Prije otprilike godinu dana Sjedinjene Države su odlučile napustiti iranski nuklearni sporazum, a od danas će State Department vršiti pritisak na zemlje uvoznice iranske nafte kako bi je prestali kupovati. U suprotnom, SAD im prijeti sankcijama.
Tako Tampova administracija želi vršiti “maksimalan pritisak” na Teheran, izvijestio je The Washington Post, pozivajući se na dužnosnike američkog State Departmenta.
Mike Pompeo je medijima jučer ujutro rekao da zemlje uvoznice iranske nafte mogu biti podložne američkim sankcijama od 2. svibnja.
U studenom 2018. je State Department za osam zemalja uveo “izuzeće od sankcija” zbog uvoza nafte iz Irana od 180 dana, kako bi im dao više vremena za traženje alternativnih izvora energije. Sada im vrijeme istječe, a Pompeo je rekao kako “izuzeće od sankcija” neće biti produženo.
Udio Irana u svjetskom izvozu nafte bi dragovoljno trebali nadoknaditi američki saveznici Saudijska Arabija i UAE, ali i druge članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Nije poznato je li postignut dogovor unutar naftnog kartela i hoće li to i učiniti.
Do danas su samo Grčka, Italija i Tajvan odbile uvoziti iransku naftu. Od 2. svibnja, po mišljenju Washingtona, Indija, Kina, Južna Koreja, Turska i Japan trebaju prestati kupovati naftu iz Irana, inače će biti “prisiljeni”.
Iran je naglasio da američka odluka nema nikakvu pravnu vrijednost i jamči da će u tom pogledu donijeti odgovarajuću odluku.
U međuvremenu je preko svog Twittera turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavusoglu odbio mogućnost da Turska poštuje jednostrane američke sankcije, ponavljajući kako ova vrsta mjere neće pomoći regionalnom miru i stabilnosti.
Kina je također odbacila potez Washingtona protiv iranskog naftnog sektora, obećavši da će braniti svoju bilateralnu trgovinu s iranskim tvrtkama.
Zbog punog američkog embarga na izvoz iranske nafte su cijene crnog zlata skočile za oko 3%. Barrel Brenta sada stoji čak 74 dolara, što je najveća cijena od 1. studenog 2018. godine.
S obzirom na ranije izjave i odbijanje jednostranih američkih sankcija, Sjedinjene Države mogu naštetiti Indiji i Turskoj, ali posebice Kini, s istim uspjehom s kojim su izbacile predstavnika Venezuele iz Ujedinjenih naroda. Prošla su vremena kada su Sjedinjene Američke Države bile svjetski policajac i svoju volju s pozicije sile diktirale svima.
Podsjetimo da su Sjedinjene Države već pretrpjele više poraza u međunarodnoj areni.
Nakon neuspjeha s pokušajima ucjenjivanja male Sjeverne Koreje, nakon neuspješnog slogana “Assad mora otići” i nakon Madura koji je sigurno trebao “pasti za tjedan dana” da gotovo nitko ne obraća pozornost na njihove ultimatume.
Podsjetimo, Trump je rekao kako želi da se iranski “režim” vrati za pregovarački stol i da se sklopi “bolji sporazum” od onog kojeg je potpisao predsjednik Barack Obama. Iran je odbio učiniti. U svakom slučaju, cilj jačanja kampanja “maksimalnog pritiska” je lišiti Teheran novca koji mu je potreban.
Tako Sjedinjene Države još jednom dokazuju da sporazumi s njima nisu vrijedni papira na kojem su napisani. U bilo kojem trenutku, kada više nisu zadovoljni postignutim dogovorima, proglasit će neku zemlju “nedemokratskom” i raditi sve što mogu da postignu svoje ciljeve.
Međutim, sada se te mjere svode na masovno i svakodnevno uvođenje sankcija i raznih drugih ograničenja, unutarnjom destabilizacijom, gdje je to moguće, ali su vremena u kojima se to rješavalo vojnom silom, pod izgovorom “humanitarne intervencije”, daleko iza nas.
