza, redovitom tjelovježbom. Unutar ovih mogućnosti izbora nema jasne opcije koja liječi sve, ali ono što je važno je da postoji spektar mogućnosti koje treba pokušati kako bi se za svaku osobu ponaosob koja pati od depresije pronašlo ono odgovarajuće.
Cijeli broj važnih značajki Portugalske studije zaslužuje dodatnu zabilješku. Kao prvo, studija je pružila dodatne dokaze da tjelovježba visokog intenziteta nije potrebna kako bi donijela promjenu u raspoloženju. Umjerena tjelovježba je sasvim prikladna za popravljanje raspoloženja (pogledajte moj blog kako bi se informirali zašto može biti važnija umjerena tjelovježba od one intenzivne kako biste započeli i s vremenom održali naviku vježbanja). Kao drugo, studija je upotrijebila program tjelovježbe koji se oslanjao na pacijentov individualni trud. Vježbu se izvodilo na traci za hodanje u centru za liječenje u jednoj od pet tjednih sesija; ostatak sesija ovisio je o pojedincu. Ovaj individualni program tjelovježbe pomogao je pokazati da do učinaka tjelovježbe na raspoloženje nije došlo samo zahvaljujući društvenom kontaktu koji je skupina imala tijekom zajedničke tjelovježbe. Također je pokazao kako je umjerena tjelovježba pristupačna mogućnost čak i za kronično depresivne pojedince. Kao treće, propisana tjelovježba uključivala je korištenje redovitih podsjetnika na vježbanje: držanje patika za hodanje na vidnome mjestu, podrška obitelji za program hodanja, isticanje pismenih podsjetnika ili namještanje podsjetnika na mobitelu da je vrijeme za hodanje. Kao što ćemo govoriti u budućim blogovima, jednostavni podsjetnici kao sada spomenuti mogu snažno potaknuti ljude da se pridržavaju bilo koje nove navike.
Depresija je podmukao poremećaj koji šteti našem raspoloženju, našim ciljevima i našim odnosima s ljudima. Zato je izrazito važno raspolagati s dodatnim alatom za intervenciju kod depresije. Tjelovježba je intervencija s osobito širokim dosegom. Nije namijenjena samo onima koji su fokusirani na održavanje ravnoteže između uma i tijela; to je važna mogućnost koju se treba uzeti u obzir kao dodatak psihoterapiji ili liječenju lijekovima, kao i mogućnost za svakoga tko traži pomoć u suočavanju s problemima u raspoloženju. Kao što je uvijek stvar s tjelovježbom, važno je započeti lagano i sastati se sa svojim liječnikom kako bi saznali koja vam je odgovarajuća vrsta i razina tjelovježbe.
Izvor: Outwalking Depression
Michael W. Otto, Ph.D., profesor je psihologije i direktor Translational Research Programa u Centru za tjeskobu i srodne poremećaje (Center for Anxiety and Related Disorders) na Sveučilištu u Bostonu. Istraživač je strategija za poboljšavanje rezultata liječenja za tjeskobu, poremećaje raspoloženja i poremećaje kod korištenja droga kojeg financira država i koji ima preko 300 publikacija koje tematiziraju njegova istraživanja. Dr. Otto ima preko dva desetljeća kliničkog i istraživačkog iskustva u Općoj bolnici Massachusetts (Massachusetts General Hospital) i Medicinskoj školi Harvard (Harvard Medical School) i obnašao je dužnost predsjednika Udruženja behavioralnih i kognitivnih terapija (Association for Behavioral and Cognitive Therapies). Središnja profesionalna uloga bila mu je učiti nove terapeute umjetnosti pomaganja ljudima u pronalasku uspješnih strategija za promjene koje žele izvršiti. Nedavno je svoju pozornost usmjerio prema pisanju priručnika i knjiga o liječenju. Ova djela usmjeravaju čitatelja prema središnjim elementima promjene, kako bi pomogao čitateljima i/ili njihovim terapeutima da usmjere svoja nastojanja prema kliničkom uspjehu.
Knjigu Michaela W. Otto na engleskom jeziku možete kupiti na Amazonu
