Postoji izreka da se dobro se dobrim vraća. No, je li uvijek baš tako? Ovo što sam pročitao, nametnulo mi je stotinu pitanja.
Jedan talijanski bankar je odlučio biti moderni Robin Hood. Sažalio se nad nekim siromašnim klijentima koji su željeli podići kredit, a nisu za to zadovoljavali uvjete. Prebacio bi nešto novca s računa bogatih klijenata na njihove i oni su tako postajali kreditno sposobni. Kasnije bi dug vratili, a on bi vratio novac bogatim klijentima od kojih ga je prethodno „posudio“. Problem je nastao kad neki kojima je pomogao nisu vratili dug i kad je operacija otkrivena. Bankar je osuđen na dvije godine zatvora. Ostao je bez posla, a i bez kuće koja je zaplijenjena.
Dakle, sad slijede pitanja koja sam najavio u podnaslovu, a koja se, pretpostavljam, mnogima koji pročitaju ovakvu vijest, motaju po glavi. Jedni će se pitati je li ovo najbolji dokaz da ne treba biti dobar; da ne treba drugima pomagati, jer to ne možeš učiniti ako ne odmogneš sebi, a to odmaganje nekada, kako se vidi i na ovom primjeru, može biti baš bolno? Neki će reći da je ovo djelo vrhunac pokazivanja dobrote i da za tako nešto vrijedi i ostati bez posla i izgubiti kuću i posao, pa i u zatvor otići, jer tako je usrećeno mnogo ljudi, a samo jedan je stradao. Ima i onih koji će reći da je bankar bio glup jer nije ništa uzeo i za sebe, a od onih od kojih je uzimao, mogao je uzeti mnogo, a da oni i ne primijete. Neki će, pretpostavljam, smatrati da je sve trebao temeljitije uraditi, bolje prethodno provjeriti koji klijenti će mu sigurno vratiti novac. Ili će smatrati da je sve trebao raditi samo do mjere koju može sigurno kontrolirati. Vjerujem da postoje i oni zlobniji, koji će se radovati što je bankar stradao na kraju, jer „siromašne ne treba nikada pomagati“.
Uz sve ovo, postavlja se i pitanje je li to što je uradio bankar stvarno dobro djelo, ako se ima u vidu da je krao tuđe novce, da je radio protiv zakona? Je li dobro nekome pomoći, ako se to radi „preko tuđih leđa?“ Pitanje je i je li on zaista pomagao ljudima kojima je prebacio tuđe novce? Možda su neki zbog toga dospjeli u još veće dugove, a neki osjetili grižnju savjesti što nisu mogli vratiti posuđeno? Recimo, možda je neki siromah digao kredit da kupi bubreg koji mu je otkazao, a nema novaca za vratiti, i sad ga peče savjest kad čuje da je njegov dobročinitelj zbog toga postao beskućnik?
Da, pitanja je zaista bezbroj. Ali i odgovora isto tako. Jedni će smatrati da stvar treba postaviti ovako, a drugi da treba onako. I svi će biti u pravu? Ili u krivu? Eh, kad bi u životu sve bilo crno-bijelo, lako bi bilo naći odgovor. Ali u većini slučajeva to nije tako. Ovo je jedan od takvih na koje će biti mnogo različitih pogleda, mnogo pitanja i odgovora, a da će teško biti naći pravi.
